Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-316/21 (E.K. i drugi)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Materijalna šteta
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-316/21

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 316/21, rješavajući apelacije E. K. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli:

E. K. zbog dužine trajanja postupka koji se nakon donošenja Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 071945 17 Gž od 13.

jula 2021. godine vodi pred Općinskim sudom u Živinicama;

M. A. zbog dužine trajanja postupka koji se nakon donošenja Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 072262 18 Gž od 9.

novembra 2021. godine vodi pred Općinskim sudom u Živinicama;

Salkan Gradaščević zbog dužine trajanja postupka koji se nakon donošenja Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 291263 18 Gž od 9. decembra 2021. godine vodi pred Općinskim sudom u Tuzli.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji se nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda u Tuzli br. 33 0 P 071945 17 Gž od 13. jula 2021. godine, 33 0 P 072262 18 Gž od 9. novembra 2021.

godine i 32 0 P 291263 18 Gž od 9. decembra 2021. godine vode pred Općinskim sudom u Živinicama, odnosno Općinskim sudom u Tuzli.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama i predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzmu odgovarajuće mjere za okončanje postupaka u navedenim predmetima, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Ekremu Kahrimanoviću, Mirsadu Aliću i Salkanu Gradaščeviću isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama, predsjedniku Općinskog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 316/21

1. Apelant E. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 28. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 P 071945 17 Gž.

AP 873/21

2. Apelant M. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 17. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 33 0 P 072262 18 Gž.

AP 2451/21

3. Salkan Gradaščević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 9. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 32 0 P 291263 18 Gž.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 316/21.

5. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

6. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju zatražen je u predmetima br. AP 316/21, AP 873/21 i AP 2451/21.

7. Općinski sud u Živinicama, Općinski sud u Tuzli i Kantonalni sud dostavili su odgovore na apelaciju.

8. Odgovori na apelacije u navedenim predmetima dostavljeni su apelantima na izjašnjenje u razdoblju od 11. januara do 11. februara 2022. godine. Apelanti u ostavljenom roku nisu dostavili izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice u predmetu broj AP 316/21

10. Apelant je 28. novembra 2016. godine Općinskom sudu u Živinicama podnio tužbu protiv tuženika (JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo) radi naknade štete (vrijednost spora 12.020,00 KM).

11. Općinski sud u Živinicama je Presudom broj 33 0 P 071945 16 P od 2. oktobra 2017. godine djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, te je obavezao tuženika da apelantu na ime materijalne štete isplati iznos od 5.093,47 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.669,34 KM, dok je u preostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Općinski sud u Živinicama je Dopunskom presudom broj 33 0 P 071945 16 P od 25. oktobra 2017. godine odbio kao neosnovan apelantov eventualni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženik da apelantu isplati totalnu štetu na njegovoj imovini u ukupnom iznosu od 13.200,00 KM.

13. Apelant i tuženik su protiv presude Općinskog suda u Živinicama od 2. oktobra 2017. godine i Dopunske presude od 25. oktobra 2017. godine izjavili žalbe, te je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 14. decembra 2017. godine.

14. Kantonalni sud je Rješenjem broj 33 0 P 071945 17 Gž od 13. jula 2021. godine uvažio žalbe, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

15. Iz spisa proizlazi da je postupak u toku pred Općinskim sudom u Živinicama. Činjenice u predmetu broj AP 873/21

16. Tužiteljica (Općina Živinice) podnijela je 22. decembra 2016. godine Općinskom sudu u Živinicama tužbu protiv apelanta radi naknade štete (vrijednost spora 13.164,70 KM).

17. Općinski sud u Živinicama je Presudom broj 33 0 P 072262 16 P od 21. jula 2017. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev i naložio apelantu da tužiteljici na ime naknade pretrpljene materijalne štete isplati ukupan iznos od 49,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav I izreke), preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (stav II izreke), te je naloženo tužiteljici da apelantu na ime troškova postupka isplati iznos od 3.290,00 KM (stav III izreke).

18. Tužiteljica je protiv presude Općinskog suda u Živinicama od 21. jula 2017. godine izjavila žalbu, te je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 2. aprila 2018. godine.

19. Kantonalni sud je Rješenjem broj 33 0 P 072262 18 Gž od 9. novembra 2021. godine uvažio tužiteljicinu žalbu, prvostepenu presudu je ukinuo u st. II i III izreke i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

20. Iz spisa proizlazi da je postupak u toku pred Općinskim sudom u Živinicama. Činjenice u predmetu broj AP 2451/21

21. Tužitelji (E. K. i apelant) podnijeli su 23. novembra 2016. godine Općinskom sudu u Tuzli tužbu protiv tuženika (H. M.) radi povrata dijela parcele (vrijednost spora 500,00 KM).

22. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 291263 16 P od 4. jula 2018. godine određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari (stav I izreke), odlučeno je da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi vanparnični postupak koji se vodi tim sudom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak (stav II izreke), rješenje od 13. juna 2018. godine kojim je pripremno ročište odloženo za 5. juli 2018. godine stavljeno je van snage (stav III izreke).

23. Tužitelji su protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli od 4. jula 2018. godine izjavili žalbu, te je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 17. septembra 2018. godine.

24. Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 P 291263 18 Gž od 9. decembra 2021. godine uvažio žalbe tužitelja, prvostepeno rješenje je ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

25. Iz spisa proizlazi da je postupak u toku pred Općinskim sudom u Tuzli.

IV.Apelacija Apelacioni navodi

26. Apelanti u svim apelacijama smatraju da im je zbog nedonošenja odluka u razumnom roku, naročito od drugostepenog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored toga, apelant u apelaciji broj AP 873/21 smatra da mu je povrijeđeno i pravo na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti zbog povrede navedenih prava traže naknadu nematerijalne štete.

Odgovori na apelacije

27. U odgovorima na apelacije u svim predmetima Kantonalni sud je naveo da su predmeti rješavani prema Planu rješavanja starih predmeta.

28. U odgovorima na apelacije Općinski sud u Živinicama i Općinski sud u Tuzli su predstavili hronologiju postupanja pred tim sudovima. Općinski sud u Živinicama u predmetu broj AP 316/21 se izjasnio da će predmet biti okončan u roku od tri mjeseca, dok je u predmetu broj AP 873/21 istakao da je zakazao ročište za glavnu raspravu, ali je naglasio da će u tom postupku biti potrebno provesti vještačenja po novom vještaku budući da je stari brisan sa liste sudskih vještaka. U predmetu broj AP 2451/21 Općinski sud u Tuzli je naveo da je nakon dostavljanja rješenja drugostepenog suda strankama u planu zakazivanje pripremnog ročišta.

V.Relevantni propisi

29. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

30. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

31. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

32. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetnim postupcima koji su još uvijek u toku, pa, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije dopustive u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

33. Osim toga, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

35. Apelanti u svim apelacijama smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, dok apelant u apelaciji broj AP 873/21 smatra da mu je povrijeđeno i pravo na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantna načela

38. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. febriara 2002. godine stav 23, Izvješće broj 2002-I, stav 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

39. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnih postupaka razmatrati razdoblja od podnošenja tužbi pa do donošenja odluke Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su tužbe u predmetnim postupcima podnesene u razdoblju od 23. novembra do 22. decembra 2016. godine. Dakle, predmetni postupci traju oko pet godina i tri, odnosno četiri mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

40. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima radi naknade štete i radi povrata parcele. S obzirom na činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenim postupcima.

41. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka.

42. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda u Tuzli, Ustavni sud zapaža da su predmetni postupci u prvoj fazi pred tim sudovima, od dana podnošenja tužbi do donošenja prvostepenih odluka, trajali u razdobljima od osam mjeseci do jedne godine i sedam mjeseci. U okolnostima konkretnih slučajeva, s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuju činjenice bitne za donošenje sudske odluke, takvo postupanje prvostepenog suda je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

43. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su postupci pred Kantonalnim sudom trajali u razdobljima od tri godine i tri mjeseca do tri godine i sedam mjeseci. Pri tome, taj sud u svojim odgovorima na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za navedene pasivnosti, nego je naveo da su predmeti riješeni u skladu s Planom rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Nadalje, imajući u vidu činjenicu da žalbeni postupci traju daleko duže u odnosu na prvostepene postupke (pred kojim se, dakle, provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba).

44. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnim slučajevima jer se ovakve pasivnosti Kantonalnog suda mogu pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne mogu se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedene pasivnosti pred Kantonalnim sudom u tako dugim razdobljima mogu karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

45. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnih postupaka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

46. Ustavni sud, također, zapaža da se predmetni postupci trenutačno vode pred Općinskim sudom u Živinicama i Općinskim sudom u Tuzli na rješavanju u ponovnim postupcima, vraćenim po rješenjima Kantonalnog suda, te da je prema informacijama tih sudova planirano poduzimanje procesnih radnji s ciljem okončanja predmetnih postupaka. Dakle, iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda u Tuzli pred kojima se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Općinskom sudu u Živinicama i Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donesu odluke u konkretnim predmetima. Naime, budući da je u predmetnim postupcima utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

47. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

48. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupaka apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.

49. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

50. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

51. Također, apelant u apelaciji broj AP 873/21 navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

52. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupci traju pet godina i tri, odnosno četiri mjeseca, pri čemu je dužini trajanja predmetnih postupaka u odlučujući mjeri doprinio Kantonalni sud koji je o žalbama protiv odluka prvostepenih sudova odlučivao u razdobljima od tri godine i tri mjeseca do tri godine i sedam mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

53. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-316/21 (E.K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio