Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-396/22 (Javna ustanova Rehabilitacioni centar „Vilina vlas“ Višegrad)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-396/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-396/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Javna ustanova Rehabilitacioni centar „Vilina vlas“ Višegrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Javna ustanova Rehabilitacioni centar „Vilina vlas“ Višegrad protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Rs 036843 21 Rsvlž od 30. novembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Javna ustanova Rehabilitacioni centar „Vilina vlas“ Višegrad (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Višegrada, koju zastupa Bojan Blitvić advokat iz Istočnog Sarajeva, podnijela je 2. februara 2022. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 Rs 036843 21 Rsvlž od 30. novembra 2021. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 91 0 Rs 036843 21 Rsvl od 17. juna 2021. godine kao nedozvoljen je odbačen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan Rješenjem Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 Rs 036843 19 Rs 3 od 25. decembra 2019. godine.
3. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja od 17. juna 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 91 0 Rs 036843 21 Rsvlž od 30. novembra 2021. godine odbio kao neosnovanu predmetnu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je prvostepenom presudom Osnovnog suda od 15. avgusta 2019. godine obavezana apelantica da tužiocu (D. U.) isplati određeni novčani iznos na ime potraživanja iz radnog odnosa, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 5.063,80 KM. Nadalje, da su protiv prvostepene presude žalbu izjavili i apelantica i tužilac, pa je presudom Okružnog suda od 10. decembra 2019. godine žalba tužioca djelimično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje, dok je žalba apelantice odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Također, da je u ponovnom postupku, rješenjem Osnovnog suda od 25. decembra 2019. godine obavezana apelantica da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 6.059,30 KM. Nadalje, da je apelantica protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je svojim rješenjem od 8. oktobra 2020. godine usvojio reviziju apelantice i presudu Okružnog suda od 10. decembra 2019. godine, u osporenom dijelu kojim je odlučeno o žalbi apelantice, ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, rješenjem Okružnog suda od 23. februara 2021. godine, žalba apelantice je usvojena i prvostepena presuda od 15. avgusta 2019. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Konačno, da je apelantica podnijela prijedlog za ponavljanje postupka „kojim traži ukidanje rješenja od 25. decembra 2019. godine“, jer je presuda Osnovnog suda od 15. avgusta 2019. godine, na kojoj se zasniva navedeno rješenje, ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. S tim u vezi je Okružni sud ukazao da se prijedlog za ponavljanje postupka „kojim se traži ukidanje pravosnažnog rješenja od 25. decembra 2019. godine“ može zahtijevati samo na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog organa, što u konkretnom slučaju nije riječ, jer je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, što znači da isti još uvijek nije pravosnažno okončan. Tek kada navedeni postupak bude pravosnažno okončan, steći će se uslovi za ponavljanje postupka u skladu sa članom 255. stav (1) tačka 7. Zakona o parničnom postupku. Apelacioni navodi
4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da su se u konkretnom slučaju ispunili uslovi za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnim rješenjem Osnovnog suda od 25. decembra 2019. godine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelantica poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Osnovnog suda od 25. decembra 2019. godine. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo o ponavljanju postupka, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić