Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-582/22 (R. M. i „Sweet Potatos“ d.o.o. Banovići)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-582/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-582/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Rasim Mekić i „Sweet Potatos“ d.o.o. Banovići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Rasim Mekić i „Sweet Potatos“ d.o.o. Banovići protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 256930 21 Rev od 29.
novembra 2021. godine (u odnosu na stav II izreke presude), zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Rasim Mekić iz Banovića i „Sweet Potatos“ d.o.o. Banovići (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Edin Hodžić advokat iz Tuzle, podnijeli su 14. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 256930 21 Rev od 29. novembra 2021. godine, u odnosu na stav II izreke navedene presude.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 256930 17 Ps 2 od 26. decembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se obavežu tuženi (Rudnik mrkog uglja „Banovići“ d.d. Banovići kao prvotuženi i Javno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Banovići kao drugotuženi) da im solidarno, na ime naknade materijalne štete za uništeno organsko biljno sjeme, isplate iznos od 378.975,99 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav I izreke presude). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev prvoapelanta da se obavežu tuženi da mu solidarno, na ime naknade materijalne štete na voćnom zasadu na parceli pobliže označenoj predmetnom presudom, isplate iznos od 11.760,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav II izreke presude). Obavezani su apelanti da prvotuženom i drugotuženom naknade troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu (st. III i IV izreke presude).
3. U obrazloženju presude Osnovni sud je najprije ukazao da je predmet spora tužbeni zahtjev apelanata za naknadu štete na proizvedenom sjemenu i voćnim zasadima, kao posljedice štetnog događaja-pucanja cjevovoda i prodora vode iz cjevovoda u podrumske prostorije stambeno-poslovnog objekta u Grivicama u kojem je bilo smješteno sjeme, te plavljenja parcele prvoapelanta na kojoj su bile zasađene razne vrste voćki. Nadalje, Općinski sud je naveo da je u postupku pred tim sudom utvrđeno, između ostalog, da je drugoapelantu kod „Organske kontrole“ d.o.o. Sarajevo (kao akreditovanog organa za certifikaciju organske proizvodnje) potvrđena certifikacija zemljišta površine od 2,34 ha i poljoprivredne proizvodnje biljnih vrsta (artičoke i krompira „batat“), te da je na zemljištu koje je bilo u postupku organske certifikacije za sjetvu korišteno sjeme iz vlastitog uzgoja, a ne organski proizvedeno sjeme. Nadalje, da apelanti nisu certificirali proizvodnju organskog sjemena (da nisu registrovani za obavljanje djelatnosti proizvodnje biljnih sjemena, a niti su za istu podnosili zahtjev za certifikaciju), te da na papirnim kutijama u kojima se nalazilo uskladišteno sjeme nije bila označena količina uskladištenog sjemena, a niti o tome postoje druge evidencije kod apelanata. Takođe, da su apelanti, čim su uočili da je voda ušla u podrumske prostorije stambeno-poslovnog objekta i zaplavila papirne kutije u kojima se nalazilo poljoprivredno sjeme, odmah angažovali stalnog sudskog vještaka S.S. iz Živinica koji je evidentirao količinu uništenog vlažnog sjemena, te došao do podatka da se radi o količini od 41.995 grama sjemena. Općinski sud je nadalje cijenio osnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani drugotuženog (koji je kao izvođač radova angažovan od strane prvotuženog na otklanjanju kvara na vodovodu nakon nastanka štetnog događaja). Naime, Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti koja je nastala u vezi sa izvođenjem radova na popravci vodovoda, te da apelanti nisu dokazali da je prvotuženi kao vlasnik cjevovoda isti povjerio na upravljanje i održavanje drugotuženom pa da je do pucanja vodovodnih cijevi došlo uslijed radova koje je izvodio drugotuženi. U vezi s tim, Općinski sud je zaključio da, dakle, ne postoji solidarna odgovornost tuženih iz člana 207. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te da za štetu prouzrokovanu pucanjem cjevovoda odgovara vlasnik, dakle prvotuženi, i njegova odgovornost je u smislu odredbe člana 173. ZOO objektivna. Nadalje, Općinski sud je istakao da je, međutim, sporna i aktivna legitimacija apelanata kao tužilaca, pa je u tom smislu ukazao na odredbe čl. 7., 25. i 26. Zakona o sjemenu i sadnom materijalu (u daljnjem tekstu: Zakon) (kojima je, između ostalog, propisano da poljoprivredno sjeme mogu proizvoditi pravna lica koja su upisana u Registar proizvođača sjemena, da se prometom sjemena mogu baviti samo pravna lica koja su registrovana za tu djelatnost kod nadležnog suda, te da građani ne smiju stavljati sjeme u promet). Dovodeći u vezu navedene odredbe Zakona sa utvrđenim činjeničnim stanjem, Općinski sud je zaključio da apelanti nisu bili registrovani za obavljanje djelatnosti proizvodnje i prometa sjemena, niti su bili upisani u registar proizvođača sjemena, pa da im nije bilo niti dozvoljeno ista proizvoditi i stavljati u promet, pri čemu apelanti nisu certificirali proizvodnju organskih sjemena, a certifikat za organsku biljnu proizvodnju izdat je na ime drugoapelanta i to za određenu površinu zemljišta i navedene biljne vrste. Međutim, Općinski sud je naveo da, osim toga, apelanti nisu dokazali ni visinu štete na uništenom sjemenu jer je (osim što je utvrđeno da predmetno sjeme nije organski certificirano sjeme) vještak vrijednost sjemena utvrdio na osnovu cijena iz računa koji datiraju iz 2010. i 2011. godine (ispostavljenih u Sjedinjenim Američkim Državama). Prema tome, nalazom navedenog vještaka nije utvrđena vrijednost sjemena koje je uništeno u poplavi u vrijeme nastanka štetnog događaja (pri čemu je trebalo uzeti u obzir da se radi o sjemenima iz vlastite proizvodnje koja apelanti nisu mogli stavljati u promet jer za to nisu imali odobrenje).
4. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 26. decembra 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Ps 256930 20 Pž od 13. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
5. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 13. jula 2021. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 32 0 Ps 256930 21 Rev od 29. novembra 2021. godine predmetnu reviziju djelimično usvojio i ukinuo drugostepenu presudu u dijelu u kojem je potvrđena prvostepena presuda u stavu II izreke prvostepene presude u odnosu na prvotuženog, te u st. III i IV izreke prvostepene presude u odnosu na prvoapelanta i u tom je je dijelu predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu reviziju apelanata odbio kao neosnovanu (u odnosu na stav I izreke prvostepene presude, te u odnosu na stav II izreke prvostepene presude u odnosu na drugotuženog).
6. U obrazloženju osporene presude, u odnosu na odluku kojom je odbio reviziju apelanata, Vrhovni sud je naveo da suprotno prigovoru apelanata nižestepeni sudovi nisu predmetni zahtjev apelanata protumačili kao zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene dobiti (sprečavanje uvećanja imovine), kako to apelanti prigovaraju, već upravo kao zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja imovine uništenjem organskog biljnog sjemena. Takođe, Vrhovni sud je naveo da su pravilno nižestepeni sudovi zaključili da apelanti nisu aktivno legitimisani da u konkretnom slučaju potražuju naknadu štete od prvotuženog za uništeno organsko sjeme, za koji zaključak su dali pravilne i potpune razloge (imajući u vidu da apelanti nisu bili registrovani za proizvodnju organskog biljnog sjemena, da nisu bili upisani u Registar proizvođača organskog biljnog sjemena, te da nisu certificirali proizvodnju organskog sjemena). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da apelanti nisu dokazali ni visinu predmetne štete jer je uništeno sjeme zapravo sjeme iz vlastitog uzgoja, a ne organski proizvedeno sjeme, pa apelantima ne bi pripadala naknada štete u visini cijene organskog sjemena, već samo šteta u visini troškova proizvodnje tog sjemena ili njegove tržišne vrijednosti prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Naime, Vrhovni sud je naveo da, kada bi se i prihvatilo da se radi o organski proizvedenom sjemenu, i u tom slučaju bi apelantima pripadala naknada štete u visini njegove tržišne vrijednosti prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a ne prema cjenovniku iz 2010. odnosno 2011. godine, koji se odnosi na cijene organskog sjemena kojeg su apelanti kupovali u tom periodu putem interneta.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da redovni sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da apelanti ne potražuju naknadu štete zbog izgubljene dobiti, a da je prvostepeni sud upravo u tom pravcu cijenio postavljeni tužbeni zahtjev-kao naknadu štete zbog izgubljene dobiti. Nadalje navode da je, budući da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da postoje računi (iz 2010. i 2011. godine) kao dokaz da je vršena narudžba za veći broj sjemena, neosnovano utvrđenje redovnih sudova da nije dokazano da se radilo o organskim sjemenima (pa da u vezi s tim time dokazana visina predmetne štete). Takođe ističu da su redovni sudovi u konkretnom slučaju trebali cijeniti i odredbe ZOO (što nisu učinili), pa da je trebalo uzeti u obzir „stvarno stanje, a to je da su apelanti nabavljali organsko sjeme, da su isto uzgajali i imali u posjedu, te da je ono uništeno krivicom tuženih“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ovo posebno imajući u vidu da apelanti u apelaciji ponavljaju navode koje su isticali u postupku pred prvostepenim sudom, koje navode je Općinski sud razmotrio i jasno objasnio svoje odlučenje u predmetnom slučaju, kao i da je Vrhovni sud, odlučujući o reviziji apelanata, razmotrio identične prednje navode apelanata i jasno objasnio zašto su u konkretnom slučaju ti navodi cijenjeni neosnovanim. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić