Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-926/22 (Z. M.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-926/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-926/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Zoran Mastilo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zoran Mastilo protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 003751 19 Uvp od 6. maja 2021. godine zato što ju je podnijelo neovlašćeno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Mastilo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla, podnio je 16. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 14 0 U 003751 19 Uvp od 6. maja 2021. godine. Postupak određivanja invalidske penzije za Ž.M. (prednik apelanta)

2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO), filijala Istočno Sarajevo od 28. februara 2010. godine Ž.M. je utvrđena invalidska penzija u iznosu od 332,48 KM mjesečno.

3. Odlučujući o žalbi Ž.M. izjavljenoj protiv rješenja Fonda PIO, filijala Istočno Sarajevo od 28. februara 2010. godine, navedeni organ je rješenjem od 1. aprila 2010. godine uvažio predmetnu žalbu i ponovo odredio invalidsku penziju Ž.M. u iznosu od 453,38 KM mjesečno.

4. Rješenjem Fonda PIO od 1. marta 2011. godine ukinuto je, po pravu nadzora, rješenje Fonda PIO, filijala Istočno Sarajevo od 1. aprila 2010. godine, te je određeno da „predmet se vraća prvostepenom organu na ponovni postupak, a počev od 1. marta 2011. godine nastavlja se isplata invalidske penzije po rješenju prvostepenog organa od 28. februara 2010. godine“.

5. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 001178 11 U od 2. juna 2011. godine odbijena je kao neosnovana tužba Ž.M. podnesena protiv rješenja Fonda PIO od 1. marta 2011. godine.

6. Odlučujući o zahtjevu Ž.M. za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 2. juna 2011. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 14 0 U 001178 11 Uvp od 16. oktobra 2012. godine odbio predmetni zahtjev.

Predmetni postupak

7. Zaključkom Fonda PIO od 18. decembra 2014. godine ispravljena je greška u rješenju tog organa od 1. marta 2011. godine na način da umjesto „predmet se vraća prvostepenom organu na ponovni postupak, a počev od 1. marta 2011. godine nastavlja se isplata invalidske penzije po rješenju prvostepenog organa od 28. februara 2010. godine“ treba da stoji „nastavlja se isplata invalidske penzije po rješenju prvostepenog organa od 28. februara 2010. godine“.

8. Rješenjem Fonda PIO od 19. jula 2018. godine poništen je zaključak navedenog organa od 18. decembra 2014. godine.

9. Presudom Okružnog suda broj 14 0 U 003751 18 U od 25. decembra 2018. godine odbijena je tužba Ž.M. podnesena protiv rješenja Fonda PIO od 19. jula 2018. godine.

10. Odlučujući o zahtjevu Ž.M. za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 25. decembra 2018. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 14 0 U 003751 19 Uvp od 6. maja 2021. godine odbio predmetni zahtjev.

Apelacioni navodi

11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, donesenim u postupku koji se pred redovnim sudovima vodio povodom ispravke greške u rješenju Fonda PIO od 1. marta 2011. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

13. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda propisano da su učesnici u postupku stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (član VI/3.b) Ustava).

14. Takođe, Ustavni sud, dalje podsjeća da je odredbama člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju da ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Dakle navedenom odredbom regulirana je situacija ukoliko apelant umre u toku postupka po apelaciji.

15. Međutim, u konkretnom slučaju, postavlja se pitanje da li je apelant ovlašćeno lice za podnošenje apelacije u svoje ime u slučaju kada je njegov prednik, koji je bio stranka u predmetnom postupku, preminuo prije podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu.

16. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ako je navodna žrtva povrede umrla prije podnošenja zahtjeva, moguće je da osoba koja ima potreban pravni interes, kao ona u bliskom srodstvu, podnese zahtjev u kojem navodi prigovore vezane uz smrt; međutim, zahtjev se vodi pod imenom osobe koja je srodnik (vidi, Varnava i drugi protiv Turske, presuda od 18. septembra 2009. godine, zahtjevi br. 16064/90, 16065/90, 16066/90, 16068/90, 16069/90, 16070/90, 16071/90, 16072/90 i 16073/90). Takođe, Ustavni sud ukazuje da Evropski sud, izuzetno, bliskom srodniku izravne žrtve povrede nekog konvencijskog prava, priznaje aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva u vlastito ime i kad njegovi prigovori nisu vezani uz smrt izravne žrtve, obrazlažući to time da podnosilac ima „nasljedni interes“ da povrati troškove postupka pred domaćim sudovima koje je poslije sestrine smrti on platio i, drugo, da njegovi prigovori otvaraju pitanja koja se tiču pravilnog upravljanja pravosuđem, pa stoga i važnog pitanja koje se odnosi na opšti interes (vidi, Evropski sud, Micallef protiv Malte, presuda od 7. oktobra 2009. godine, zahtjev broj 17056/06). Isto tako, Ustavni sud ukazuje da bi, s obzirom na prigovore na osnovu člana 6. Evropske konvencije, Evropski sud bi bio spreman priznati aktivnu legitimaciju srodnika bilo kad su prigovori bili od opšteg interesa, a podnosioci zahtjeva su, u svojstvu nasljednika, imali legitiman interes da nastave sa zahtjevom (vidi, Evropski sud, Marie-Louise Loyen i Bruneel protiv Francuske iz 2005. godine, i obrnuto, Bič i drugi protiv Turske, presuda od 3. jula 2006. godine, aplikacija broj 55955/00), bilo na osnovu direktnog učinka na podnosiočeva nasljedna prava (vidi, Evropski sud, Ressegatti protiv Švicarske, presuda od 13. jula 2006. godine, aplikacija broj 17671/02).

17. Dovodeći navedene standarde u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li se radi o „nasljednom interesu“ apelanta ili nekom važnom pitanju koje se odnosi na upravljanje pravosuđem u opštem interesu ili ishod osporene presude ima direktan učinak na nasljedna prava apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se postupak koji se pred redovnim sudovima vodio povodom pravilnosti i zakonitosti rješenja kojim je poništen zaključak o ispravci greške u rješenju Fonda PIO od 1. marta 2011. godine ne može po svojoj prirodi podvesti pod nasljedni interes apelanta, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ne radi o nekom npr. suvlasničkom pravu. Konačno, Ustavni sud smatra da pitanje navodno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u konkretnom slučaju nije stvar koja otvara pitanja koja se tiču pravilnog upravljanja pravosuđem, pa stoga i važnog pitanja koje se odnosi na opšti interes.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-926/22 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio