Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3195/21 (E. B.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3195/21
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3195/21, rješavajući apelaciju Emire Beganović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 20. travnja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Emira Beganović.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 P 223801 16 I.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 P 223801 16 I, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Emiri Beganović isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emira Beganović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Emil Glaušić, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 9. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 P 223801 16 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. ožujka 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 18. ožujka 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Apelantičinom punomoćniku je 21. ožujka 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelantičin punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 10. studenog 2016. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na temelju izvršne isprave – Presude zbog propuštanja broj 32 0 P 223801 14 P od 18. siječnja 2016. godine protiv izvršenika (S. Č.) radi prinudne predaje u posjed 1/4 suposjeda nekretnina, kao i radi naplate novčanog potraživanja.
7. Općinski sud je 17. ožujka 2017. godine donio rješenje o izvršenju, protiv kojeg je izvršenik 3. svibnja 2017. godine uložio prigovor.
8. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru, Općinski sud je 13. studenog 2017. godine donio rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi.
9. Općinski sud je 24. siječnja 2018. godine predmetni spis uputio Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na rješavanje po izvršenikovoj žalbi.
10. Općinski sud je 11. travnja 2018. godine predmet proslijedio u rad sudskom izvršitelju radi provođenja predmetnog izvršenja.
11. Općinski sud je 1. lipnja 2018. godine donio zaključak kojim je odredio provođenje izviđajnih radnji na licu mjesta.
12. Službena osoba Općinskog suda je 31. srpnja 2018. godine izlaskom na lice mjesta konstatirala da na danoj adresi nije zatečen nitko od uredno obaviještenih stranaka te da se zbog neprisustva izviđajne radnje ne mogu provesti.
13. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi, Kantonalni sud je 14. srpnja 2020. godine donio rješenje kojim je odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
14. Općinski sud je 14. ožujka 2022. godine apelantičin izvršni predmet proslijedio sudskom izvršitelju koji je izlaskom na lice mjesta radi provođenja izviđajnih radnji konstatirao da izvršenik nije zatečen na danoj adresi, da se po saznanju ne nalazi u Bosni i Hercegovini te da se na licu mjesta nalazi stambeni objekt koji je vidno zapušten.
15. Općinski sud je naveo da je naredni izlazak na lice mjesta radi provođenja predmetnog izvršenja sudski izvršitelj zakazao za 12. travnja 2022. godine, kao i da će se zaključak kojim se određuje provođenje izvršenja u navedenom terminu dostaviti punomoćnicima stranaka u narednim danima.
16. Postupak je u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica je navela tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je 7. rujna 2017. godine apelantičin punomoćnik obavijestio Općinski sud da je apelantica opozvala punomoć ranijem punomoćniku te je kao prilog dostavio punomoć za zastupanje. U svezi s tim, Općinski sud dalje navodi da je 21. rujna i 23. listopada 2017. godine od apelantičinog punomoćnika zatražio da dostavi punomoć ovjerenu svojim pečatom. Općinski sud je naveo da je apelantica pred Općinskim sudom u tri navrata urgirala, kao i da je tijekom postupka došlo do promjene postupajućeg suca koji je tijekom postupka bio na bolovanju zbog zaraze virusom Covid-19.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH) relevantne odredbe glase:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 63.
Obustava ovrhe (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o ovrsi bude pravomoćno ukinuta.
(2) Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, sukladno odredbama koje uređuju obligacijske odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju ovrhe umjesto ovršenika.
(3) Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi ovrhe iz stavka 3. ovoga članka sud će pozvati tražitelja ovrhe da podnese prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovoga zakona, u roku od 15 dana od dana primitka poziva. Rješenje o obustavi ovrhe sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen. (5) Ovrha na pojedinim predmetima će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon istjeka roka za prigovor, sprovedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.
(6) Rok za prijedlog uslijed razloga iz stavka 5. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je ovršenik doznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon istjeka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 5. ovoga članka, prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.
(7) Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve sprovedene ovršne radnje, ako se time ne dotiču stečena prava trećih osoba.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelantica smatra da je zbog duljine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njezinog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga pra-va vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
25. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26., Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 16. prosinca 2021. godine, stavak 7.).
26. U svezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu da organizira sustav za izvršenje presuda koji treba biti efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Europski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86., 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Razdoblje koje se uzima u obzir
27. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka razmatrati razdoblje od 10. studenog 2016. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle razdoblje od oko pet godina i pet mjeseci.
Analiza duljine trajanja izvršnog postupka
28. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.
29. Ocjenjujući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tijekom postupka ulagala urgencije ukazujući na potrebu i obvezu hitnog postupanja Općinskog suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tijekom postupka promijenila punomoćnika za zastupanje koji Općinskom sudu nije dostavio urednu punomoć za zastupanje, zbog čega je Općinski sud u dva navrata tražio od apelantičinog punomoćnika da dostavi urednu punomoć za zastupanje, kao i da se apelantica (iako je bila uredno pozvana) nije pojavila na jednoj od izviđajnih radnji na licu mjesta, što je u određenoj mjeri utjecalo na duljinu trajanja postupka.
30. Nadalje, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo dulje od četiri mjeseca da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, što je u suprotnosti sa odredbom članka 15. Zakona o izvršnom postupku. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom razdoblju, nakon ispunjavanja procesnih pretpostavki, odlučio o izvršenikovom prigovoru i predmet dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u skladu sa pravom na pravično suđenje. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju odluku po izvršenikovoj žalbi donio u razdoblju od oko dvije i pol godine, što se ne može smatrati primjerenom ažurnošću u odlučivanju drugostupanjskog suda. Međutim, ta okolnost u konkretnom slučaju nije zaustavila tijek izvršnog postupka u smislu članka 12. Zakona o izvršnom postupku jer se izvršenje kontinuirano provodi prema prvostupanjskom rješenju o izvršenju. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon dostave predmetnog spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu nastavio provoditi procesne radnje u relativno razumnim rokovima na način da je predmetni spis proslijedio u rad sudskom izvršitelju, zatim donio zaključak kojim je odredio provođenje izviđajnih radnji na licu mjesta (31. srpnja 2018. godine) prilikom kojih radnji je službena osoba Općinskog suda konstatirala da na danoj adresi nije zatečen nitko od uredno obaviještenih stranaka, zbog čijeg neprisustva se izviđajne radnje nisu mogle provesti. Nakon toga, Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost Općinskog suda u razdoblju od oko tri godine i osam mjeseci imajući u vidu da nakon 31. srpnja 2018. godine (kada je pokušano izviđanje na licu mjesta) nije poduzeo niti jednu procesnu radnju (osim dostave odluke drugostupanjskog suda strankama) pa do 14. ožujka 2022. godine kada je predmet proslijedio sudskom izvršitelju radi provođenja predmetnog izvršenja. Ustavni sud zapaža da Općinski sud navedeno razdoblje pasivnosti u odgovoru na apelaciju pravda promjenom postupajućeg suca zbog COVID-a 19 te bolovanja postupajućeg suca. U svezi sa promjenom postupajućeg suca, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Nadalje, u svezi sa COVID-om 19 te bolovanjem postupajućeg suca, Ustavni sud smatra da su navedene okolnosti u izvjesnoj mjeri doprinijele duljini trajanja predmetnog postupka, ali da te okolnosti same po sebi ne oslobađaju sud obveze da u konkretnom slučaju postupa bez nepotrebnog odgađanja jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da, iako je Općinski sud poduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, da je taj sud imao i značajno razdoblje neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obvezom učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
31. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
36. Apelantica navodi da joj je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele duljini trajanja predmetnog postupka, kao i apelantičinog doprinosa, nije u skladu sa svojom pozitivnom obvezom učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
38. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić