Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-268/21 (F. K.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-268/21

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 268/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Fikret Kadrić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. svibnja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Fikret Kadrić.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je okončan Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 341047 Mal 3 od 25. veljače 2022. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Fikretu Kadriću isplati iznos od 700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka toga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fikret Kadrić (u daljnjemu tekstu: apelant), kojeg zastupa Semir Mušija, odvjetnik iz Kaknja, podnio je 27. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Mal 341047 21 Mal 3.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda i Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 10. siječnja 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od Općinskog suda zatraženo 30. ožujka 2022. godine da dostavi izjašnjenje o statusu predmeta.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. siječnja 2022. godine. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. siječnja 2022. godine, a izjašnjenje o statusu predmeta 11. travnja 2022. godine.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantovom punomoćniku 11. veljače 2022. godine radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 22. ožujka 2013. godine podnio tužbu Općinskome sudu radi naknade štete protiv tuženika („MERKUR OSIGURANJE“ d.d. Sarajevo).

7. Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Mal 341047 13 Mal od 10. siječnja 2017. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud obaveže tuženog da mu isplati iznos od 2.787,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezan apelant nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 842.40 KM.

8. Apelant je protiv presude Općinskoga suda od 10. siječnja 2017. godine izjavio priziv, te je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu 13. ožujka 2017. godine.

9. Rješenjem Kantonalnoga suda 65 0 Mal 341047 17 Gž od 9. lipnja 2020. godine uvažen je apelantov priziv, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Mal 341047 Mal 3 od 25. veljače 2022. godine obvezan je tuženik da apelantu isplati iznos od 2.787,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obvezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.351,40 KM. Presuda je postala pravomoćna 20. ožujka 2022. godine.

11. Predmetni postupak je okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja parničnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant ističe da je u prometnoj nezgodi 2011. godine zadobio trajnu invalidnost, ali zbog duljine trajanja postupka od 8 godine još uvijek nije uspio ostvariti djelomičnu satisfakciju. Apelant nadalje traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istaknuo da je predmet rješavan u skladu sa Planom rješavanja predmeta, pri čemu je ukazano da je postupajuća suradnica zadužena s velikim brojem predmeta.

14. U izjašnjenju o statusu predmeta Općinski sud je naveo da stranke nisu ulagale prizive i da je presuda postala pravomoćna 20. ožujka 2022. godine.

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istaknuo da nisu učinjene povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda na koje se apelant u apelaciji pozvao.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. Prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

18. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u postupku, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom, a koji je u međuvremenu okončan, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.

23. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 59181/18 od 2. ožujka 2021. godine, stavak 18.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 22. ožujka 2013. godine, a da je okončan Presudom Općinskoga suda od 25. veljače 2022. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnoga postupka jeste osam godina i 11 mjeseci.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnome slučaju radi o parničnome postupku kojega je pokrenuo apelant radi naknade štete. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnomu sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

27. Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u prvoj fazi pred tim sudom, od dana podnošenja tužbe pa do dostavljanja cjelokupnoga spisa Kantonalnome sudu na odlučivanje po prizivu tuženika, trajao u razdoblju od čak tri godine i deset mjeseci. Ustavni sud, također, zapaža da je nakon donošenja rješenja Kantonalnoga suda od 9. lipnja 2020. godine, postupak pred Općinskim sudom do donošenja nove prvostupanjske presude trajao u razdoblju od jedne godine i osam mjeseci. Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom nego je samo naveo da se predmet rješava u skladu sa Planom rješavanja predmeta. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku zapazio da kada redoviti sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće“. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. studenog 2020. godine, točka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Nadalje, ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da je nakon dostavljanja predmetnog spisa Kantonalnome sudu na postupanje po apelantovom prizivu trebalo čak tri godine i tri mjeseca da donese rješenje od 9. lipnja 2020. godine, pri čemu taj sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovoga postupka. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi svojom pasivnošću značajno doprinijeli ukupnoj duljini trajanja postupka imajući u vidu naprijed navedena razdoblja neaktivnosti, te da duljina trajanja predmetnoga postupka prelazi granice „razumnog roka“. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju jer se takva pasivnost redovitih sudova može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa.

28. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka, ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

30. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka apelantu treba isplatiti iznos od 700,00 KM.

31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

33. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na učinkovit pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer se predmetni postupak, koji je trajao osam godina i jedanaest mjeseci, pred Kantonalnim sudom vodio u razdoblju od tri godine i tri mjeseca, a pred Općinskim sudom u razdobljima od tri godine i deset mjeseci, odnosno jedne godine i osam mjeseci, pri čemu redoviti sudovi nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnomu slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovitih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

35. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-268/21 (F. K.) | Sudska praksa | Aktio