Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-562/22 („Sirovina Commerce“ d.o.o. Bihać)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-562/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-562/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „Sirovina Commerce“ d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Sirovina Commerce“ d.o.o. Bihać protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 016838 21 U od 3. decembra 2021. godine (u odnosu na stav I izreke rješenja), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Sirovina Commerce“ d.o.o. Bihać protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 016838 21 U od 3. decembra 2021. godine (u odnosu na stav II izreke rješenja), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „Sirovina Commerce“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Safeta Alijagić advokat iz Bihaća, podnio je 11. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 016838 21 U od 3. decembra 2021. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 U 016838 21 U od 3. decembra 2021. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje od 9. aprila 2021. godine (stav I izreke rješenja) i odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta od 9. aprila 2021. godine (stav II izreke rješenja). U obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na odluku o apelantovom prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, Kantonalni sud je naveo da se, shodno odredbama člana 329. st. (2) i (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na osnovu člana 55. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog propuštanja, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kada je za to saznala (subjektivni rok), odnosno u roku od 60 dana od dana propuštanja (objektivni rok). Kantonalni sud je ukazao da je apelant podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje tužbe. U vezi s tim, Kantonalni sud je najprije ukazao da, kako je dostava osporenog rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) od 7. oktobra 2020. godine apelantu izvršena 4. decembra 2020. godine (od kada je počeo teći rok za podnošenje tužbe u upravnom sporu), to je rok za podnošenje tužbe u konkretnom slučaju protekao 4. januara 2021. godine. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da je rješenje Federalne uprave od 7. oktobra 2020. godine apelantu dostavljeno shodno odredbama čl.

87. ZUS, dakle, putem oglasne table, budući da je prije toga dostava predmetnog rješenja više puta bezuspješno pokušana neposrednim putem u smislu odredbi člana 83. ZUS. Prema tome, Kantonalni sud je naveo da je od 4. januara 2021. godine (kao dana propuštanja) počeo teći rok za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje i da je taj (objektivni) rok protekao 4. marta 2021. godine, a da je prijedlog za povrat u pređašnje stanje apelant podnio 9. aprila 2021. godine. Dakle, Kantonalni sud je zaključio da je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje neblagovremen, te je isti odbacio. U odnosu na odluku o apelantovoj tužbi, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 18. ZUS propisano da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. U vezi s tim, Kantonalni sud je ponovio da je osporeno rješenje Federalne uprave od 7. oktobra 2020. godine dostavljeno apelantu 4. decembra 2020. godine, pa da je, dakle, rok za podnošenje predmetne tužbe protekao 4. januara 2021. godine, a da je apelant predmetnu tužbu podnio 9. aprila 2021. godine. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da je tužba apelanta neblagovremena, te je istu shodno odredbama člana 25. stav (1) tačka 1) ZUS.

Apelacioni navodi

3. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Između ostalog, ističe da nije mogao napisati blagovremenu tužbu protiv akta, odnosno rješenja, koje „nije ni vidio“.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

U odnosu na odluku o apelantovom prijedlogu za povrat u pređašnje stanje

5. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/03) koja glasi: "[...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u pređašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u pređašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije, niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom." (tačka 12. Odluke).

6. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Takođe, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na odluku o apelantovoj tužbi

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu sudu protiv rješenja Federalne uprave od 7. oktobra 2020. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da je apelantova tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-562/22 („Sirovina Commerce“ d.o.o. Bihać) | Sudska praksa | Aktio