Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1663/21 (E. K.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1663/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1663/21, rješavajući apelaciju Edina Kolašinca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Edin Kolašinac Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je nakon podnošenja apelacije doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 704360 18 Gži od 18. maja 2021. godine, koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu, da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Edinu Kolašincu isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Edin Kolašinac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 15. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je nakon podnošenja apelacije doneseno rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 704360 18 Gži od 18. maja 2021. godine, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. januara 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 21. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Apelantu je 22. marta 2022. godine dostavljen odgovor Kantonalnog suda na izjašnjenje. Apelant je 24. marta 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Kantonalnog suda.
5. Ustavni sud je 28. marta 2022. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Teledigital d.d Sarajevo, raniji naziv Privredno društvo T3 d.o.o, na osnovu presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 449224 14 Rs od 9. decembra 2014. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 449224 15 Rsž od 7. marta 2018. godine.
8. Općinski sud je 17. avgusta 2018. godine donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
9. Općinski sud je 24. oktobra 2018. godine donio rješenje broj 65 0 I 704360 18 I kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika i to u dijelu obaveze kojom je izvršenik obavezan da apelanta vrati na posao, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i radi namirenja mjesečnih plata sa porezima i drugim doprinosima po osnovu plate u određenom novčanom iznosu mjesečno počev od 9. decembra 2014. godine pa do povratka na posao, te je u tom dijelu predmetno rješenje o izvršenju stavljeno van snage, ukinute su provedene radnje i obustavljeno izvršenje. U preostalom dijelu, predmetno rješenje o izvršenju je održano na snazi i to u dijelu obaveze uspostave radno-pravnog statusa apelanta na poslovima na kojim je radio ili drugim odgovarajućim poslovima kod izvršenika počev od 28. februara 2014. godine pa do 1. avgusta 2017. godine te novčanog potraživanja bliže označnog u izreci navedenog rješenja.
10. Kantonalni sud je 28. decembra 2018. godine zaprimio prvostepeni predmet sa žalbama apelanta i izvršenika.
11. Kantonalni sud je 18. maja 2021. godine donio rješenje broj 65 0 I 704360 18 Gži kojim je žalbu apelanta odbio, dok je žalbu izvršenika djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako što je prigovor izvršenika djelimično usvojio i predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage u dijelu obaveze uspostave radno-pravnog statusa apelanta na poslovima na kojim je apelant radio ili drugim odgovarajućim poslovima kod izvršenika počev od 31. oktobra 2014. godine dok je u preostalom dijelu žalbu izvršenika odbio, prvostepeno rješenje potvrdio i odbio kao neosnovan prijedlog za izvršenje u dijelu izvršenja obaveze uspostave radno-pravnog statusa apelanta na poslovima na kojim je radio ili drugim odgovarajućim poslovima kod izvršenika počev od 31. oktobra 2014. godine do 1. avgusta 2017. godine.
12. Nakon uručenja drugostepene odluke od strane prvostepenog suda apelant je 13. jula 2021. godine protiv drugostepenog rješenja podnio reviziju.
13. Navedena revizija je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 1 704360 21 Rev od 21. oktobra 2021. godine.
14. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, kao i da je pred Kantonalnim sudom više puta urgirao s ciljem okončanja postupka. Apelant navodi da je „došao do informacije da će se izvršenik u skorije vrijeme zatvoriti, te da su vozila izvršenika zapljenjena od strane Poreske Uprave, a da se radnici izvršenika prebacuju u druge sestrinske firme na njihov platni spisak kako bi im se isplaćivale plaće obzirom da su računi izvršenika blokirani, a i dalje obavljaju poslove kao uposlenici izvršenika“ zbog čega smatra da je potrebno da Kantonalni sud donese odluku u što kraćem roku. Apelant traži od Ustavnog suda da obaveže Kanton Sarajevo da apelantu isplati iznos od 5.000,00 KM na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roka.
b) Odgovori na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da je odluku po žalbama i izvršenika donio 18. maja 2021. godine, nakon čega je predmet vratio prvostepenom sudu radi uručenja odluke strankama.
17. Apelant je 24. marta 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Kantonalnog suda iz kojeg proizilazi da ostaje pri navodu apelacije da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Smatra da je njegov zahtjev za nadoknadu štete osnovan imajući u vidu činjenice vezane za eventualno gašenje firme izvršenika gdje je, kako navodi, pretrpio štetu na način da je predmet po žalbi riješen u zakonskom roku, apelant mogao ranije preduzeti određene druge zakonom predviđenje radnje ostrivanja svojih prava i pokušati se naplatiti od izvršenika za kojeg postoje indicije da je pred gašenjem.
18. Ustavni sud je 28. marta 2022. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizilazi da je postupak u toku pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
20. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBIH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.). U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 17. avgusta 2018. godine, kao dana donošenja rješenja o izvršenju (imajući u vidu da Ustavni sud ne raspolaže informacijom kad je apelant podnio prijedlog za izvršenje), pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko tri godine i osam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
28. U konkretnom slučaju riječ je o izvršnom postupku, koji se po zakonu smatra hitnim, te zahtijeva dodatnu ažurnost u postupanju redovnih sudova.
29. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Takođe Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka podnosio urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu iz čega proizilazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju od 17. avgusta 2018. godine, u relativno razumnom periodu, odlučio o prigovoru izvršenika (24. oktobar 2018. godine) i dostavio spis drugostepenu sudu na nadležno odlučivanje, te da u njegovom radu nije bilo veće pasivnosti. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud 28. decembra 2018. godine zaprimio predmetni spis na nadležno postupanje kao i da je svoju odluku donio nakon perioda dužeg od dvije godine i pet mjeseci (18. maj 2021. godine) što svakako nije adekvatna ažurnost. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom, niti je ponudio razloge za navedeni period pasivnosti u postupanju.
30. Imajući u vidu navedeno, s obzirom na to da je Kantonalni sud u predmetu imao duži period neopravdane pasivnosti koja je u odlučujućoj mjeri uticala na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
31. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak trenutno vodi pred Općinskim sudom.
32. Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer Kantonalni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke .
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić