Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3196/20 („Građa“ a.d. Banja Luka u stečaju)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3196/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-3196/20, rješavajući apelaciju „Građa“ a.d. Banja Luka u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Građa“ a.d. Banja Luka u stečaju podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 020730 18 Uvp od 18. juna 2020. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. „Građa“ a.d. Banja Luka u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanjin Kosić, advokat iz Banje Luke, podnio je 25. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 020730 18 Uvp od 18. juna 2020. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 21.11/476-126/15 od 3. januara 2017. godine, je promijenjeno rješenje istog organa od 18. novembra 2016. godine, na način da je utvrđeno da je „“Građa" Trgovačko-akcionarsko društvo Banja Luka stekla pravo svojine kupovinom državnog kapitala u ODTP „Građa" Banja Luka“„ na određenom zemljištu (sve bliže precizirano u izreci navedenog rješenja).

3. Zaključkom prvostepenog organa broj 21.11/476-126/15 od 30. januara 2017. godine, odbačena je žalba Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj), zastupanog po gradonačelniku, podnesena protiv prvostepenog rješenja od 3. januara 2017. godine.

4. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko - pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.05/476-36/17 od 21. aprila 2017. godine, odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv zaključka prvostepenog organa.

5. U obrazloženju rješenja, drugostepeni organ je istakao, između ostalog, da je u konkretnom slučaju apelant svojim zahtjevom zatražio utvrđivanje prava svojine po osnovu privatizacije državnog kapitala, sve u skladu sa odredbom člana 8a. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (u daljnjem tekstu: Zakon o privatizaciji). Nadalje je istkao da iz odredbe člana 8a. stav 3. Zakona o privatizaciji, nesporno proizlazi da su stranke u konkretnom slučaju apelant i Pravobranilaštvo RS. Kod ovakvog činjeničnog utvrđenja neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostepeni organ zanemario odredbe čl. 38. i 39. Zakon o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) kojim je jasno propisano ko su stranke u upravnom postupku, kao i načelo supsidijarne primjene ZUP i saslušanja stranke. Naime, svojstvo stranke u postupcima utvrđivanja prava svojine po osnovu privatizacije državnog kapitala u preduzećima je, shodno odredbi člana 2. ZUP, propisano posebnim materijalnim zakonom, odnosno članom 8a. Zakona o privatizaciji.

6. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 020730 17 U od 12. januara 2018. godine, uvažena je tužba tužitelja i rješenje drugostepenog organa od 21. aprila 2017. godine poništeno.

7. U obrazloženju presude, Okružni sud je istakao, između ostalog, da je utvrdio da je žalbu protiv zaključka prvostepenog organa podnio tužitelj, zastupan po gradonačelniku, pa je prvostepeni organ prilikom ispitivanja okolnosti da li je žalba dopuštena, blagovremena ili izjavljena od ovlaštenog lica, propustio da traži da premetnu žalbu podnosilac uredi u skladu sa zakonom. Nadalje je ukazao šta je propisano odredbama člana 1. Zakona o Pravobranilaštvu RS, kao i odredbom člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Pravobranilaštvu RS (u suštini, propisano da pravobranilaštvo preduzima pravna sredstva radi zaštite imovinskih prava i interesa grada, kao i u kojim slučajevima će poslove zastupanja grada pred sudovima i drugim organima vršiti lice određeno zakonom ili drugim aktom tih subjekata). Zatim je istakao, da se u konkretnom predmetu radi o zaštiti imovinskih prava i interesa grada, pa da je bilo nužno da redovni pravni lijek podnosi zastupnik na osnovu zakona, a ne gradonačelnik što je promaklo prvostepenom organ, a nakon toga i drugostepenom organu. Takođe je istakao, da je obaveza upravnog organa da uputi stranku na postupanje u skladu sa zakonom i stvori uslove da se po podnesku može postupati.

8. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 020730 18 Uvp od 18. juna 2020. godine, odbijeni su zahtjevi apelanta i drugostepenog organa za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. januara 2018. godine.

9. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je istakao, između ostalog, da stav nižestepenog suda nije zasnovan na pravilnoj primjeni procesnog prava. Međutim, stav prvostepenog organa prilikom donošenja zaključka, kao i drugostepenog organa prilikom donošenja osporenog akta, da tužitelj nije učestvovao, niti je trebao učestvovati u provedenom upravnom postupku (okončanim rješenjem od 3. januar 2017. godine), jer tako propisuje odredba člana 8a. stav 3. Zakona o privatizaciji, nije zasnovan na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

10. Vrhovni sud je ukazao da odredba člana 8a. stav 3. Zakona o privatizaciji, niti bilo koja druga odredba tog zakona, nije isključila primjenu opšte odredbe člana 38. ZUP koja definiše pojam stranke u upravnom postupku, na što je pravilno ukazao tužitelj u podnesenim žalbama. Naime, nesporna okolnost je da se tužitelj, odnosno SIZ stanovanja vodi kao posjednik nepokretnosti, na kojima između ostalih apelant traži utvrđivanje prava po članu 8a. Zakona o privatizaciji, pa da tužitelj ima svojstvo stranke u predmetnom upravnom postupku. Vrhovni sud je takođe ukazao, da navedeno znači da prvostepeni organ nije zakonito postupio kada je zaključkom od 30. januara 2017. godine, koji je drugostepeni organ potvrdio osporenim aktom, odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostepenog rješenja od 3. januara 2017. godine, ali ne iz razloga koje je dao nižestepeni sud, već iz razloga koji je prethodno iznio Vrhovni sud, o čemu organi uprave u ponovljenom postupku moraju voditi računa.

11. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. Apelant je podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda, kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, a kojom presudom je uvažena tužba tužitelja i poništeno rješenje drugostepenog organa od 21. aprila 2017. godine. Naime, iz osporene odluke Vrhovnog suda proizlazi da je Vrhovni sud zaključio da prvostepeni organ nije zakonito postupio kada je zaključkom od 30. januara 2017. godine, koji je drugostepeni organ potvrdio osporenim aktom, odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa od 3. januara 2017. godine, te da organi uprave u ponovljenom postupku trebaju voditi računa o razlozima koje je Vrhovni sud iznio u obrazloženju osporene presude. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu dokumentaciju predočenu Ustavnom sudu, nesporno je da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred nadležnim organom uprave, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3196/20 („Građa“ a.d. Banja Luka u stečaju) | Sudska praksa | Aktio