Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-495/22 (D.P.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-495/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-495/22, rješavajući apelaciju koju je podnio D. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.
protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 028749 21 Uvp od 24. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.
protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 028749 21 Uvp od 24. decembra 2021. godine, zbog navodne povrede člana
40. Ustava Republike Srpske, zato što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 8. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 028749 21 Uvp od 24. decembra 2021. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 028749 21 Uz od 12. jula 2021. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske.
3. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda od 12. jula 2021. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 028749 21 Uvp od 24. decembra 2021. godine predmetni zahtjev odbio kao neosnovan. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je obavještenjem inspekcije rada od 11. novembra 2020. godine apelant obaviješten da je povodom pismenog obraćanja da je nezakonito raspoređen na novo radno mjesto, 9. oktobra 2020. godine izvršena kontrola, te da je konstatovano da stručna sprema odgovara radnom mjestu na koje je raspoređen. Također, da zbog navedenog inspektor nije našao osnova za preduzimanje upravnih mjera iz svoje nadležnosti, te da apelant ima pravo da zaštitu svojih prava iz radnog odnosa zatraži kod nadležnog suda u sudskom postupku, u smislu člana 201. stav (4) Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR). S tim u vezi je Vrhovni sud naveo da je nižestepeni sud pravilno ocijenio da zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske nije osnovan, jer obavještenje inspektora o izvršenoj kontroli nije konačni pojedinačni akt, te je, pored toga, apelantu osigurana druga pravna zaštita. Nadalje, da je pravilno nižestepeni sud istakao da u slučaju eventualne povrede prava iz radnog odnosa koja se odnosi na raspored na druge poslove, podnosilac zahtjeva u skladu sa odredbama čl. 200., 201. i 202. ZOR-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa, može da traži zaštitu kod nadležnog suda. Dakle, da o zakonitosti odluke o rasporedu na druge poslove odlučuje nadležni sud u parničnom postupku, radi zaštite prava iz radnog odnosa, kako je to propisano članom 201. ZOR-a. Također, da je nižestepeni sud odlučio u skladu sa zakonom kada je odbio predmetni zahtjev, jer za usvajanje zahtjeva nisu ispunjeni uslovi propisani članom 53. Zakona o upravnim sporovima. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da su mu navedena prava povrijeđena zbog toga što je premješten na niže radno mjesto. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava iz člana 40. Ustava Republike Srpske.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
Dopustivost ratione matieriae
6. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ukazuje na povredu navedenih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije, smatrajući da je njegov zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Srpske nezakonito odbačen.
7. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, osim paušalnog navođenja da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije kojim je ustanovljena zabrana mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava (u predmetnom postupku u kojem je osporenom odlukom odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske), pa su stoga ovi navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-182/22 od 6. aprila 2022. godine).
8. U pogledu navoda apelanta o povredi prava lica da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Nenadležnost u odnosu na navode o povredi člana 40. Ustava Republike Srpske
9. Ustavni sud naglašava da je članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu.
10. S obzirom na to da se apelant poziva na povredu člana 40. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud ukazuje da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Republike Srpske, jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovom ustavu“, u smislu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić