Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4329/20 (HMEZAD-TMT d.o.o. Ljubljana)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
- Isplata duga
- Dionice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 3, 226
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4329/20
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4329/20, rješavajući apelaciju HMEZAD-TMT d.o.o. Ljubljana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija HMEZAD-TMT d.o.o.
Ljubljana podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 19 Pž 4 od 9. septembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. HMEZAD-TMT d.o.o. Ljubljana (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nedim Ademović, advokat iz Advokatskog društva ANP d.o.o. Sarajevo, i Ciril Ribičič iz Ljubljane, Republika Slovenija, podnio je 1. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 311464 19 Pž 4 od 9. septembra 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud u prvom redu napominje da je u više svojih odluka odlučivao o apelacijama koje je apelant podnosio zbog istog izvršnog postupka, odnosno parničnog postupka koji mu je prethodio. Tako je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3267/12 od 24. aprila 2015. godine kojom je usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja postupka u parničnom predmetu Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps, koji se tad nalazio na rješavanju u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i naloženo je Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv drugostepene presude. Odlukom je također utvrđena povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 311464 12 Ip, te određeno da se odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelant koji posjeduje izvršnu sudsku odluku na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplati svoja potraživanja u što kraćem roku.
3. Nadalje, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3940/13 od 7. oktobra 2014. godine odbio kao neosnovanu apelantovu apelaciju podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na neizvršavanje Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 28. januara 2013. godine.
4. Konačno, Ustavni sud je donio i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1614/17 od 17. jula 2019. godine kojom je usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ukinuo Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 311464 16 Pž 2 od 8. februara 2017. godine, te predmet vratio Kantonalnom sudu uz obavezu da po hitnom postupku donese novu odluku.
5. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 10. augusta 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
6. Kantonalni sud, Općinski sud i izvršenik su u periodu od 20. do 25. augusta 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.
7. Odgovori na apelaciju su 4. januara 2022. godine dostavljeni apelantu.
8. Apelant je 11. januara 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje
9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
10. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Ip 3111464 12 Ip od 28. januara 2013. godine, donesenim po apelantovom prijedlogu, dozvoljeno je izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps 2 od 28. juna 2012. godine i pravosnažnog rješenja o ispravci (naziva tužioca) od 2. augusta 2012. godine kojim je utvrđeno apelantovo potraživanje i izvršenikova obaveza na isplatu duga u iznosu od 932.444,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 8. septembra 1998. godine do isplate i naknade troškova postupka u iznosu od 26.345,67 KM. Troškovi izvršenja su određeni u iznosu od 2.000 KM. Izvršno rješenje o izvršenju dostavljeno je banci radi provođenja izvršenja na novčanim sredstvima na izvršenikovom transakcijskom računu.
11. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 3111464 12 Ip od 28. novembra 2013. godine djelimično je obustavljeno izvršenje i rješenje o izvršenju od 28. januara 2013. godine je stavljeno van snage u dijelu koji se odnosi na plaćeni iznos novčanog potraživanja od 28.345,66 KM i 932.444,50 KM. U preostalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo na snazi. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je, nakon donošenja rješenja o izvršenju i njegovog dostavljanja banci na realizaciju, uslijedila isplata novčanog potraživanja prema rješenju o izvršenju u iznosu od 26.345,67 KM na ime troškova izvršnog postupka i isplata iznosa od 932.444,50 KM.
12. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 21. oktobra 2015. godine, na apelantov prijedlog, obustavljeno je izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda od 28. januara 2013. godine na novčanim sredstvima na izvršenikovim transakcijskim računima kod banke.
13. Apelant je prijedlozima za izvršenje od 21. decembra 2014. godine i 21. aprila 2015. godine zahtijevao izvršenje pravosnažne presude na novom predmetu, u smislu člana 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Predložio je da sud donese rješenje o izvršenju kojim bi se na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps 2 od 28. juna 2012. godine protiv izvršenika radi naplate apelantovog novčanog potraživanja u iznosu od 932.444,50 KM sa preostalom zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 926.824,29 KM, dospjelom zaključno sa 20. aprilom 2015. godine, a od 8. septembra 1998. godine, što ukupno iznosi 1.859.268,79, te troškova izvršnog postupka odredilo izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih dionica, vrijednosnih papira emitenta BH Telecoma d.d. Sarajevo. U prilogu prijedloga apelant je dostavio nalaz vještaka finansijske struke na osnovu kojeg je izvršen obračun preostalog iznosa duga sa obračunom kamata za isplatu.
14. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 7. marta 2016. godine odbačen je prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja za promjenu predmeta i sredstva izvršenja.
15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 311464 16 Pž 2 od 8. februara 2017. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prethodno navedenog rješenja Općinskog suda. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud pravilno utvrdio da apelant nije dostavio uređene prijedloge za izvršenje, što mu je bilo naloženo zaključkom suda, već da se podneskom od 14. januara 2016. godine ponovo izjasnio o iznosu i obračunu duga i kamata prema dostavljenom obračunu sudskog vještaka, kojeg je sam tražilac izvršenja angažirao, te stoga pravilno odbacio apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja.
16. Postupajući po apelantovoj apelaciji, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1614/17 od 17. jula 2019. godine kojom je usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ukinuo Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 311464 16 Pž 2 od 8. februara 2017. godine, te predmet vratio Kantonalnom sudu uz obavezu da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U odluci je navedeno: „Imajući u vidu sadržaj i smisao osnovnih načela izvršnog postupka, odredaba ZIP-a i odredaba ZPP-a koji se u izvršnom postupku supsidijarno primjenjuju, pa stoga i odredbe čl. 36. i
39. ZIP-a, člana 336. ZPP-a, Ustavni sud smatra da su arbitrarni stav i obrazloženje Kantonalnog i Općinskog suda iz kojih proizlazi da apelantov obračun duga i kamata koje su mu dosuđene prema izvršnoj ispravi, prema dostavljenom obračunu sudskog vještaka, kojeg je apelant sam angažirao, čini njegov prijedlog neurednim u smislu člana 336. ZPP“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1614/17 od 17. jula 2019. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Postupak okončan osporenom odlukom
17. Postupajući u izvršenju Odluke Ustavnog suda broj AP 1614/17, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 Ip 311464 19 Pž 3 od 11. septembra 2019. godine kojim je usvojena apelantova žalba, ukinuto rješenje Općinskog suda od 7. marta 2016. godine i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno odlučivanje.
18. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 Ip 311464 19 Ip 2 od 5. novembra 2019. godine kojim je odbacio kao nedopušten apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja na predmetu izvršenja – dionice u pravnom licu koje su u izvršenikovom vlasništvu.
19. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je zaključkom od 14. oktobra 2019. godine apelant pozvan da se u roku od osam dana izjasni da li ostaje pri prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja od 15. decembra 2015. godine imajući u vidu odredbu člana 187. ZIP-a (ispravno 187a. ZIP-a). U vezi s tim, ukazano je da se apelant podneskom od 21. oktobra 2019. godine izjasnio da se predmetno izvršenje, koje se tiče izvršenja na dionicama javnog preduzeća u izvršenikovom vlasništvu, može odrediti primjenom do tada važećeg ZIP-a, koji je važio u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje (2014. godine), pa čak i žalbe (15. marta 2016. godine), koju je Ustavni sud smatrao osnovanom. Također je ukazano da je navedeno da novo zakonsko rješenje iz člana 187a. ZIP-a nije stupilo na snagu u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje, pa se ranije podneseni prijedlozi za izvršenje moraju rješavati po odredbama do tada važećeg ZIP-a. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da se, prema odredbi člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a (,,Službene novine FBiH“ broj 46/16 od 15. juna 2016. godine), iza člana 187. dodaje novi član 187a, izuzimanje od izvršenja, kojim je propisano da se ne može odrediti izvršenje na dionici, ostalim registriranim vrijednosnim papirima, osnivačkom ili drugom ulogu u pravnom licu koji su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, općina i gradova. Kako se prema navedenoj zakonskoj odredbi izvršenje ne može odrediti na dionici u izvršenikovom vlasništvu, Općinski sud je donio odluku kao u izreci rješenja, imajući u vidu da je navedeni predmet izvršenja, u momentu ponovnog odlučivanja o prijedlogu za promjenu predmeta izvršenja, izuzet od izvršenja prema odredbi člana 187a. ZIP-a.
20. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 311464 19 Pž 4 od 9. septembra 2020. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda.
21. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelantov osnovni žalbeni razlog vezan za važenje ZIP-a, odnosno da li se u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja koji je podnesen 21. maja 2015. godine i o kojem se odlučivalo 2019. godine mogao primijeniti zakon koji je važio u tom trenutku (sa svim izmjenama i dopunama) ili pak zakon koji je važio u trenutku podnošenja prijedloga (2015. godine). Dalje je navedeno da je članom 226. ZIP-a, koji je važio 2015. godine, propisano da će se postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončati prema odredbama ovog zakona, te istim zakonom nije postojalo ograničenje/izuzimanje od izvršenja dionica Federacije Bosne i Hercegovine kao predmeta izvršenja. Istaknuto je da Zakon o izmjenama i dopunama ZIP-a, koji je izuzeo dionice Federacije Bosne i Hercegovine od izvršenja, u članu 4. jedino propisuje da stupa na snagu narednog dana od objavljivanja u „Službenim novinama FBiH“, tj. 16. juna 2016. godine.
22. Kantonalni sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju, bez obzira na okolnosti koje se tiču dužine trajanja postupka, prvostepeni sud o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja podnijetim 2015. godine odlučivao u ponovnom postupku 2019. godine, što znači da je pravilno ocijenio da se ima primijeniti zakon koji važi u tom trenutku, a to je ZIP sa svojim izmjenama i dopunama iz 2016. godine. Dalje je zaključeno da apelant pogrešno smatra da se radi o retroaktivnoj primjeni zakona, već, naprotiv, radi se o primjeni zakona koji važi u trenutku odlučivanja o prijedlogu, u postupku koji nije okončan. Prema tome, kako je članom 187a. ZIP-a, koji je važio u trenutku odlučivanja o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, propisano da se ne može odrediti izvršenje na dionicama koje su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, zaključeno je da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je donio osporeno rješenje. Pored navedenog, Kantonalni sud je ukazao i da apelant nije onemogućen ovakvom odredbom zakona da naplati svoje potraživanje s obzirom na to da se ograničenje odnosi samo na predmete određene u navedenom članu, te u svakom trenutku može predložiti novi predmet i sredstvo izvršenja, kako bi u konačnici naplatio svoje potraživanje. Shodno navedenom, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 187a. ZIP-a. Istaknuto je da je Kantonalni sud cijenio i sve ostale apelantove žalbene navode, ali ih nije posebno obrazlagao, našavši da oni ne utječu na drugačiju odluku Kantonalnog suda.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
23. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant traži naknadu troškova sastavljanja apelacije.
24. U vezi s pravom na daljnju naplatu po pravosnažnoj presudi, apelant smatra da se u konkretnoj situaciji mora primijeniti član 313. Zakona o obligacionim odnosima. Navodi da je promijenio sredstvo izvršenja jer izvršenik ne daje dostatna sredstva za namirenje pravosnažnih potraživanja. U vezi s tim, ističe da u trenutku izmjene predmeta izvršenja ZIP nije zabranjivao izvršenje nad dionicama kao predmet izvršenja. Dalje ističe da je potom izvršenik, po hitnoj proceduri, izvršio izmjene i dopune ZIP-a u smislu uvođenja norme o eksplicitnoj zabrani izvršenja na imovini javnih preduzeća, što je bila posljedica razgovora između apelantovog punomoćnika i izvršenikovog predstavnika u kojem je obznanjena namjera da se traži izvršenje nad predmetnim dionicama. Stoga, apelant smatra da je više nego očigledno da je izvršenik opstruirao izvršenje direktnom zakonskom intervencijom tako što je usvojio predmetne izmjene i dopune ZIP-a, te da je „država“ isključivo zbog predmetnog slučaja iskoristila monopol javne i zakonodavne vlasti kako bi i na navedeni način onemogućila apelanta da naplati svoje potraživanje. U vezi s tim, poziva se na odluku Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Stran Greek Rafineries S.A. i Stratis Andeadis protiv Grčke. Apelant, također, smatra i da su redovni sudovi u krivu kada tvrde da ovo nije retroaktivna primjena zakona. Ističe da je prijedlog za izvršenje podnijet kada je ZIP dozvoljavao izvršenje, te da je protivno principu pravne sigurnosti mijenjati pravne osnove u toku postupka a da se ne riješe „predmeti u toku“. Ukazuje i na odluke Evropskog suda Fuklev protiv Ukrajine i EVT Company protiv Srbije. Apelant ističe i da postupak traje oko osam godina i da su redovni sudovi onemogućili da apelant ima pristup sudskom izvršnom postupku, što je povreda prava na pristup sudu u smislu člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
25. Apelant smatra i da je došlo od nezakonitog miješanja u njegovu imovinu, koje nije proporcionalno. Osim toga, smatra i da je Zakon o izmjenama i dopunama ZIP-a diskriminatoran u odnosu na apelanta jer je napravio različit tretman privatnih subjekata od javnopravnog entiteta Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu identične situacije tako što je Federaciju Bosne i Hercegovine privilegirao. U vezi s tim, obrazlaže da Federacija Bosne i Hercegovine, u svojstvu vjerovnika, ima pravo da plijeni privatnopravnom dužniku njegovo vlasništvo u vidu dionica u nekom dioničkom društvu, dok privatnopravni subjekt u identičnoj situaciji ne može da Federaciji Bosne i Hercegovine plijeni dionice u njenim dioničkim društvima. Također smatra da država može zakonom zabraniti da se plijeni imovina koja je nužna radi obavljanja javne vlasti (npr. komunalna društva), ali da dionice BH Telecoma d.d. Sarajevo ne spadaju u navedenu vrstu imovine jer su telekomunikacije usluge koje su na slobodnom tržištu i da država kao vlasnik dionica ne može zakonom zabraniti njihovu pljenidbu. Apelant smatra i da sve navedeno ukazuje da je došlo i do povrede člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer država nije apelantu pružila pravnu sigurnost da se njegov predmet tretira fer i pravično bez nerazumnog odugovlačenja, po zakonu i Ustavu Bosne i Hercegovine.
II.Odgovor na apelaciju
26. Kantonalni sud ističe da su osnovi za donošenje osporene odluke navedeni u njenom obrazloženju. Smatra da u postupku donošenja osporene odluke nije došlo do kršenja prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
27. Općinski sud navodi da je predmetni izvršni postupak proveden u skladu sa odredbama ZIP-a i smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju izvršnog prijedloga, shodno odredbi člana 64. ZIP-a.
28. Izvršenik smatra da nema proizvoljnosti u postupanju redovnih sudova, te da su apelantovi navodi neosnovani. Također smatra da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. ZPP-a, u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a, postupi po nalogu suda i dostavi uređen prijedlog za izvršenje. U vezi s tim, predlaže da se apelacija odbaci kao nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, te ukazuje na odluke Ustavnog suda br. AP 2980/17 od 19. juna 2018. godine (predmet broj AP 1095/18) i AP 3336/17 od 22. maja 2019. godine. Izvršenik, također, ističe da nema nikakvog utjecaja na sudove niti na njihovo tumačenje prava. Smatra da je retroaktivna primjena ZIP-a dozvoljena odredbom člana 226. ZIP-a, koja se primjenjuje i na sve buduće izmjene i dopune zakona, tj. da se imaju primijeniti odredbe koje su trenutno na snazi. Izjašnjenje na odgovore na apelaciju
29. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelant ponavlja navode iz apelacije koji se odnose na pitanje razloga donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a i njegovog važenja. V.Relevantni propisi
30. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 29/11, 74/11, 35/12, 35/12, 46/16, 36/17, 55/18 i 25/20). U konkretnom slučaju neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 29/11, 74/11, 35/12, 35/12 i 46/16) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme podnošenja prijedloga za promjenu sredstva i predmeta izvršenja, u relevantnom dijelu glasi: Član 226.
Postupci u toku Postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončaće se prema odredbama ovog zakona.
31. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 46/16 od 15. juna 2016. godine):
Član 3.
Iza člana 187. dodaje se novi član 187a. koji glasi:
"Član 187a.
Izuzimanje od izvršenja Ne može se odrediti izvršenje na dionici, ostalim registriranim vrijednosnim papirima, osnivačkom ili drugom ulogu u pravnom licu koji su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, općina i gradova.".
Član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
VI.Dopustivost
32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
34. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 311464 19 Pž 4 od 9. septembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantov zastupnik je primio 12. oktobra 2020. godine, a apelacija je podnesena 1. decembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
39. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.
40. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uključujući i pravo na pristup sudu, zbog toga što je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbe ZIP-a.
41. U vezi s navodima o proizvoljnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopćeno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Također, Ustavni sud, slijedeći praksu Evropskog suda, ukazuje da je prvenstveno na domaćim vlastima, posebno sudovima, da riješe problem tumačenja domaćeg zakonodavstva. U vezi s tim, Evropski sud je istakao da neće postavljati problem tumačenja domaćeg prava od domaćih sudova, osim u slučaju očigledne proizvoljnosti, drugim riječima, kada uoči da je primjena od domaćih sudova bila očigledno pogrešna ili takva da su izvedeni proizvoljni zaključci i/ili uskraćivanje pravde (vidi Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).
42. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da apelant, u suštini, tvrdi da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbe ZIP-a kada je potvrdio prvostepeno rješenje kojim je odbačen kao nedopušten njegov prijedlog za dozvolu izvršenja na dionicama u pravnom licu koje su u izvršenikovom vlasništvu. U kontekstu ovih apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud ukazao da je odbacio apelantov prijedlog imajući u vidu da je navedeni predmet izvršenja, u momentu ponovnog odlučivanja o prijedlogu za promjenu predmeta izvršenja, izuzet od izvršenja prema odredbi člana 187a. ZIP-a. Navedeni stav potvrđen je od Kantonalnog suda, uz obrazloženje da je prvostepeni sud o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja koji je podnesen 2015. godine odlučivao u ponovnom postupku 2019. godine, pa je pravilno zaključio da se ima primijeniti zakon koji važi u tom trenutku, tj. ZIP sa svojim izmjenama i dopunama iz 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda kada je, polazeći od okolnosti konkretnog slučaja na način kako su one izložene u činjeničnom dijelu ove odluke, odbacio kao nedopušten apelantov prijedlog. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao apelaciju koja se odnosila na primjenu člana 187a. ZIP-a na izvršne postupke koje su u toku (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP 3337/17 od 10. septembra 2019. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba), te u vezi s tim zaključio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.
43. U pogledu apelacionih tvrdnji da je Kantonalni sud trebalo da cijeni okolnost da je do izmjene zakona došlo nakon podnošenje prijedloga za izmjenu predmeta izvršenja i da je trebao primijeniti odredbe ZIP-a koje su važile prije sporne izmjene, Ustavni sud zapaža da je nesporno nakon podnošenja apelantovog prijedloga došlo do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a i sporne odredbe člana 187a, koji u prijelaznim odredbama nije propisao da se ne primjenjuje na već pokrenute izvršne postupke. Suprotno tome, u zadnjem članu navedenog zakona (član 4) propisano je da stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama FBiH“. Slijedom navedenih okolnosti, Ustavni sud konstatira da je Kantonalni sud postupao u skladu s važećim pravnim propisima, čija se primjena ne može smatrati proizvoljnom i koja ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3848/18 od 6. maja 2020. godine, tačka 40, i Odluka o dopustivosti broj AP 859/06 od 13. decembra 2007. godine, tačka 11, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedene zaključke, Ustavni sud smatra neosnovanim i apelantove navode o kršenju člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koji je Ustavni sud u svojim odlukama tumačio na način da sadrži princip vladavine prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 209/20 od 6. maja 2020. godine, tačke 34. i 35, dostupna na www.ustavnisud.ba) jer je donošenje osporene odluke izvršeno u skladu sa zakonom koji je opći, određen, jasan, postojan i koji se jednako primjenjuje prema svakome.
44. Ustavni sud je u prethodnom dijelu zaključio da nije bilo proizvoljnosti u primjeni prava u osporenom rješenju. Iz navedenog proizlazi da je apelant imao pristup sudu koji je dao jasne i eksplicitne razloge zašto u predmetnom izvršnom postupku okončanom osporenim rješenjem nisu ispunjeni uvjeti za izvršenje na dionicama u pravnom licu koje su u izvršenikovom vlasništvu. Nadalje, u pogledu apelantovih navoda da mu je prekršeno pravo na pristup sudu zbog dugotrajnosti postupka i nemogućnosti pristupa sudskom izvršnom postupku, Ustavni sud zapaža da su, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u toku predmetnog izvršnog postupka postupali po apelantovim prijedlozima i donosili odluke. Okolnost da je u međuvremenu zakonodavac promijenio procesne odredbe koje se tiču izvršenja na određenom predmetu izvršenja ne znači da redovni sudovi nisu u konkretnom postupku preduzimali sve potrebne radnje radi izvršenja pravosnažne presude u skladu s pozitivnim obavezama države (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 719/21 od 23. februara 2022. godine, tačka 24, dostupna na www.ustavnisud.ba), niti da je apelantu onemogućeno da podnese prijedlog sa novim sredstvom i predmetom izvršenja. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava na pristup sudu također neosnovani (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3421/15 od 20. decembra 2017. godine, tačke 49–51, i citirana AP 3848/18 od 6. maja 2020. godine, tačka 41. i Odluka o dopustivosti broj AP 2199/08 od 8. juna 2011. godine, tačka 24, dostupne na www.ustavnisud.ba).
45. Pri tome, u pogledu apelantovog pozivanja na odluke Evropskog suda, Ustavni sud ukazuje da je navedeno imao u vidu prilikom donošenja ove odluke, ali smatra da, s obzirom na navedena razmatranja, ni na koji način ne utječe na drugačiju odluku u apelantovom slučaju.
46. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
47. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelacione tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj primjeni procesnog prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
Zabrana diskriminacije
48. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu.
49. Ustavni sud smatra da apelantovi navodi da je kao privatnopravni subjekt diskriminiran u odnosu na izvršenika kao javnog subjekta u pogledu mogućnosti izvršenja na dionicama pravnog lica u zavisnosti od vrste vlasničke strukture nisu dovoljni da bi potkrijepili njegove tvrdnje da je u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminiran. Naime, Ustavni sud, u prvom redu, zapaža da je Zakon o izmjenama i dopunama ZIP-a donesen od entitetskog zakonodavnog tijela, u okviru entitetske nadležnosti, što znači da Federacija Bosne i Hercegovine ima određenu slobodu u zakonskoj regulativi te oblasti. Nadalje, Ustavni sud se u prethodnim tačkama odluke detaljno izjasnio o primjeni spornog propisa na konkretan slučaj i zaključio da u vezi s navodima o kršenju prava na pravično suđenje nije bilo proizvoljnosti. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da apelant, osim pozivanja na kršenje navedenog prava, nije ponudio bilo kakav argument i dokaz koji bi upućivali na to da je u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminiran u odnosu na izvršenika, ili da je, u smislu standarda tog prava, drugačije tretiran u odnosu na druga lica u istoj situaciji bez razumnog opravdanja, niti takvo što proizlazi iz činjenica predmeta. Stoga, budući da apelant u apelaciji ne nudi relevantne argumente koji bi uputili na suprotan zaključak, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu neosnovani.
Naknada troškova sastavljanja apelacije
50. U vezi s apelantovim traženjem da mu Ustavni sud naknadi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret. VIII.Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud detaljno i jasno obrazložio osporenu odluku o odbacivanju apelantovog prijedloga za dozvolu izvršenja na dionicama u pravnom licu koje su u izvršenikovom vlasništvu u smislu člana 187a. ZIP-a, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
52. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kad se navodi o povredi tog prava zasnivaju na proizvoljnoj primjeni procesnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nema proizvoljnosti u tom pogledu.
53. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu budući da apelant nije ponudio nikakve argumente u prilog tvrdnji o svojoj navodnoj diskriminaciji.
54. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić