Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-647/22 (R.M.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-647/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-647/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela R. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela R. M.
protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 003511 21 Uvp 12 od 21. oktobra 2021. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela R. M.
protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 003511 21 Uvp 13 od 2. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 21. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 003511 21 Uvp 14 od 9. decembra 2021. godine (kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Vrhovnog suda broj 09 0 U 003511 21 Uvp 12 od 21. oktobra 2021. godine) i protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 09 0 U 003511 21 Uvp 13 od 2. decembra 2021. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 U 003511 21 Uvp 12 od 21. oktobra 2021. godine apelantkinji je određena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM koju je dužna da plati u roku od 15 dana, te je određeno da će se predmetna kazna zamijeniti kaznom zatvora u trajanju od jednog dana ako apelantkinja određenu kaznu ne plati u ostavljenom roku. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelantkinja Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu od 28. decembra 2012. godine dva puta pobijala zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke, te da su navedeni zahtjevi odbačeni kao neblagovremeni rješenjima Vrhovnog suda (od 21. aprila 2014. godine i 19. januara 2017. godine). Nadalje, da je apelantkinja nakon toga, a prije podnošenja predmetnog zahtjeva, Vrhovnom sudu već podnosila žalbu, kao i pet zahtjeva za vanredno preispitivanje odluka Vrhovnog suda, te da su svi navedeni pravni lijekovi odlukama Vrhovnog suda odbačeni kao nedopušteni (jer se ovi pravni lijekovi ne mogu izjavljivati protiv odluka Vrhovnog suda). Prema tome, Vrhovni sud je zaključio da (kako je apelantkinji po prijemu naprijed navedenih odluka Vrhovnog suda moralo biti poznato da se protiv odluke Vrhovnog suda ne može izjaviti žalba, niti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke) apelantkinja svojim postupanjem očigledno zloupotrebljava svoje procesno ovlašćenje da se podneskom obrati sudu, pa je taj sud, primjenom odredbi člana 406. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 55. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) odlučio kao u izreci predmetnog rješenja. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da je, cijeneći da je apelantkinja neuka stranka i da nema kvalifikovanog pomoćnika, odredio kaznu u najnižem iznosu.
3. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za vanredno preispitivanje rješenja tog suda od 21. oktobra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 09 0 U 003511 21 Uvp 14 od 9. decembra 2021. godine predmetni zahtjev odbacio kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je predmetni zahtjev, imajući u vidu odredbe čl. 40., 41. i 44. ZUS, nedopušten. Pri tome, Vrhovni sud je istakao da apelantkinja, osim što izražava nezadovoljstvo ishodom predmetnog postupka (koji je prethodio rješenju o novčanom kažnjavanju), ne nudi nikakve argumente koji bi opravdali njene tvrdnje o povredi prava na pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 U 003511 21 Uvp 13 od 2. decembra 2021. godine odbačen je kao nedopušten zahtjev apelantkinje za vanredno preispitivanje rješenja Vrhovnog suda od 20. avgusta 2021. godine (kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev apelantkinje za vanredno preispitivanje rješenja Vrhovnog suda 11. marta 2021. godine). U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 41. ZUS (kojim je propisano da stranka može podnijeti predmetni zahtjev protiv pravosnažne odluke kantonalnog suda), pa, kako je u konkretnom slučaju apelantkinja predmetni zahtjev podnijela protiv rješenja Vrhovnog suda, to je isti ocijenjen nedopuštenim.
Apelacioni navodi
5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, u odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 21. oktobra 2021. godine navodi da kazna koja joj je određena osporenim rješenjem (u iznosu od 100,00 KM) nesumnjivo utiče na njena „imovinska, tj. građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije“, dok u odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 2. decembra 2021. godine ističe da od Vrhovnog suda traži da konkretan predmet riješi u meritumu, a ne „samo po osnovu ispunjavanja procesno-pravnih pretpostavki za sudsko odlučivanje“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i h). Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Protek roka, u odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 21. oktobra 2021. godine
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Apelantkinja je protiv osporene odluke Vrhovnog suda od 21. oktobra 2021. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je predmetni zahtjev rješenjem Vrhovnog suda od 9. decembra 2021. godine odbačen kao nedopušten. Ustavni sud konstatuje da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačen iz formalnih razloga. Iz navedenog proizlazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju rješenje Vrhovnog suda od 21. oktobra 2021. godine.
8. S obzirom na to da je apelantkinja, kako to proizlazi iz apelacionih navoda, osporeno rješenje Vrhovnog suda od 21. oktobra 2021. godine primila 16. novembra 2021. godine, a da je predmetnu apelaciju podnijela Ustavnom sudu 21. februara 2022. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporeno rješenje Vrhovnog suda od 21. oktobra 2021. godine.
Ratione materiae, u odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 2. decembra 2021. godine
9. U konkretnom slučaju, apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelantkinja osporava rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačen kao nedopušten njen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantkinjinim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija, u ovom dijelu, u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Budući da se, dakle, osporenim rješenjem odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantkinjinim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje, u ovom dijelu, o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačke c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić