Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-627/22 (R. F. i drugi)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-627/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-627/22, rješavajući apelacije Rejsudina Fazlića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Rejsudin Fazlić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 241888 17 Gž od 15. maja 2020. godine;
Kanton Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 514361 17 Pž od 16. aprila 2021. godine;
Admir Karić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 028755 20 Gž od 11. februara 2021. godine;
S. V. protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 102205 21 Gž 2 od 8. juna 2021. godine;
Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 468364 17 Rsž od 12.
aprila 2021. godine;
Jasmina Ćatić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 571043 17 Rsž od 6. jula 2021. godine;
AUTOCENTAR BH d.o.o. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 387902 21 Rsž 2 od 16.
juna 2021. godine;
P. L. protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 283892 21 Gž od 2. septembra 2021. godine;
Emanuel Kamilo Ricardo Flaschar protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 037375 20 Gž od 22.
decembra 2020. godine;
“ADITEX” d.o.o. Srebrenik protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 304032 18 Pž od 10. decembra 2020. godine;
Dušan Radivojša protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 1 P 008568 18 Gž od 20. januara 2021. godine;
Milorad Tešanović protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 011912 21 Gž od 12. jula 2021. Godine;
Olja Mrđen protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 205104 16 Gž od 10. marta 2017. godine;
Zorka Čordašević protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 112264 21 Gž od 27. septembra 2021. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-627/22
1. Rejsudin Fazlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Ismet Beganović advokat iz Tuzle, podnio je 21. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Mal 241888 20 Rev od 9. marta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 241888 17 Gž od 15. maja 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 241888 15 Mal od 26. januara 2017. godine je obavezana tužena (Federacija BiH) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 4.700,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.142,60 KM.
3. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 26. januara 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Mal 241888 17 Gž od 15. maja 2020. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da se dosuđeni iznos na ime naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode sa iznosa od 4.700,00 KM snižava na iznos od 2.350,00 KM, a apelant se obavezuje da tuženoj na ime troškova postupka isplati iznos od 28,70 KM.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 15. maja 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 32 0 Mal 241888 20 Rev od 9. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 2.350,00 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 15. maja 2020. godine primio 6. jula 2020. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 21. februara 2022. godine.
2. AP-642/22
6. Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, podnio je 21. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 514361 21 Rev od 16. novembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 514361 17 Pž od 16. aprila 2021. godine.
7. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 514361 15 Ps od 16. maja 2017. godine je obavezana tužena (Reiffeisen bank d.d. BH Sarajevo) da apelantu isplati iznos od 30.781,22 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.310,00 KM.
8. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 16. maja 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Ps 514361 17 Pž od 16. aprila 2021. godine predmetnu žalbu uvažio, i preinačio prvostepenu presudu tako što se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
9. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 16. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Ps 514361 21 Rev od 16. novembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 30.781,22 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 16. aprila 2021. godine primio 12. maja 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 21. februara 2022. godine.
3. AP-780/22
11. Admir Karić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Jasmina Avdić advokat iz Kalesije, podnio je 28. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 028755 21 Rev od 19. oktobra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 028755 20 Gž od 11. februara 2021. godine.
12. Presudom Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 028755 17 P od 21. januara 2020. godine je obavezan apelant da tužiocu (S. Dž.) na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.308,80 KM.
13. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 21. januara 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 29 0 P 028755 20 Gž od 11. februara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
14. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 11. februara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 29 0 P 028755 21 Rev od 19. oktobra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 2.000,00 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 11. februara 2021. godine primio 3. marta 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 28. februara 2022. godine.
4. AP-913/22
16. S. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeline, kojeg zastupa Gordana Bibić advokat iz Bijeljine, podnio je 10. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 102205 21 Rev od 8. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija tuženih (Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti Bijeljina, Policijska stanica za bezbjednost saobraćaja Bijeljina i Grad Bijeljina) izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 102205 21 Gž 2 od 8. juna 2021. godine.
17. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 102205 20 P 3 od 10. decembra 2020. godine (vrijednost spora: 26.970,45 KM) obavezani su tuženi da apelantu na ime naknade štete solidarno isplate određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknade troškove postupka, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
18. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženih izjavljenim protiv presude Osnovnog suda od 10. decembra 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 P 102205 21 Gž 2 od 8. juna 2021. godine predmetnu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu, dok je žalbu tuženih odbacio kao neblagovremenu.
19. Odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 8. juna 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 80 0 P 102205 21 Rev od 8. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 5.360,00 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
20. Ustavni sud zapaža da su tuženi protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu, dok apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene presude, tako da je u odnosu na apelanta konačna odluka presuda Okružnog suda od 8. juna 2021. godine. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu primio 21. juna 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 10. marta 2022. godine.
5. AP-939/22
21. Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Almir Gagula advokat iz Sarajeva, podnio je 14. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 468364 21 Rev od 2. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 468364 17 Rsž od 12. aprila 2021. godine.
22. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 468364 14 Rs od 15. novembra 2016. godine je obavezan apelant da tužiocu (S. I.) na ime razlike za minuli rad za period od 1. novembra 2011. do 30. aprila 2016. godine isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka (stav I). Stavom II je odbijen tužilac sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa.
23. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 15. novembra 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 468364 17 Rsž od 12. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
24. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 12. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 468364 21 Rev od 2. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant izjavio reviziju s pozivom na odredbe člana 237. st. (3) i (4) ZPP označivši pravno pitanje koje glasi: „Da li se naknada za minuli rad obračunava na osnovu svih godina radnog staža ostvarenih kod istog poslodavca“. S tim u vezi je Vrhovni sud ukazao da postavljeno pravno pitanje nije pravno pitanje koje bi u smislu člana 237. stav (3) ZPP-a ovu reviziju činilo dopuštenom. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o pravnom pitanju kako to ima u vidu odredba člana 237. stav (4) ZPP-a, odnosno da odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naročito jer se radi o pitanju o kojem ne postoji različita praksa drugostepenih sudova. Suprotno tome, radi se o pravnom pitanju o kojem je Ustavni sud BiH već izrazio svoje pravno shvatanje, a sa kojim je podudarna i pobijana presuda drugostepenog suda, pa navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Zbog navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
25. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 2. decembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 14. marta 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
6. AP-942/22
26. Jasmina Ćatić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa ZAK Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić, podnijela je 14. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 571043 21 Rev od 2. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 571043 17 Rsž od 6. jula 2021. godine.
27. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 571043 16 Rs od 9. juna 2017. godine je obavezana tužena („Privredna banka Sarajevo“ d.d. Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike isplaćene i pripadajuće plate (stav I), razlike isplaćene i pripadajuće naknade za topli obrok (stav II), naknade za troškove prijevoza (stav III), jubilarne nagrade (stav IV) i doprinosa za PIO (stav V). Istom presudom je apelantica odbijena sa preostalim dijelom potraživanja iz stava I, II i III, koja se odnose na tok zateznih kamata preko dosuđenog iznosa. Također je utvrđeno da je tužena dužna naknaditi apelantici troškove postupka.
28. Odlučujući o žalbama apelantice i tužene izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 9. juna 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 571043 17 Rsž od 6. jula 2021. godine predmetnu žalbu apelantice odbio kao neosnovanu, dok je žalbu tužene djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da se tužbeni zahtjev apelantice u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike isplaćene i pripadajuće plate za 2015. i 2016. godinu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odbija kao neosnovan, a zahtjev koji se odnosi na isplatu razlike isplaćene i pripadajuće plate, razlike isplaćene i pripadajuće naknade za topli obrok, doprinosa za PIO u određenim novčanim iznosima i za period pobliže naznačenim u izreci, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, preinačava, kao i odluka o troškovima postupka, dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostepena presuda.
29. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 6. jula 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 571043 21 Rev od 2. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 21.393,90 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
30. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 2. decembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostepenu odluku zaprimila prije tog datuma. Apelantica je 14. marta 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
7. AP-952/22
31. Autocentar BH d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Avdo Salihbegović i Hajrudin Kapetanović advokati iz Sarajeva, podnio je 15. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 387902 21 Rev od 9. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 387902 21 Rsž 2 od 16. juna 2021. godine.
32. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 387902 20 Rs 2 od 30. oktobra 2020. godine (vrijednost spora: 22.000,00 KM) je poništena odluka apelanta od otkazu ugovora tužiocu (R. T.) od 15. novembra 2012. godine kao nezakonita (stav I). Stavom II je naloženo apelantu da tužiocu naknadi štetu koju trpi zbog razlike između plate kao očekivane mjesečne zarade, koju bi ostvario da je ostao u radnom odnosu kod apelanta i visini plate koju ostvaruje kod sadašnjeg poslodavca, za određeni period i u određenim novčanim iznosima sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da izvrši uplatu doprinosa za PIO na razliku plaće za isti period, te da mu nakadi troškove postupka. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da se apelant obaveže da ga vrati na posao i poslove koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu, te preostali dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate preko utvrđenih iznosa (stav III).
33. Odlučujući o žalbama apelanta i tužioca izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 30. oktobra 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 387902 21 Rsž 2 od 16. juna 2021. godine predmetnu žalbu tužioca odbio kao neosnovanu, dok je žalbu apelanta djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova postupka, tako da je apelant obavezan naknaditi 2.884,00 KM umjesto 5.108,00 KM.
34. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 16. juna 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 387902 21 Rev od 9. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je predmetna tužba podnijeta sudu 31. oktobra 2013. godine, a da je prvostepena presuda donijeta 20. oktobra 2020. godine. Također, da je u toku postupka pred prvostepenim sudom stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP, kojim je propisano da će se postupci u kojima do stupanja na snagu tog zakona ne bude donijeta prvostepena odluka, postupak provesti prema odredbama tog zakona. Konačno, da je odredbom člana 49. izmijenjen član 237. stav (2) Zakona o izmjenama i dopunama ZPP tako što je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku revizija nije dozvoljena, budući da se ranija odredba iz člana 237. stav (2) u ovom slučaju ne primjenjuje. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
35. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 16. juna 2021. godine primio 12. jula 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 15. marta 2022. godine.
8. AP-958/22
36. P. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Vanja Lakić advokat iz Banjaluke, podnio je 15. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 283892 21 Rev od 8. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 283892 21 Gž od 2. septembra 2021. godine.
37. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 283892 18 P od 12. aprila 2021. godine (vrijednost spora: 200,00 KM) utvrđeno je da apelant nije u obligacionom, odnosno dužničko-povjerilačkom odnosu prema tuženom (Eko Toplane d.o.o. Banja Luka) povodom isporuke toplotne energije za predmetni stan i da nije dužan tuženom plaćati isporuku toplotne energije prema dostavljenim fakturama, kao i da je tuženi obavezan apelantu naknaditi troškove postupka u određenom novčanom iznosu, a zahtjev preko ovog iznosa je odbijen.
38. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 12. aprila 2021. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 283892 21 Gž od 2. septembra 2021. godine predmetnu žalbu usvojio i prvostepenu presudu preinačio tako što je odbijen tužbeni zahtjev apelanta i obavezan je da naknadi tuženom troškove postupka u iznosu od 551,00 KM.
39. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 2. septembra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 283892 21 Rev od 8. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 200,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
40. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 2. septembra 2021. godine primio 24. septembra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 15. marta 2022. godine.
9. AP-965/22
41. Emanuel Kamilo Ricardo Flaschar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, Republika Hrvatska, podnio je 14. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 008777 21 Rev od 4. marta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 037375 20 Gž od 22. decembra 2020. godine.
42. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-Dn-20- 007977 od 17. marta 2020. godine, na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju tog suda od 15. decembra 2014. godine i rješenja o ispravci istog od 25. januara 2019. godine, dozvoljena je uknjižba prava vlasništava na predmetnoj nekretnini, dosadašnje vlasništvo A. F. u korist apelanta sa 7/32 dijela, H. F.-Š. sa 25/64 dijela i H. P. sa 25/64 dijela.
43. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 17. marta 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 Dn 037375 20 Gž od 22. decembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio i prvostepeno rješenja potvrdio.
44. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 22. decembra 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 70 0 Dn 008777 21 Rev od 4. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o zemljišno-knjižnoj stvari, prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva na osnovu naslijeđa, u kojoj nije dopuštena revizija shodno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama F BiH. Također, da odredbama Zakona o vanparničnom postupku, koji se prema odredbi člana 83. Zakona o zemljišnim knjigama F BiH primjenjuje na sva pitanja postupka koja nisu njime regulisana, nije propisana revizija kao vanredni pravni lijek za rješenja donijeta u zemljišno-knjižnom postupku.
45. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje protiv kojeg je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 4. marta 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 14. marta 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
10. AP-973/22
46. „ADITEX“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Adnan Džanić advokat iz Srebrenika, podnio je 16. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 304032 21 Rev od 22. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 304032 18 Pž od 10. decembra 2020. godine.
47. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 304032 17 Ps od 10. avgusta 2018. godine (vrijednost spora: 500,00 KM) odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud utvrdi da tuženi („Gradnja“ d.o.o. Srebrenik u stečaju) nije izvršio svoju obavezu obezbjeđenja priključka na elektrodistributivnu mrežu po osnovu ugovorâ o građenju od 4. decembra 1996. godine i 1. aprila 1997. godine, te da utvrdi obavezu tuženog da apelantu obezbjedi priključak za predmetni poslovni objekat i naloži mu da apelantu izda saglasnost za priključenje, a koji će u protivnom zamijeniti ta presuda, uz obavezu da mu naknadi troškove parničnog postupka.
48. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 10. avgusta 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Ps 304032 18 Pž od 10. decembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
49. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 10. decembra 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 32 0 Ps 304032 21 Rev od 22. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 500,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
50. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 22. decembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 16. marta 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
11. AP-976/22
51. Dušan Radivojša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Grahova, podnio je 15. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 1 P 008568 21 Rev od 15. juna 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 1 P 008568 18 Gž od 20. januara 2021. godine.
52. Presudom Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje u Drvaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 1 P 008568 17 P od 18. juna 2018. godine (vrijednost spora: 1.000,00 KM) odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud utvrdi da je ugovorom o poklonu koji je zaključen između tuženog (N. R.) i ostavitelja R. R. povrijeđen njegov nužni dio u predmetnoj nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude, te da se tuženom naloži da izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva navedene nekretnine u određenom omjeru na ime apelanta, te zahtjev da se naloži tuženom da preda u suposjed navedenu nekretninu.
53. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 18. juna 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 68 1 P 008568 18 Gž od 20. januara 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
54. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 20. januara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 68 1 P 008568 21 Rev od 15. juna 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 1.000,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
55. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Uvidom u bazu podataka sistema za automatsko upravljanje predmetima (u daljnjem tekstu: CMS), Ustavni je sud utvrdio da je apelant 24. avgusta 2021. godine putem advokata zaprimio navedenu presudu Kantonalnog suda. Apelant je 15. marta 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
12. AP-977/22
56. Milorad Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Goran Kurešepi advokat iz Sarajeva, podnio je 17. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 1 P 011912 21 Rev od 8. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 P 011912 21 Gž od 12. jula 2021. godine.
57. Presudom Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 P 011912 19 P 2 od 6. novembra 2020. godine (vrijednost spora: 11.000,00 KM) utvrđeno je da su apelant i tužiteljica (J. T.) u toku trajanja bračne zajednice stekli nekretnine pobliže označene u izreci presude i naloženo je apelantu da to prizna i trpi da se u zemljišnim knjigama i drugim javnim evidencijama izvrši brisanje prava vlasništva i posjeda u korist apelanta sa 1/1, uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice i apelanta sa po 1/2 dijela i da tužiteljici naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.
58. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 6. novembra 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 89 1 P 011912 21 Gž od 12. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
59. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 12. jula 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 89 1 P 011912 21 Rev od 8. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 11.000,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.
60. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 12. jula 2021. godine primio 26. jula 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 17. marta 2022. godine.
13. AP-1020/22
61. Olja Mrđen (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 18. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 205104 16 Gž od 10. marta 2017. godine kojim je odbijena žalba apelantice izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 205104 14 I od 16. maja 2016. godine (kojim je odbijen prigovor apelantice izjavljen protiv rješenja o izvršenju tog suda od 3. februara 2015. godine).
62. Iako je apelantica navela da je rješenje Okružnog suda od 10. marta 2017. godine zaprimila 16. februara 2022. godine, uvidom u bazu podataka CMS-a, Ustavni je sud utvrdio da je apelantica 20. marta 2017. godine putem advokata zaprimila navedeno rješenje Okružnog suda. Apelantica je 18. marta 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
14. AP-1024/22
63. Zorka Čordašević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Obarske, koju zastupa Vinka Musladin advokat iz Bijeljine, podnijela je 17. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 112264 21 Rev od 21. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 112264 21 Gž od 27. septembra 2021. godine.
64. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 112264 19 P od 11. marta 2021. godine (vrijednost spora: 1.500,00 KM) u cijelosti je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je ona tražila da se utvrdi da ona kao vlasnik i posjednik povlasnog dobra, nekretnine pobliže naznačene u izreci, ima pravo služnosti svakovrsnog prolaza preko poslužnog dobra, nekretnine pobliže naznačene u izreci, što je tuženi (M.S.) dužan da prizna i trpi, kao i da se na osnovu navedene presude uknjiži kao titular navedenog prava služnosti u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, što je tuženi dužan priznati i trpiti njeno pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari i izvršavanje tog prava, odnosno da propušta činiti njoj ono što je zbog njenog prava dužan propuštati, te da joj naknadi troškove postupka.
65. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 11. marta 2021. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 P 112264 21 Gž od 27. septembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
66. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 27. septembra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 80 0 P 112264 21 Rev od 21. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelantica u tužbi naznačila vrijednost spora u iznosu od 1.500,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) ZPP-a.
67. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelantica drugostepenu presudu od 27. septembra 2021. godine primila 14. oktobra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 17. marta 2022. godine.
15. AP-1029/22
68. Olja Mrđen (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 18. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 205104 16 Gž od 10. marta 2017. godine kojim je odbijena žalba apelantice izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 205104 14 I od 16. maja 2016. godine (kojim je odbijen prigovor apelantice izjavljen protiv rješenja o izvršenju tog suda od 3. februara 2015. godine).
69. Iako je apelantica navela da je rješenje Okružnog suda od 10. marta 2017. godine zaprimila 16. februara 2022. godine, uvidom u bazu podataka CMS-a, Ustavni je sud utvrdio da je apelantica 20. marta 2017. godine putem advokata zaprimila navedeno rješenje Okružnog suda. Apelantica je 18. marta 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
Spajanje predmeta
70. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-627/22. Apelacioni navodi
71. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
72. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
73. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetima, osim AP-1020/22 i AP-1029/22, protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u predmetima br. AP-1020/22 i AP- 1029/22 osporena odluka punomoćniku apelantice dostavljena 10. marta 2017. godine, a da su apelacije podnesene 18. marta 2022. godine. Budući da su, dakle, sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.
74. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
75. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić