Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-93/21 (E. P.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Izdržavanje
- Razvod braka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 272
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 217
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-93/21
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 93/21, rješavajući apelaciju Emire Pavić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Emira Pavić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 740223 21 Gž od 14. januara 2022. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Emiri Pavić isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emira Pavić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 13. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 740223 21 Gž od 14. januara 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 16. augusta 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju, te je od navedenih sudova zatraženo da dostave informacije o statusu predmetnog postupka, odnosno određenu dokumentaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovor na apelaciju 19, odnosno 23. augusta 2021. godine, kao i tražene informacije i dokumentaciju.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici radi eventualnog izjašnjenja 17. januara 2022. godine. Apelantica u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje na odgovor. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Tužilac M. P. je 11. decembra 2018. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv apelantice radi razvoda braka.
7. Općinski sud je 25. decembra 2018. godine dostavio apelantici tužbu na odgovor, te je 28. marta 2019. godine uputio poziv strankama za pripremno ročište zakazano za 22. maj 2019. godine, koje je održao, dok je 9. septembra 2019. godine održao nastavak pripremnog ročišta, a ročište za glavnu raspravu je održao 19. novembra 2019. godine.
8. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 740223 18 P od 11. decembra 2019. godine razveo brak zaključen između tužioca i apelantice, dok je odbio apelanticin zahtjev za supružničko izdržavanje, a kako je to sve preciznije navedeno u izreci presude.
9. Apelantica je 16. januara 2020. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude.
10. Općinski sud je dopisom od 6. februara 2020. godine zatražio od apelantice da dostavi tri primjerka žalbe, a po kojem je apelantica postupila 7. februara 2020. godine.
11. Općinski sud je dopisom od 10. marta 2020. godine dostavio tužiocu žalbu na odgovor.
12. Tužilac je 9. aprila 2020. godine dostavio odgovor na žalbu.
13. Općinski sud je dopisom od 19. maja 2020. godine pozvao tužioca da tom sudu dostavi najmanje još jedan primjerak odgovora na žalbu, a po kojem je tužilac postupio 25. maja 2020. godine.
14. Općinski sud je dopisom od 1. juna 2020. godine dostavio apelantici odgovor na žalbu.
15. Apelantica je podneskom od 26. novembra 2020. godine urgirala postupanje Općinskog suda.
16. Općinski sud je dopisom od 11. januara 2021. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.
17. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 740223 21 Gž od 14. januara 2022. godine djelimično uvažio apelanticinu žalbu i preinačio prvostepenu presudu u stavu drugom izreke tako što je naložio tužiocu da apelantici na ime izdržavanja plaća mjesečno 300,00 KM, i to od podnošenja tužbe do 14. januara 2023. godine, a kako to je detaljno navedeno u izreci, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
18. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica navodi da Općinski sud, nakon prijema žalbe 7. februara 2020. godine, nije dostavio žalbu tužiocu na odgovor u roku predviđenom Zakonom o parničnom postupku, te da, nakon prijema odgovora na žalbu 25. maja 2020. godine, nije dostavio predmet Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi u roku predviđenom Zakonom o parničnom postupku, iako se u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem se radnje preduzimaju hitno.
b) Odgovori na apelaciju
20. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet primio na postupanje po žalbi 13. januara 2021. godine. Također je istakao da je taj sud opterećen velikom brojem predmeta te da je konkretni predmet rješavao shodno Planu za rješavanje statusnih predmeta na koje primjenjuje Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porodični zakon).
21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je postupak, kao i postupak po apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene odluke u dijelu u kojem ga provodi prvostepeni sud, proveo bez nepotrebnog odugovlačenja, te da u postupku pred tim sudom nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 214. st. (1) i (2) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.
Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
Član 215. stav (1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
Član 217. st. (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
23. U Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/05, 41/05 – ispravka, 31/14, 32/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH) relevantne odredbe glase:
Član 268. stav (2) U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Član 272. stav (1) (1) Bračni spor je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka, o poništenju i razvodu braka.
Član 273. st. (1), (2) i (4) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog Zakona poduzimaju se hitno.
U postupcima iz člana 272. ovog Zakona ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od 15 dana od dana prijema tužbe ili zahtjeva u sudu.
O žalbi protiv odluke donesene u prvostepenom postupku u predmetima iz člana 272. ovog Zakona, drugostepeni sud dužan je odlučiti u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.
24. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
28. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja postupka razmatrati period od 25. decembra 2018. godine kao dana dostavljanja apelantici tužbe na odgovor, tj. od kada je parnica počela da teče, pa do donošenja drugostepene odluke. Dakle, period koji je trajao tri godine i jedan mjesec.
Relevantna načela
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18).
35. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
36. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
37. U konkretnom slučaju radi se o tužbi za razvod braka i zahtjevu za izdržavanje bračnog partnera. Ustavni sud zapaža da predmetni postupak ima karakter bračnog spora koji se prema odredbama Porodičnog zakona smatra hitnim. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.
38. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, apelantica je podneskom urgirala postupanje Općinskog suda, pokušavajući ostvariti što hitnije postupanje u predmetu nakon izjavljene žalbe. Osim navedenog, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanticu, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak vodio radi razvoda braka i donošenja odluke o izdržavanju bračnog partnera, zbog čega se može izvesti zaključak da je okončanje predmetnog postupka od izuzetne važnosti za apelanticu. Naime, rješavanje ovog spora pojavljuje se kao preduvjet ostvarivanja prava koja proizlaze iz bračne zajednice.
39. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u predmetnom postupku preduzimao procesne radnje (dostavio tužbu na odgovor, zakazao dva pripremna ročišta i glavnu raspravu, donio presudu, te dostavio žalbu na odgovor i dr.). Međutim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud pojedine procesne radnje u fazi postupka do donošenja prvostepene odluke, kao i u fazi postupka povodom žalbe protiv prvostepene presude nije preduzimao u razumnim rokovima. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dostavio žalbu tužiocu tek mjesec dana nakon njenog prijema, dok je nastavak pripremnog ročišta zakazao i održao tek oko četiri mjeseca nakon održanog pripremnog ročišta, te da je ročište za glavnu raspravu održao van roka propisanog članom 273. Porodičnog zakona. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo osam mjeseci da predmetni spis dostavi Kantonalnom sudu na postupanje po apelanticinoj žalbi, čime je propustio izvršiti svoju zakonsku obavezu da prilikom postupanja u navedenom predmetu obrati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora. Takvo postupanje Općinskog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
40. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud odluku o apelanticinoj žalbi donio godinu dana nakon dostavljanja spisa tom sudu, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Naime, Kantonalni sud je drugostepenu odluku donio van roka propisanog u članu 273. Porodičnog zakona, prema kojem je odluku o žalbi trebao donijeti u roku od 15 dana od dana prijema žalbe. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je opterećen velikim brojem predmeta i da je konkretni predmet rješavao u skladu s Planom rješavanja statusnih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi doprinijeli dužini trajanja postupka, imajući u vidu da su u predmetnom postupku postupali nedjelotvorno i naprijed navedene periode neaktivnosti, čime su propustili izvršiti svoju zakonsku obavezu da prilikom postupanja u predmetnom postupku obrate naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora, te da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka, koji se po zakonu smatra hitnim i koji je od velikog značaja za apelanticu, nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do povrede apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode i koji je od velikog značaja za apelanticu, trajao tri godine i jedan mjesec, za što isključivu odgovornost snose redovni sudovi koji su u predmetnom postupku postupali nedjelotvorno i imali značajne periode neaktivnosti, čime su propustili izvršiti svoju zakonsku obavezu da prilikom postupanja u predmetnom postupku obrate naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora.
46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić