Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-628/22 („JATA GROUP“ d.o.o. Srebrenik)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-628/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-628/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „JATA GROUP“ d.o.o. Srebrenik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „JATA GROUP“ d.o.o. Srebrenik protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 021324 21 U od 17. decembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „JATA GROUP“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 021324 21 U od 17. decembra 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Srebrenik (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 7. decembra 2020. godine odbijen je zahtjev apelanta za provođenje promjene korisnika u katastarskom operatu nekretnine pobliže označene predmetnim rješenjem.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 7. decembra 2020. godine, Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) je rješenjem od 24. marta 2021. godine predmetu žalbu odbila kao neosnovanu.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 021324 21 U od 17. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja drugostepenog organa od 24. marta 2021. godine.
5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je apelant 17. novembra 2020. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za promjenu upisa posjednika u katastarskom operatu za parcelu pobliže označenu predmetnom presudom, te da je uz navedeni zahtjev dostavio ugovor o kupoprodaji zaključen 1. oktobra 2020. godine između M.I. kao prodavca i apelanta kao kupca, ovjeren u gradskoj upravi Grada Srebrenik 2. oktobra 2020. godine, te dokaz o plaćenom porezu na promet od 3. novembra 2020. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 60. stav (2) Zakona o premjeru i katastru zemljišta propisano da se promjene korisnika u katastarskom operatu provode na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa, kao i na osnovu ugovora ovjerenog kod suda. Dakle, da iz sadržaja citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se upis prava u katastarskom operatu, na osnovu ugovora kao privatne isprave, zakonito može izvršiti samo ako je takav ugovor ovjeren kod suda, a da iz nespornih činjenica proizlazi da predmetni ugovor od 1. oktobra 2020. godine nije ovjeren kod suda, nego u gradskoj upravi Grada Srebrenik. Dakle, Kantonalni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za upis promjene u katastarskom operatu, propisani odredbama člana 60. stav (2) Zakona o premjeru i katastru zemljišta. Konačno, Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani ni navodi apelanta kojima se ukazuje na Presudu Ustavnog suda Federacije BiH broj U- 22/16 od 6. marta 2019. godine, jer se navedena presuda ne odnosi na Zakon o premjeru i katastru zemljišta koji reguliše predmetnu materiju i prema kojem, kako je već navedeno, ugovor mora biti ovjeren kod suda.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je za ugovor o kupoprodaji od 1. oktobra 2020. godine ovjerio potpise ugovornih strana kod nadležne službe Grada Srebrenik i da je platio porez na promet. Nadalje, da za predmetni ugovor o kupoprodaji nije potrebna notarska obrada jer su, shodno Presudi Ustavnog suda Federacije BiH broj U-22/16 od 6. marta 2019. godine, sve odredbe svih zakona koje predviđaju notarsku obradu prestale da važe. Prema tome, budući da je predmetni ugovor ovjeren kod nadležnog organa uprave, to su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da se predmetni ugovor u cijelosti provede.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su upravni organi i Kantonalni sud primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u toku postupku, koje navode je Kantonalni sud razmotrio, te da jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić