Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3939/20 („ANTONIO TRADE“ d.o.o. Grude)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3939/20

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3939/20, rješavajući apelaciju „ANTONIO TRADE “ d.o.o. Grude, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „ANTONIO TRADE “ d.o.o. Grude.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 046148 19 Pž od 21. avgusta 2020. godine u dijelu u kojem je odlučeno o apelantovom zahtjevu za naknadu troškova prvostepenog postupka.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „ANTONIO TRADE “ d.o.o. Grude (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Ps 046148 19 Pž od 21. avgusta 2020. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 10. novembra 2020. godine dostavio određenu dokumentaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i tuženog u predmetnom postupku Vladimira Pehara (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 23. jula 2021. godine, odnosno 30. avgusta 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 18. avgusta 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok tuženi nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.

4. Odgovor na apelaciju je 4. januara 2022. godine dostavljen apelantu radi eventualnog izjašnjenja.

5. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovor na apelaciju.

6. Na traženje Ustavnog suda, Općinski sud u Širokom brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 30. avgusta 2021. godine dostavio traženu dokumentaciju. III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Postupajući po apelantovoj tužbi protiv tuženog radi isplate potraživanja, Općinski sud je donio presudu broj 64 0 Ps 046148 19 Ps 2 od 23. avgusta 2019. godine, kojim je odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime duga, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, te je obavezao apelanta da tuženom nadoknadi troškove postupka u određenom iznosu.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 64 0 Ps 046148 19 Pž od 21. avgusta 2020. godine, uvažena je apelantova žalba i prvostepena presuda preinačena na način da je obavezan tuženi da apelantu na ime duga isplati iznos od 7.768,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da na ime troškova postupka isplati apelantu iznos od 526,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. avgusta 2020. godine pa do isplate.

10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je apelant dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je uvažio njegovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu na osnovu odredbe člana 229 stav 1 tačka 4 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje je navedeno da se odluka o troškovima postupka zasniva na odredbi člana 397 stav 2 u vezi sa članom 387 stav 1 i člana 386 ZPP, te da se sastoji od troškova za sastav žalbe u iznosu od 526,50 KM. Istaknuto je da apelantu nisu dosuđeni troškovi prvostepenog postupka jer ih nije zatražio u troškovniku priloženom uz žalbu, a niti su mu dosuđeni troškovi takse na žalbu jer ničim nije dokazivao da ih je platio.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

11. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni procesnog prava. S tim u vezi, navodi da je u skladu sa članom 396 stav 2 ZPP bio dužan podnijeti opredijeljen zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka (prvostepenog) najkasnije do zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom, jer je to posljednja faza koja prethodi postupku odlučivanja. Dalje navodi da je navedeno i učinio, te opredijeljeno, u skladu sa odredbama Advokatske tarife Federacije Bosne i Hercegovine, postavio zahtjev za nadoknadom troškova postupka pri završnom izlaganju na ročištu 10. jula 2019. godine. Ističe da na osnovu člana 397 stav 2 ZPP, kada sud preinači prvostepenu odluku, ex officio odlučuje i o troškovima kompletnog postupka, te da ne postoji niti jedna odredba koja nalaže da se zahtjev za troškovima prvostepenog postupka mora ponovno istaći u žalbi, odnosno, dato i nije dopušteno, jer se zahtjev za nadoknadom ima podnijeti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, saglasno članu 396 stav 2 ZPP. Smatra da se u žalbi mogu tražiti samo naknadno nastali troškovi, a to su troškovi žalbenog postupka, što je i učinjeno u ovoj stvari. Nadalje, apelant smatra potpuno neosnovanim i stav Kantonalnog suda da mu se, u pogledu troškova žalbenog postupka, ne priznaju troškovi sudske takse na žalbu, cijeneći da data obaveza, bez obzira da li je izmirena ili ne, tereti apelanta kao žalioca po Zakonu o sudskim taksama.

II.Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud navodi da u drugostepenom postupku nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se poziva u apelaciji, pa predlaže da se apelacije odbije. V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Član 383. stav 1.

(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka. Član 386. stav 1.

(1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

Član 387. stav 1.

(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Član 396. st. 1.-3.

(1) O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja.

(2) Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

(3) O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

Član 397. stav 2.

(2) Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj 64 0 Ps 046148 19 Pž od 21. avgusta 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov zastupnik je primio 3. septembra 2020. godine a apelacija je podnesena 2. novembra 2020. godine (60. dan), tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

21. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate potraživanja, sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3

e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

22. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbe ZPP-a kada mu nije dosudio troškove prvostepenog postupka i troškove takse na žalbu.

23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.

24. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). Takođe, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, ukazuje da je prvenstveno na domaćim vlastima, posebno sudovima, da riješe problem tumačenja domaćeg zakonodavstva. U vezi s tim Evropski sud je istakao da neće postavljati problem tumačenja domaćeg prava od strane domaćih sudova, osim u slučaju očigledne proizvoljnosti, drugim riječima , kada uoči da je primjena od strane domaćih sudova bila očigledno pogrešna ili takva da su izvedeni proizvoljni zaključci i/ili uskraćivanje pravde (vidi Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, aplikacija broj 1401/08, tačke 24). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati je li osporena odluka, u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka, zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

25. Ustavni sud podsjeća da je u konkretnom slučaju presudom Općinskog suda odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu potraživanja, zajedno sa zahtjevom za naknadu zakonske zatezne kamate i zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka. Postupajući u drugostepenom postupku, Kantonalni sud je uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu, usvajajući njegov tužbeni zahtjev za isplatu potraživanja sa zahtjevom za naknadu zakonske zatezne kamate, te je obavezao tuženog da apelantu nadoknadi samo troškove sastava žalbe. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da se odluka o troškovima postupka zasniva na odredbi člana 397 stav 2 u vezi sa članom 387 stav 1 i člana 386 ZPP, te da se sastoji od troškova za sastav žalbe u određenom iznosu. Dalje je ukazao da apelantu nisu dosuđeni troškovi prvostepenog postupka jer ih nije zatražio u troškovniku priloženom uz žalbu, a niti su mu dosuđeni troškovi takse na žalbu jer ničim nije dokazivao da ih je platio.

26. Apelant smatra da je proizvoljan ovakav zaključak Kantonalnog suda u pogledu odluke o troškovima postupka, ističući da ne postoji niti jedna odredba koja nalaže da se zahtjev za troškovima prvostepenog postupka mora ponovno istaći u žalbi, odnosno, dato i nije dopušteno, jer se zahtjev za nadoknadom ima podnijeti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, saglasno članu 396 stav 2 ZPP. Takođe ističe i da obaveza sudske takse na žalbu, bez obzira da li je izmirena ili ne, tereti apelanta kao žalioca po Zakonu o sudskim taksama.

27. Ustavni sud podsjeća da je pitanje vremena opredjeljivanja zahtjeva za naknade troškova prvostepenog postupka razmatrao u svojoj dosadašnjoj praksi. Tako je Ustavni sud u Odluci broj AP-895/19 zaključio da: „U vezi s apelantovim prigovorima da je Okružni sud, odlučujući o troškovima cijelog postupka, povrijedio odredbe člana 396 stav (1) ZPP na način da je apelant obavezan na naknadu troškova postupka iako tuženi u žalbi nije opredijelio troškove postupka, Ustavni sud zapaža da odredba člana 397. stav 2. ZPP propisuje ovlašćenje suda da u slučaju preinačavanja ili ukidanja odluke povodom pravnog lijeka odluči o troškovima cijelog postupka, kako je to učinio Okružni sud u konkretnom slučaju (vidi tačku 19. ove odluke). Iz odredbe člana 396 stav (2) ZPP proizlazi da je stranka najkasnije do završetka raspravljanja dužna dostaviti zahtjev za naknadu troškova postupka. Iz citirane odredbe se nameće zaključak da stranke zahtjev za naknadu troškova dostavljaju prvostepenom sudu do završetka raspravljanja, a ne u žalbi, kako to apelant tvrdi. Shodno tome, Ustavni sud ovaj prigovor smatra neosnovanim“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-895/19 od 28. oktobra 2020. godine, stav 45, dostupna na www.ustavnisud.ba).

28. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 397 stav 2 ZPP propisano da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Nadalje, odredbom člana 396 ZPP je propisano da sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke bez raspravljanja, da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, te da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti (st. 1. i 2.).

29. Ustavni sud zapaža da, kad se analiziraju navedene odredbe ZPP, propisana je obaveza drugostepenog suda da, kada preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odluči o troškovima cijelog postupka. S druge strane, u njima nije eksplicitno navedena obaveza stranaka u postupku da prilikom podnošenje žalbe moraju ponavljati svoj zahtjev za naknadu troškova prvostepenog postupka, tj. da moraju ponavljati troškovnik koji su već istakli u prvostepenom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant dostavio neovjerenu kopiju zapisnika Općinskog suda sa glavne rasprave održane 10. jula 2019. godine, iz koje proizilazi da je apelantov zastupnik, u završnom izlaganju, tražio naknadu troškova prvostepenog postupka na način da je detaljno navedeno za koje radnje se traži naknada i u kojim iznosima. Kantonalni sud u osporenoj odluci nije naveo da apelant nije podnio zahtjev za naknadu troškova postupka ili da ga nije u dovoljnoj mjeri precizirao do „završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima“. Dovodeći navedene zakonske odredbe sa činjenicama konkretnog predmeta, te stavom Ustavnog suda iz citirane Odluke broj AP-895/19, Ustavni sud smatra da tumačenje koje je dao Kantonalni sud u osporenoj presudi ne proizlazi eksplicitno iz navedenih zakonskih odredaba, a pri tome nije ukazano na postojanje stabilne sudske prakse koja odgovara ovakvom tumačenju. Ustavni sud podsjeća da arbitrarnost postoji uvijek kada odluka nema čvrst osnov u zakonima, stabilnoj sudskoj praksi i logičnom rasuđivanju u vezi sa nekim pitanjem. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja arbitrarno tumačio navedene odredbe ZPP kada je, i pored činjenice da je apelant postavio precizirani zahtjev za naknadu troškova prvostepenog postupka na glavnoj raspravi pred Općinskim sudom, odbio navedeni zahtjev budući da ga apelant nije ponovio u žalbi.

30. S druge strane, u pogledu apelantovih navoda koji se odnose na odbijanje zahtjeva za naknadu sudske takse na žalbu, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim stav Kantonalnog suda o odbijanju navedenog zahtjeva jer apelant ničim nije dokazao da ih je platio. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao apelaciju koja se odnosila na slično pravno pitanje (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1239/18 od 6. juna 2018. godine, tač. 3. i 15, dostupna na www.ustavnisud.ba), te u vezi s tim zaključio da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, te zaključio da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

31. Slijedom zaključka navedenog u tački 29. ove Odluke, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud prekršio pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

32. S obzirom na zaključak (djelimična povreda) u vezi s ispitivanjem navoda u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer su ti navodi ispitani u vezi s pravom na pravično suđenje.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je osporenom odlukom Kantonalnog suda, zbog načina tumačenja odredaba ZPP koji se odnosi na troškove parničnog postupka, a koje nema eksplicitan osnov u navedenom zakonu, apelantu odbijen zahtjev za naknadu troškova prvostepenog postupka.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3939/20 („ANTONIO TRADE“ d.o.o. Grude) | Sudska praksa | Aktio