Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3152/20 (D. Š.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja)
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Lokalna samouprava
- Član 10. EK – sloboda izražavanja
- Javna funkcija
- Internet
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3152/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-3152/20, rješavajući apelaciju Dejana Šantića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dejana Šantića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 003427 18 Uvp od 10. juna 2020. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dejana Šantića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 003427 18 Uvp od 10. juna 2020. godine u odnosu na navode o kršenju prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dejan Šantić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Senada Mirojević, advokat iz Sarajevo, podnio je 20. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 U 003427 18 Uvp od 10. juni 2020. godine i Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 14 0 U 003427 17 U od 15. decembra 2017. godine.
2. Rješenjem Skupštine Opštine Istočno Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: SO Istočno Novo Sarajevo) broj 01-022-150/17 od 18. septembra 2017. godine apelant je razriješen dužnosti Predsjednika SO Istočno Novo Sarajevo, zbog opoziva. U obrazloženu rješenja je navedeno, da su Klubovi odbornika političkih partija: Saveza nezavisnih socijal-demokrata – SNSD i DNS – Demokratski narodni savez i odbornici Socijalističke partije, Stranke za Naš Grad – SNG, Narodnog demokratskog pokreta i nezavisni odbornik Veljko Stupar pokrenuli inicijativu za razrješenje apelanta dužnosti predsjednika SO Istočno Novo Sarajevo. U inicijativi za razriješenje, kao jedan od razloga je navedeno, da je apelant povodom posjete predsjednika Republike Srbije (u daljnjem tekstu: R Srbija), Aleksandra Vučića gradu Istočno Sarajevo, na račun gospodina Vučića putem društvenih mreža facebook i viber grupe – Skupštinske većine, napisao i iznio niz uvreda u kojima je predsjednika Vučića nazvao najpogrdnijim imenima, pa čak je i napravio fotomontažu slike gospodina Vučića sa albanskom kapicom na glavi. Također su naveli da je apelant svojom izjavom omalovažio i pomoć koju je R Srbija odobrila opštini Istočno Novo Sarajevo, rekavši da je „zelenima dao duplo veći iznos“. U inicijativi je također istaknuto da su visoki funkcioneri iz grada Istočno Novo Sarajevo i opština iz sastava Grada posjetu predsjednika Vučića ocijenili kao jednu od najznačajnijih posjeta gradu Istočno Novo Sarajevo, pa je time ocijenjena kao još više neprimjerenija izjava apelanta i u suprotnosti sa zvaničnim stavom zvaničnika grada Istočno Sarajevo. Dalje u inicijativi je navedeno da je apelant svojim izjavama zloupotrijebio funkciju koju obavlja i da je na taj način nanio veliku štetu ugledu opštine Istočno Novo Sarajevo, jer je vrijeđajući na najprimitivniji način predsjednika R Srbije doveo u pitanje višemilionsko ulaganje u opštinu. Odbornici koji su pokrenuli navedenu inicijativu za razrješenje apelanta dužnosti koju obnašla, su dalje istakli da su saglasni da apelant više ne uživa njihovo povjerenje, odnosno da bi njegov daljnji opstanak nanio još veću štetu ugledu i razvoju opštine. Iz navedenog razloga su podnijeli prijedlog za razrješenje apelanta sa funkcije predsjednika SO, te su predložili SO, da nakon pribavljenog mišljenja od strane Komisije za izbor i imenovanje, u skladu sa članom 159. stav 3. Poslovnika SO Istočno Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Poslovnik), utvrdi postojanje razloga za razriješenje predsjednika i donese odgovarajuću odluku. Komisija za izbor i imenovanje je na sjednici održanoj 18. septembra 2017. godine razmatrala navedenu inicijativu za razrješenje apelanta, i jednoglasno konstatovala (sa četiri glasa „za“) da je inicijativa osnovana te su istu uputili u skupštinsku proceduru na razmatranje. Potpresjednica je prije početka tajnog glasanja poimenično prozvala prisutne odbornike i konstatovala da je na sjednici pristutno 15 odbornika. Komisija je dalje u skladu sa odredbom člana 160. stav 2. Poslovnika, sprovela tajno glasanje za razriješenje apelanta predsjednika SO Istočno Novo Sarajevo, pa je nakon sprovedenog tajnog glasanja podnijela Izvještaj o rezultatima glasanja za razriješenje imenovanog. Poslije podnesenog izvještaja Komisije za sprovođenje tajnog glasanja je podnijela Izvještaj o rezultatima glasanja, potpredsjednica Skupštine je informisala SO da je svih 15 odbornika glasalo „za“ razrješenje apelanta dužnosti predsjednika SO, na temelju čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
3. Presudom Okružnog suda broj 14 0 U 003427 17 U od 15. decembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv Rješenja tužene SO Istočno Novo Sarajevo od 18. septembra 2017. godine, kao i zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka.
4. Okružni sud je konstatovao da je predmet ove upravne stvari opoziv apelanta sa dužnosti predsjednika SO Istočno Novo Sarajevo, koji su pokrenuli odbornici 2 odbornička kluba i 3 političke partije, odnosno 13 od 19 odbornika, što predstavlja nadpolovičnu većinu ukupnog broja odbornika. U pismeno obrazloženom prijedlog kako je naveo Okružni sud su, u skladu sa članom i 59. stav 2. Poslovnika, detaljno navedeni razlozi za opoziv apelanta, a koji se odnose na zloupotrebu funkcije koju obavlja, jer je na društvenim mrežama na najprimitivniji način vrijeđao predsjednika R Srbije na koji način je nanio veliku štetu ugledu opštine i doveo u pitanje višemilionsko ulaganje u Opštinu od strane R Srbije, tako da bi njegov daljnji ostanak na mjestu predsjednika SO nanio još veću štetu ugledu i razvoju opštine. Dakle, Okružni sud je konstatovao da razlozi za opoziv apelanta ukazuju na hitnost prijedloga, a time i potrebu za njegovim uvrštavanjem na dnevni red sjednice, te da su stoga neosnovani navodi apelanta da hitnost prijedloga za njegov opoziv predlagač nije obrazložio. U vezi s tim Okružni sud je također ukazao da je predmetna inicijativa tuženoj dostavljena 18. septembra 2017. godine a što je vidljivo iz prijemnog štambilja SO Istočno Novo Sarajevo, kao i iz zapisnika sa IX redovne sjednice SO Istočno Novo Sarajevo koja je održana istog dana (18. septembra 2017. Godine). Iz zapisnika proizilazi da je predsjednik Kluba odbornika SNSD na samoj sjednici predložila da se navedeni prijedlog za opoziv apelanta uvrsti na dnevni red te sjednice i tom prilikom je također pročitala obrazloženje prijedloga. Imajući u vidu da su predlagači tuženoj dostavili prijedlog za opoziv apelanta sa detaljnim obrazloženjem u kojem je sadržana i hitnost takvog prijedloga, Okružni sud je naveo da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi uslovi propisani odredbama čl. 75. stav 2. i čl. 59. stav 2. Poslovnika, da apelant u postupku utvrđivanja dnevnog reda i ovaj prijedlog, kao dopunu dnevnog reda ponudi Skupštini na izjašnjenje, bez razmatranja hitnosti (član 75. stav 3. Poslovnika), a nakon toga omogući odžavanje sjednice Komisije za izbor i imenovanja, radi davanja mišljenja o navedenom prijedlogu. Iz naprijed navedenog se može zaključiti da su neosnovani tužbeni navodi apelanta da se predložena tačka dnevnog reda nije mogla staviti na dnevni red iz razloga proceduralne prirode.
5. Uvidom u zapisnika sa IX sjednice SO Istočno Novo Sarajevo, Okružni sud je utvrdio da apelant je pozivajući se na odredbu člana 104. stav 2. Poslovnika prekinuo sjednicu, ocijenivši da nije bilo moguće održati red na istoj. Međutim kako iz navedenog zapisnika proizilazi da je apelant na sjednici izrekao samo jednu opomenu i to odborniku Nataši Kulašinac (koja je insistirala da se prijedlog uvrsti u dnevni red), isto upućuje na zaključak da nije došlo do narušavanja reda na sjednici do te mjere da je bilo neophodno njeno prekidanje u smislu člana 104. stav 2. Poslovnika. Po ocjeni Okružnog suda, prekidanje sjednice suprotno odredbama Poslovnika upućuje na zaključak da je apelant imao namjeru da spriječi uvrštavanje prijedloga za njegov opozivu u dnevni red navedene sjednice, pa kako je protivno odredbama Poslovnika sjednicu prekinuo, te imajući u vidu da se radilo o hitnosti prijedloga za opoziv apelanta, to je potpredsjednica SO postupajući u skladu sa članom 43. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i članom 26. stav 2. Poslovnika zakazala nastavak sjednice i predsjedavala istom, jer je predsjednik bio odsutan. Time se neosnovanim ukazuju navodi tužbe, da je nastavak sjednice pod predsjedavanjem potpredsjednice SO u suprotnosti sa odredbama Statuta i Poslovnika. Naime, kako proizilazi iz zapisnika sa navedene sjednice, SO je jednoglasnoprihvatila prijedlog dopune dnevnog reda i na dnevni red uvrstila prijedlog za razrješenje apelanta sa dužnosti predsjednika SO Istočno Novo Sarajevo, nakon čega je data pauza radi održavanja sjednice Komisije za izbor i imenovanja. Uvidom u zapisnik sa sjednice Komisije za izbor i imenovanja je utvrđeno da je navedena komisija također jednoglasno konstatovala da je prijedlog za opoziv apelanta osnovan, te je isti prijedlog upućen SO na daljnju proceduru i razmatranje. Dalje, je konstatovano da je na sjednicu Komisije za izbor i imenovanja, pozivan i apelant kao njen člana ali da je opredjeljenje apelanta bilo da ne učestvuje na sjednici Komisije i nastavku sjednice SO. Također iz zapisnika sa sjednice i obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da je nakon provedenog tajnog glasanja, tužena sa 15 glasova, utvrdila postojanje razloga za opoziv i donijela osporenu odluku, da je postupak opoziva proveden u potpunosti u skladu sa Zakonom, Statutom i Poslovnikom, kao i da su u osporenom rješenju sadržani potpuni i jasni razlozi za opoziv apelanta koje on navodima tužbe nije doveo u sumnju, a niti je osporio navode prijedloga odbornika za njegov opoziv. Osim toga i činjenica da je prijedlog za opoziv apelanta podržan od strane nadpolovične većine odbornika (njih 15) Okružni sud smatra da upućuje na zaključak o postojanju nezadovoljstva većine odbornika sa načinom obavljanja ove dužnosti od strane apelanta i na osnovanost navoda prijedloga odbornika koji su ga podnijeli. Kako su u postupku opoziva apelanta sa funkcije predsjednika SO ispoštovane naprijed navedene odredbe Zakona, Statuta i Poslovnika Okružni sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, tj. Okružni sud je primjenom člana 31. stav 2. Zakona o upravnom sporu (u daljnjem tekstu: ZUS), odlučio kao u dispozitivu presude.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 14 0 U 003427 18 Uvp od 10. juna 2020. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 15. decembra 2017. godine, kao i zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na zahtjev.
7. Vrhovni sud je naveo da apelant osporava zakonitost osporene presude iz razloga propisanih odredbom člana 35. stav 2. ZUS, jer smatra da su u postupku donošenja osporenog akta počinjeni proceduralni propusti te je u vezi s tim ukazao na odredbu člana 159. Poslovnika, kojom je propisana procedura opoziva. U vezi s tim Vrhovni sud je utvrdio da apelant u okolnostima predmetnog slučaja ne osporava razloge u pogledu prijedloga za njegovo razrješenje, koje sadrži osporeni akt, da je povodom posjete predsjednika R Srbije gospodina Aleksandra Vučića gradu Istočno Sarajevo na njegov račun, a putem društvenih mreža Facebook i Viber grupe - Skupštinska većina, napisao niz uvreda, te istog nazivao pogrdnim imenima, da je napravio više fotomontaža fotografije gospodina Vučića sa albanskom kapom na glavi a što su odbornici okarakterisali kao omalovažavanje, kao i riječima da je ”zelenima dao duplo veći iznos”. Prema tome Vrhovni sud smatra da je apelant zloupotrijebio funkciju koju obavlja i nanio štetu ugledu opštini i time doveo u pitanje i višemilionsko ulaganje u tu opštinu, što ga čini nepodobnim za dalje obavljanje funkcije. U pogledu navoda apelanta koji se odnose na proceduralna pitanja, Vrhovni sud smatra nespornim da apelant imao status funkcionera kako je to propisano članom 2. Zakona o statusu funkcionera jedinica lokalne samouprave kojem funkcija, u smislu člana 27. citiranog zakona prestaje, između ostalog i opozivom.U vezi s tim je istakao da je odredbom člana 43. stav 1. Statua SO Istočno Sarajevo, propisano je da predsjednik SO može biti opozvan i prije isteka mandata, ako svoja prava i dužnosti ne vrši u skladu sa Statutom i Poslovnikom zbog većih propusta u radu, ili zloupotrebe funkcije koju i drugim slučajevima, utvrđenim zakonom, dok je sam postupak opoziva uređen je Poslovnikom SO. Ukazano je i na odredbu člana 75. stav 1. Poslovnika SO kojom je propisan način usvajanja dnevnog reda sjednice SO uključujući i dopune dnevnog reda u slučaju hitnosti na samoj sjednici, s tim da su predlagači dužni obrazložiti hitnost takvog prijedloga.
8. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni sud je ukazao da su u konkretnom slučaju prijedlog za opoziv apelanta pokrenuli su odbornici dva odbornička kluba i tri političke partije, što je predstavljalo 13 od 19 odbornika, tj. natpolovična većina ukupnog broja odbornika. Prema tome, Vrhovni sud smatra, da je prijedlog za razrješenje apelanta sačinjen u skladu sa članom 159. Poslovnika, jer su u istom navedeni razlozi za njegov opoziv i istaknuta hitnost prijedloga. Navedeno iz razloga jer je po ocjeni Vrhovnog suda način i istupanje apelanta kao predsjednika SO, nanesena šteta ugledu i razvoju opštine, pa kada je na samoj sjednici predloženo da se prijedlog za opoziv uvrsti na dnevni red sjednice i tom prilikom pročitano obrazloženje prijedloga, u kojem je obrazložena i njegova hitnost odlučivanja. Prema tome Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim navode apelanta da nije bilo uslova da se predložena tačka dnevnog reda ne stavi na dnevni red, jer je prethodno ispoštovana propisana procedura. Vrhovni sud smatra da je Okružni sud pravilno zaključio da je do prekidanja sjednice došlo suprotno odredbama Poslovnika. Osim toga imajući u vodu da je prijedlog za opoziv apelanta sadržavao i obrazloženje o hitnosti postupanja, a da je apelant sjednicu napustio, Vrhovni sud također smatra da nema povrede postupka, kada je potpredsjednik SO u skladu sa članom 43. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i članom 26. stav
2. Poslovnika, zakazao nastavak sjednice i predsjedavao istoj, što je u skladu sa citiranim propisima, te da je nadalje provedena sva procedura za donošenje osporenog akta, i jer je, nakon provedenog tajnog glasanja, sa 15 glasova “za” utvrđeno postojanje razloga za opoziv apelanta. U vezi s tim Vrhovni sud je zaključio da je nesporno postojalo nezadovoljstvo većine odbornika sa načinom obavljanja funkcije apelanta, pa je stoga zaključio da u pobijanoj presudi nisu ostvareni razlozi, predviđeni odredbama člana 35. st. 2. ZUS, zbog čega je zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan na osnovu odredaba člana 40. stav 1. citiranog zakona.
Apelacioni navodi
9. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3 h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer smatra da su sudovi u predmetnoj pravnoj stvari postupali pristrasno, što je kao navodi vidljivo iz dispozitiva rješenja o rezrješenju od 18. septembra 2017. godine, čije poništenje je bilo predmet upravnog spora. U vezi s tim ističe da su „Razrješenje” i „opoziv” su dva različita pravna instituta koja su predviđena kao prestanak obnašanja odredjenih funkcija i koja se razlikuju, kako po razlozima za njihovo donošenje, tako i postupcima koji im predhode. Dalje navodi da su oba instituta su predvidjena kao način prestanka funkcije po Zakonu o statusu funkcionera jedinica lokalne samouprave, da je institut „razrješenja” funkcionera regulisan članom 156. Poslovnika Skupštine Opštine Istočno Novo Sarajevo, dok je institut ”opoziva” regulisan članom 43. Statuta Opštine Istočno Novo Sarajevo (razlozi opoziva), a postupak opoziva je odredjen članom 159. i 160. Poslovnika Skupštine Opštine Istočno Novo Sarajevo. Dakle, appellant smatra da je dispozitiv Rješenja o njegovom razrješenju nerazumljiv jer je u svojoj suštini konfuzan (predsjednik se razrješava radi opoziva), kao i sa razlozima datim u obrazloženju. Naime apelant smatra da je Rješenje o razrješenju, nezakonito jer je doneseno suprotno čl. 27. Zakona o statusu funkcionera jedinica lokalne samouprave, te jer je suprotno podzakonskim pravnim aktima koji regulišu ovu materiju. U vezi s tim tvrdi da dispozitiv rješenja predstavlja pravni nonsens i kao takvog su ga prvostepeni ili drugostepeni sud morali poništiti, jer smatra da kao takvo ne bi smjelo proizvoditi bilo kakvo pravno dejstvo.
10. Također smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodi izražavanja, jer je kako navodi 8. septembra 2017. godine na svom facebook profilu objavio svoj lični stav o Predsjedniku R Srbije, Aleksandru Vučiću. U pogledu povrede prava na slobodu izražavanja apelant je također naveo, da je tačno da je u vrijeme objavljivanja teksta na svom facebook profilu i wiber grupeskupštinska većina, obavljao funkciju Predsjednika SO Istočno Novo Sarajevo, ali da tekst nije objavio kao Predsjednik skupštine već kao gradjaninpojedinac, Dejan Šantić “(nigdje se u tekstu niti na profilu ne spominje da autor teksta obavlja funkciju Predsjednika skupštine)”. Dakle, apelant ističe da je navedeni tekst objavio sa svog ličnog profila, dakle kao fizičko lice - građanin [Dejan Šantić] a ne kao predsjednik SO, te da je iznio lično mišljenje o Predsjedniku R Srbije, koristeći se pravom na slobodu izražavanja iz člana 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) Dopustivost ratione materiae
13. Apelant smatra da mu je navedenim rješenjem kojim je razrješen sa dužnosti predsjednika SO Istočno Novo Sarajevo, kao i osporenim odlukama redovnih sudova kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev podnesen protiv rješenja tužene SO Istočno Novo Sarajevo od 18. septembra 2017. godine u predmetu razrješenja dužnosti predsjednika SO Novo Istočno Sarajevo, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
14. S tim u vezi, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste primjenjivost člana 6. stava
1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima, koji se apelacijom osporavaju, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.
15. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav usvojio u predmetu Pierre-Bloch v. Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stavu da sporovi u vezi sa pravima i obavezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine, i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvajao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 707/16 od 3. marta 2016. godine, AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Dakle u u predmentim postupcima je odlučivano o ispunjenosti zakonskih uslova za opoziv apelanta i razrješenje s funkcije, što spada u domen političkih, a ne građanskih prava( vidi Ustavni sud Odluka AP 963/15 od 6. decembra 2016. godine, stav 12. i 13).
16. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je van okvira člana 6. stava 1. Evropske konvencije a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su navodi apelanta u ovom dijelu apelacije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
b) U odnosu na navode o povredi prava na slobodu izražavanja
17. Ustavni sud također zapaža da je apelant, u svjetlu navoda o kršenju prava na na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, ukazao da da je na svom facebook profilu ovjavio svoj lični stav o Predsjedniku R Srbije. U vezi sa tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da sudovi u predmetnom postupku odlučivali o opozivu apelanta dužnosti predsjednika SO Istočno Sarajevo, koji postupak su pokrenuli odbornici dva odbornička kluba i tri političke partije, da su se razlozi za opoziv apelanta odnosili na zloupotrebu funkcije, jer je na društvenim mrežama na najprimitivniji način vrijeđao predsjednika Republike Srbije i na taj način nanio štetu ugledu opštine te doveo u pitanje višemiliomsko ulaganje u opštinu od strane Republike Srbije. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno konstatira da apelant nesporno ima pravo na slobodu zapažavanja, kao i savaki drugi građanin. Međutim, apelantovo izražavanje u datim okolnostima treba posmatrati u vezi sa činjenicoma da je apelant politička ličnost-predsjednik SO i da je na tu funkciju izabran većinom glasova od ukupnog broja odbornika SO Istočno Novo Sarajevo. U takvim okolnostima apelantovo izražavanje dakle treba posmatrati u korelaciji sa njegovim statusom, odnosno u vez sa okolnošću da kao predsjednik SO, u smislu relevantnih odredbi Statatuta, pod određenim uvjetima može biti opozvan prije isteka manadata. Također, apelant kao javni funkcionerizabrani zvaničnik je nesporno mogao biti svjestan da njegovo izražavanje vezano za posjetu predsjednika R. Srbije i u tom kontekstu funkcionisanje Opštine, može izazvati reakciju istih onih odbornika koji su ga izabrali na tu funkciju. Stoga apelantovo izražavanje u datim oklonostima treba cijeniti uvezi sa pravom odbornika da, ukoliko izabrani predsjednik SO ne obavlja svoju funkciju na način korespondira političkim stavovima-volji većine, mogu uz poštivanje procedure pokrenuti postupak za opoziv predsjednika SO. U tom smislu Ustavni sud zapaža da su odbornici u incicijativi eksplicitno obrazložilili zajednički stav da je apelant svojim izjavama zloupotrijebio funkciju koju obavlja i da je na taj način nanio veliku štetu ugledu opštine Istočno Novo Sarajevo, pri čemu je „za“ opoziv apelanta sa dužnosti predsjednika SO glasalo svih 15 prisutnih odbornika. Osim toga Ustavni sud zapaža da je apelant tokom trajanja predmetnog postupka osporavao postupak njegovog razriješenja, u smislu da isti nije tekao na propisan način. Dakle, apelant je ukazivao da su u postupku donošenja osporenih akata počinjeni proceduralni propusti. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz apelacije i dokumenata dostavljenih uz apelaciju, odnosno iz osporenih odluka ne proizlazi da je apelant u toku postupka pred redovnim sudovima isticao navode da mu je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, pa se o njima redovni sudovi i nisu mogli ni izjasniti, zbog čega Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku broj AP 476/04 od 17. decembra 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), ukazuje da ove prigovore apelant ne može s uspjehom prvi put isticati u postupku pred Ustavnim sudom. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vhovni sud eksplicitno obrazliožio da apelant u toku postupka uopće nije osporavao razloge na kojim je utemeljena inicijativa za njegovo razrješenje odnosno rješenje SO Istočno Novo Sarajevo kao osporeni akt. Stoga apelant ne može sa uspjehom iznositi takve navode prvi put pred Ustavni sud i očekivati da Ustavni sud sada o tome odlučuje, a da nije data mogućnost redovnom sudu da otkloni eventualne propuste. Iz navedenih razloga se apelantovi navodi o povredi prava iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, također, moraju odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić