Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-482/22 (S. H. i A. H.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-482/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-482/22, rješavajući apelaciju Sabihe Husić i Aladina Husića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabihe Husić i Aladina Husića podnesena zbog neodlučivanja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o žalbi protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021.
godine, zbog izmijenjenih pravnih okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Sabiha Husić i Aladin Husić (u daljnjem tekstu: apelantica i apelant, zajedno: apelanti) iz Zenice, koje zastupaju Maida Galijatović i Nerma Bavčić advokati iz Sarajeva, podnijeli su 8. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neodlučivanja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o žalbi apelanata protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine. Apelanti su zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „odrediti oslobađanje novčanih sredstava apelanata od izvršenja mjere osiguranja […] do okončanja krivičnog postupka protiv osumnjičene apelantice […].“
2. Kantonalno tužilaštvo sprovodi istragu protiv apelantice zbog krivičnog djela Porezna utaja iz člana 273. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH i Pranje novca iz člana 272. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a sve u vezi sa članom 54. KZ FBiH.
3. Kantonalno tužilaštvo je, 14. septembra 2021. godine, Kantonalnom sudu podnijelo prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja, prema apelantici i povezanim osobama – apelantu i mldb. djetetu apelanata (mužu apelantice i kćerki apelanata).
4. Kantonalni sud – sudija za prethodni postupak je Rješenjem broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine, na osnovu člana 17. stav (4) Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom (u daljnjem tekstu: ZONSIKD) djelomično uvažio prijedlog Kantonalnog tužilaštva i odredio privremenu mjeru osiguranja imovinske koristi iz člana 17. stav (2) tač. a) i e) ZONSIKD-a prema apelantici i povezanim osobama. Rješenjem je određena privremena mjera osiguranja koja se sastoji u zabrani apelantici i povezanim osobama da otuđe ili opterete nekretnine navedene u tački a) izreke rješenja, koje su u suvlasništvu apelanata i vlasništvu mldb. djeteta apelanata. Zatim, nalogu bankama navedenim u tački b) izreke pobijanog rješenja da apelantici i apelantu uskrati, na osnovu njihovog naloga, isplatu novčanih sredstava sa njihovih računa, putem blokade računa i na drugi način, navedenih u tački b) izreke [u rješenju navedene četiri banke i 26 precizno opisani računi apelantice i apelanta). Određeno je da se „odmah po dostavljanju rješenja bankama određuje zabrana otuđenja novčanih iznosa do ukupnog iznosa od 279.144,87 KM sa svih računa apelantice u cijelosti i sa svih računa apelanta u preostalom iznosu do postizanja ukupnog iznosa osiguranja novčanih sredstava od 279.144,87 KM.“ Određeno je da će se privremena mjera koja se odnosi na novčana sredstva dostaviti bankama navedenim u izreci rješenja na provođenje. Također je određeno da izrečene mjere mogu trajati najduže dvije godine od donošenja rješenja. Kantonalni sud je prijedlog Kantonalnog tužilaštva koji se odnosi na donošenje privremene mjere osiguranja u preostalom dijelu na novčanim sredstvima u iznosu od 740.119,72 KM, odbio, kao neosnovan. U pravnoj pouci je navedeno da je protiv donesenog rješenja dozvoljena žalba Vrhovnom sudu u roku od tri dana od dana prijema rješenja te da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
5. Apelanti su Rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine, primili 23. septembra 2021. godine.
6. Protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine, žalbe su 24. septembra 2021. godine izjavili apelantica i povezane osobe, te Kantonalno tužilaštvo.
7. Rješenjem broj 04 0 K 012220 21 Kž od 25. februara 2022. godine, Vrhovni sud je žalbe apelantice i povezanih osoba (apelanta i mldb. djeteta) uvažio, Rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
8. Obrazlažući rješenje, Vrhovni sud je naveo da je utvrdio da se prvostepeni sud, obrazlažući svojstvo povezanih osoba u odnosu na apelanta i mldb. dijete, pozvao isključivo na njihovo srodstvo sa apelanticom, bez davanja bilo kakvih razloga vezanih za okolnosti uz koje odredbe člana 4. stav 1. tačka e) ZONSIKD vežu svojstvo povezanih osoba (prijenos stvari ili prava koja predstavljaju imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom koje nije bilo u dobroj vjeri). Stoga su, kako je zaključio Vrhovni sud, u pobijanom rješenju izostali razlozi o toj odlučnoj činjenici, i učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da je u prvostepenom rješenju naloženo bankama da uskrate isplatu novčanih sredstava apelantici i povezanim osobama u ukupnom iznosu od 279.144,87 KM. Međutim, kako je utvrdio Vrhovni sud, u rješenju nisu navedeni novčani iznosi na pojedinim računima, niti je predviđen način realizacije izvršenja ove mjere osiguranja, odnosno mehanizam koordinacije u postupanju banaka s ciljem utvrđivanja visine novčanih sredstava koja će banke navedene u izreci rješenja blokirati, kako bi se osiguralo da privremenom mjerom osiguranja bude obuhvaćen samo iznos novčanih sredstava naveden u izreci.
9. Apelanti smatraju da su im u predmetnom postupku povrijeđena prava iz čl. II/3. a), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2., 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je Kantonalni sud donio Rješenje broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 202l. godine, na osnovu kojeg je, u postupku u kojem apelanti nisu učestvovali, zaplijenjena i blokirana sva njihova nepokretna imovina, svi bankovni računi i sve bankovne kartice. Apelanti su naveli da su na taj način „praktično ostavljeni bez ikakvih sredstava za osnovnu egzistenciju.“ Apelanti ističu da im je ostavljen rok za žalbu od tri dana, od dana kada su primili rješenje Kantonalnog suda i od kada su uopće saznali za ovaj postupak, te su blagovremeno izjavili žalbu Vrhovnom sudu. Apelanti ističu da Vrhovni sud, o njihovoj žalbi nije odlučio iako je (u vrijeme podnošenja apelacije) prošlo već četiri i po mjeseca. Apelanti su zatražili da Ustavni sud utvrdi da su zbog nedonošenja odluke po žalbi apelanata od strane Vrhovnog suda protiv pobijanog rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine „narušena osnovna ljudska prava apelanata i to pravo na pravičan i fer sudski postupak, pravo na žalbu i efikasan pravni lijek i pravično saslušanje u krivičnim postupcima, pravo na život koje im je oduzeto jer su blokirana sredstva za preživljavanje apelanata i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, kao i pravo na imovinu koja je nezakonito blokirana i zaplijenjena.“ Apelanti su predložili da Ustavni sud odredi privremenu mjeru kojom se „određuje oslobađanje novčanih sredstava apelanata od izvršenja mjere osiguranja određene rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine. Ova mjera traje do okončanja krivičnog postupka protiv osumnjičene apelantice koji se vodi pred Kantonalnim tužilaštvom.“
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju zbog toga što Vrhovni sud nije odlučio o žalbi koju su apelanti izjavili protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 202l. godine, kojim im je zaplijenjena i blokirana „nepokretna imovina, svi bankovni računi i sve bankovne kartice“, mada je od podnošenja žalbe prošlo četiri i po mjeseca. Osim toga, apelanti su predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „određuje oslobađanje novčanih sredstava apelanata od izvršenja mjere osiguranja određene rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine.“
12. Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta (odgovor na apelaciju Vrhovnog suda i izjašnjenje apelanata) proizlazi da je, nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, došlo do promjene u činjenično-pravnom smislu, budući da je Vrhovni sud o žalbi apelanata odlučio donošenjem Rješenja broj 04 0 K 012220 21 Kž od 25. februara 2022. godine. Tim rješenjem, Vrhovni sud je žalbe apelantice i povezanih osoba (apelanta i mldb. djeteta) uvažio, Rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da je dakle, odlukom Vrhovnog suda od 25. marta 2022. godine, Rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 K 012220 21 Kpp 5 od 16. septembra 2021. godine ukinuto i da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, proizilazi da je taj dio postupka u fazi ponovnog odlučivanja Kantonalnog suda o prijedlogu Kantonalnog tužilaštva za određivanje mjera osiguranja od 14. septembra 2021. godine. Imajući u vidu navedeno, gubi se smisao da se ispituje da li je, eventualno, zbog hitnog ne donošenja odluke Vrhovnog suda o žalbi apelanata došlo do povrede njihovih prava, dok se posebno napominje da više nema osnova da Ustavni sud riješi osnovni zahtjev iz apelacije, tj. da odredi da Vrhovni sud hitno donese odluku o žalbi (ukoliko bi naravno prethodno bilo utvrđeno da Vrhovni sud nije hitno postupao u ovom predmetu). Osim toga, proizilazi da privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od apelanata i njihovog mldb. djeteta, koja je određena ukinutim rješenjem, na, u izreci tog rješenja opisani način, više ne postoji, jer je postupak vraćen na ponovno odlučivanje. Iz navedenog proizilazi, da apelanti više nemaju status žrtve zbog neodlučivanja Vrhovnog suda o njihovim žalbama, budući da je Vrhovni sud odlučio o žalbama apelanata te da privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od apelanata i njihovog mldb. djeteta, koja je određena ukinutim rješenjem, na, u izreci tog rješenja opisani način, više ne postoji, jer je postupak vraćen na ponovno odlučivanje.
13. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić