Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4226/20 (E. T.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Načelo slobodne ocjene dokaza
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Krivični postupak
- Dokazni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4226/20
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4226/20, rješavajući apelaciju Elvisa Treštića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Elvisa Treštića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 K 065700 20 Kž 3 od 9. septembra 2020. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u skladu sa članom 74.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Elvis Treštić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Ivo Antić, advokat iz Tuzle, podnio je 23. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 K 065700 20 Kž 3 od 9. septembra 2020. godine. Apelant je u apelaciji postavio i zahtjev za donošenje privremene mjere opisane u apelaciji.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 4226/20 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 10. augusta 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Pozvani su u periodu od 20. do 28. augusta 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju. Odgovori na apelaciju su 28. januara 2022. godine dostavljeni apelantu na izjašnjenje. Apelant je 5. februara 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Presudom Općinskog suda broj 28 0 K 065700 18 K od 7. februara 2018. godine apelant je proglašen krivim zato što je u vrijeme, mjestu i na način opisan u tački 1. izreke presude počinio krivično djelo iz člana 238. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te zato što je istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao u tački 1. izreke presude, na način opisan pod tačkom 2. izreke presude, počinio krivično djelo iz člana 73. stav 3. Zakona o oružju i municiji (u daljnjem tekstu: ZOM). Općinski sud je apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru.
7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelant na glavnom pretresu 7. februara 2018. godine izjavio da priznaje krivicu da je počinio krivična djela za koja je optužen. Općinski sud je zatim javno objavio da prihvaća apelantovu izjavu o priznanju krivice, pa je zakazao pretres za izricanje krivično-pravne sankcije, ali je prije toga strankama omogućio da izvedu dokaze i iznesu sve činjenice relevantne za bilo koje činjenično ili pravno pitanje koje treba razmotriti prilikom odmjeravanja odgovarajuće sankcije. Općinski sud je naveo da je svoju odluku zasnovao kako na apelantovoj izjavi tako i na dokazima koji su pročitani na glavnom pretresu (18 dokaza), koji su u presudi sadržajno opisani i analizirani.
8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 28 0 K 065700 18 Kž 2 od 19. septembra 2019. godine žalbe apelantovog branioca i apelanta djelimično uvažio, Presudu Općinskog suda broj 28 0 K 065700 18 K od 7. februara 2018. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Obrazlažući rješenje, Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi istakao da se presuda zasniva na nezakonitim dokazima „jer je pretresanje apelanta izvršeno bez naredbe, te su oduzeti predmeti i odneseni, a da apelant ne zna šta je oduzeto niti je o tome sačinjen zapisnik [...]“. Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelant izjavu o priznanju krivice dao na glavnom pretresu 7. februara 2019. godine, nakon provedenih dokaza na glavnim pretresima održanim 22. januara i 5. februara 2019. godine, dok su dokazi optužbe, koji se osporavaju žalbom apelantovog branioca, provedeni na glavnom pretresu održanom 7. februara 2019. godine. Prvostepeni sud je stoga bio dužan, kako je Kantonalni sud naveo, da u smislu člana 280. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), provjeri da li je „priznanje apelanta u skladu s izvedenim dokazima, te da o tome u obrazloženju navede razloge, uključujući i razloge koji se odnose na zakonitost navedenih dokaza (koji su osporavani u žalbi)“, što je u konkretnom slučaju propustio učiniti.
Ponovljeni postupak okončan osporenom presudom
9. Nakon ponovljenog postupka, Općinski sud je donio Presudu broj 28 0 K 065700 19 K 2 od 9. decembra 2019. godine. Donesenom presudom apelant je proglašen krivim zato što se 27. septembra 2017. godine oko 23.40 sati, nakon što se prethodno putem telefona dogovorio sa J. M. da se nađu na njima poznatoj lokaciji, opisanim vozilom u kojem su bili O. S. i M. K. dovezao do navedenog mjesta, gdje se našao s J. M., koji mu je za dogovoreni novčani iznos prodao dva veća pakovanja loptastog oblika, upakirana u PVC foliju, u kojima se nalazila opojna droga Cannabis sativa (L) konoplja, ukupne količine 1.009,570 (506,260 + 503,310) grama. Navedeno je da su nakon toga, prilikom pretresa vozila koje je apelant koristio ovlaštena službena lica MUPTK pronašla navedenu opojnu drogu. Osim toga, apelant je proglašen krivim zato što je istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao i u tački 1. izreke presude, iako svjestan da je zabranjeno nabavljanje i držanje municije kategorije ,,B“ bez odobrenja nadležnog policijskog organa i bez važeće isprave o oružju, nabavio i kod sebe bez važeće isprave o municiji „neovlašteno držao jedan metak s oznakom 9x19,3 &b, 15 na čahuri metka“. Općinski sud je utvrdio da je na navedeni način apelant počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav (1) KZFBiH, u stjecaju s krivičnim djelom neovlaštenog nabavljanja, držanja i prodaje municije iz člana 73. stav 3. ZOM-a. Općinski sud je za krivično djelo iz člana 238. stav (1) KZFBiH apelantu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a za krivično djelo iz člana 73. stav 3. ZOM-a kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, pa je na osnovu člana 54. stav 1. KZFBiH apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Istom presudom, na osnovu člana 238. stav 4. KZFBiH, od apelanta je oduzeta biljna materija Cannabis sativa (L) konoplja radi njenog uništenja, te je na osnovu člana 78. stav 1. KZFBiH apelantu izrečena sigurnosna mjera oduzimanja opisanih predmeta (jedan metak, pet mobitela, nosač GSM kartice ,,Frend“, M-Tel telekom operatera, nosač GSM kartice BH Telecom, mikro S1M kartica, Nano SIM kartica) radi njihovog uništenja.
10. Općinski sud je naveo da je na glavnom pretresu, uz saglasnost stranaka, pročitao opisane dokaze (pobliže opisane str. 3. i 4. presude), među kojim su i iskazi svjedoka O. S. i M. K., koje je u presudi detaljno opisao i ukazao šta iz njih proizlazi, te da ih je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi. Također, Općinski sud je naveo da je apelantov branilac u završnoj riječi istakao da Tužilaštvo tokom dokaznog postupka nije opovrglo navode odbrane da „su dokazi tužioca proizišli iz usmene naredbe za pretresanje date od sudije za prethodni postupak, ali da Tužilaštvo nije sudu nikada dostavilo tu naredbu“, pa odbrana smatra da su ostali dokazi plodovi otrovne voćke. Branilac je također naveo da smatra da je biljna materija koja je dostavljena na vještačenje, za koju je utvrđeno da je opojna droga, materijal koji su kontaminirali policijski službenici, a „da je priznanje njegovog klijenta tokom istrage, iako je bio prisutan branilac, proisteklo lažnim obećanjima Tužilaštva da će nakon priznanja krivice apelant biti pušten na slobodu“.
11. Općinski sud je prihvatio tužiočeve dokaze jer ih je ocijenio logičnim, uvjerljivim i zato što nisu u suprotnosti jedni s drugima. Radi se prije svega o materijalnim dokazima, kao što su zapisnik o pretresanju i drugim dokazima koji su prikupljeni na licu mjesta. Ti dokazi nisu ni u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka (O. S. i M. K.) koji su u bitnom saglasni jedni s drugim, koje je sud u cijelosti prihvatio jer su svjedoci bili prisutni s apelantom kada je on izvršio krivično djelo. Osim toga, Općinski sud je naveo da je nesporna činjenica da je u vozilu, koje je koristio apelant, apelant držao municiju – jedan metak iako je znao da je zabranjeno nabavljanje i držanje municije bez odobrenja nadležnog organa i bez važeće isprave o oružju. Općinski sud je istakao da takav zaključak proizlazi kako iz izjave saslušanih svjedoka koji su bili u vozilu s apelantom tako i iz zapisnika o pretresanju opisanog vozila gdje je nađena droga upakirana u PVC foliju i metak.
12. Općinski sud je ocijenio da činjenica koju ističe odbrana da tužilac sudu nije dostavio usmenu naredbu sudije, odnosno izvještaj iz kojeg se vidi da je sudija nakon davanja usmene naredbe za pretres sačinio zabilješku da je dao usmenu naredbu, ne čini sve ostale dokaze nezakonitim. Navedeno je da odbrana nijednog momenta tokom glavnog pretresa nije tražila da se pribavi zabilješka i da se utvrdi da li ju je sudija za prethodni postupak sačinio. Općinski sud je naveo da „nije ulazio u utvrđivanje da li postoji takva zabilješka“ jer u zapisniku o pretresanju apelanta od 27. septembra 2017. godine stoji da se vrši pretres lica na osnovu usmene naredbe Općinskog suda. Također, iz naredbe za pretresanje putničkog vozila lica i oduzimanje predmeta proizlazi da je naredbu sačinilo ovlašteno službeno lice, te da je sudija za prethodni postupak izdao usmenu naredbu 27. septembra 2017. godine. Općinski sud je naveo da nije dovodio u sumnju ove naredbe jer su ih sačinila ovlaštena lica i općepoznata je činjenica da se usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretres, a shodno odredbi člana 70. ZKPFBiH, podnosi kada postoji opasnost od odgađanja i usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti direktno sudu ili telefonom ili nekim drugim sredstvom elektronskih komunikacija. Općinski sud je ukazao da je članom 71. ZKPFBiH u stavu 1. regulirano da ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje, a stavom 2. je regulirano da kada sudija odluči da se izda naredba za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitati je u cjelini sudiji za prethodni postupak. Iz svega navedenog, kako je istakao Općinski sud, proizlazi da sudija za prethodni postupak nakon izdavanja usmene naredbe nije bio dužan sačiniti nikakvu zabilješku. Općinski sud je istakao da je branilac konstantno isticao da nema zabilješke sudije, međutim članom 70. stav 2. ZKPFBiH je regulirano da će se usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju, odnosno dalji tok razgovora zabilježiti u slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapis, da će se zapisnik u roku od 24 sata dati na prepis, čija će se istovjetnost ovjeriti i čuvati s originalnim zapisnikom. U konkretnom slučaju, kako je ocijenio Općinski sud, ovlašteno službeno lice je u cijelosti pročitalo naredbu sudiji za prethodni postupak, na što je sudija dao saglasnost, pa nije bilo potrebe da sud bilježi bilo kakav tok razgovora, a članom 71. stav 2. ZKPFBiH je regulirano da se takva naredba može dati, pa je neopravdan braniočev prigovor da je pretres vozila i njegovog klijenta nezakonit, pa da su shodno tome nezakoniti svi dokazi koji su proistekli iz pretresa.
13. Kantonalni sud je Presudom broj 28 0 K 065700 20 Kž 3 od 9. septembra 2020. godine žalbe Tužilaštva i apelantovog branioca odbio kao neosnovane i Presudu Općinskog suda broj 28 0 K 065700 19 K 2 od 9. decembra 2019. godine potvrdio.
14. Kantonalni sud je ocijenio da je apelant o svim činjenicama i dokazima koji ga terete upoznat nakon podizanja optužnice i tokom glavnog pretresa (izvođenjem svih dokaza), te da mu je prvostepeni sud omogućio da se izjasni o svim tim činjenicama i dokazima. Zatim je Kantonalni sud naveo da je tokom čitavog trajanja krivičnog postupka apelant imao izabranog branioca koji je bio prisutan kako na ročištu za izjašnjenje o krivici 9. januara 2018. godine, koji nije ulagao prethodne prigovore na potvrđenu optužnicu, tako i na glavnom pretresu održanom 7. februara 2018. godine, kada je apelant priznao krivicu.
15. Kantonalni sud je i apelantove žalbene navode da se prvostepena presuda zasniva na nezakonitim dokazima (navodi žalbe interpretirani na strani 2. posljednji pasus i strani 3. prvi pasus) ocijenio neosnovanim. U tom smislu Kantonalni sud je ukazao na sadržaj odredbi člana 312. stav 1. tačka i) i člana 11. stav 2. ZKPFBiH. Zatim je istakao da su identični navodi bili isticani i u toku prvostepenog postupka kada je prvostepeni sud u obrazloženju presude dao valjane razloge zašto smatra da pretresanje lica i prostorija nisu nezakoniti dokazi i da se radi o dokazima koji su propisani u čl. 70. i 71. ZKPFBiH. Kantonalni sud je pojasnio da se radi o materijalnim dokazima, kao što su zapisnik o pretresanju i drugim dokazima, koji su prikupljeni na licu mjesta. Ti dokazi nisu ni u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka koji su u bitnom saglasni jedni s drugim, a koje je sud u cijelosti prihvatio jer su to svjedoci koji su bili prisutni prilikom izvršenja krivičnog djela. Činjenica koju ističe odbrana da tužilac sudu nije dostavio usmenu naredbu sudije, odnosno izvještaj iz kojeg se vidi da je sudija nakon davanja usmene naredbe sačinio zabilješku da je dao usmenu naredbu, po sudu nije činjenica da bi sve ostale dokaze sud smatrao nezakonitim. Navedeno jer je, kako je istakao Kantonalni sud, u zapisniku o pretresanju lica – apelanta od 27. septembra 2017. godine navedeno da se vrši pretres lica na osnovu usmene naredbe Općinskog suda, a u naredbi za pretresanje putničkog motornog vozila lica i oduzimanje predmeta je navedeno da je naredbu sačinilo ovlašteno službeno lice, kao i da je sudija za prethodni postupak izdao usmenu naredbu tog dana. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada nije dovodio u sumnju ove naredbe jer su ih sačinila ovlaštena lica i općepoznata je činjenica da se usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretres, a shodno odredbi člana 70. ZKPFBiH, podnosi kada postoji opasnost odgađanja i usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti direktno sudu ili telefonom ili nekim drugim sredstvom elektronskih komunikacija. Članom 71. stav 1. ZKPFBiH propisano je da ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje, a stavom 2. je propisano da kada sudija odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitati je u cjelini sudiji za prethodni postupak. Slijedom toga, kako je ocijenio Kantonalni sud, proizlazi da sudija za prethodni postupak nakon izdavanja usmene naredbe nije bio dužan sačiniti nikakvu zabilješku jer je članom 71. ZKPFBiH propisano kako se izdaje usmena naredba.
16. Kantonalni sud je naveo da je odbrana konstantno isticala da nema zabilješke sudije. Međutim, članom 70. stav 2. ZKPFBiH propisano je da će se usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju, odnosno dalji tok razgovora zabilježiti u slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapis, da će se zapisnik u roku od 24 sata dati na prepis, čija će se istovjetnost ovjeriti i čuvati s originalnim zapisnikom. U konkretnom slučaju sudiji za prethodni postupak ovlašteno službeno lice je pročitalo naredbu u cijelosti, na što je sudija dao saglasnost, pa nije bilo potrebe da sud bilježi bilo kakav tok razgovora, a članom 71. stav 2. ZKPFBiH propisano je da se takva naredba može dati, pa je neopravdan braniočev prigovor da je pretres vozila i apelanta nezakonit, pa da su shodno tome nezakoniti svi dokazi koji su proistekli iz pretresa. Cijeneći da su nakon izvršenog pretresa ovlaštena službena lica podnijela izvještaj i da je o izvršenom pretresanju i oduzetim predmetima obaviješten sudija za prethodni postupak, sud nije prihvatio braniočev prigovor da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom pretresanju.
17. Kantonalni sud je pojasnio da iz podataka u spisu, što je navedeno i u obrazloženju prvostepene presude, proizlazi da je ovlaštenim službenim licima PU Tuzla dostavljena usmena naredba za pretres Općinskog suda od 27. marta 2017. godine, koju je izdao sudija tog suda S. H., te je sudu dostavljen Izvještaj o realizaciji usmene naredbe Uprave policije 08-05/3-6-04..3 -37770717 od 27. marta 2017. godine, kao i izvještaj o počinjenom krivičnom djelu zajedno s fotodokumentacijom. Navedeno je da je u izvještaju konstatirano da je prilikom realizacije usmene naredbe oduzeto veće pakovanje biljne materije, umotane u providnu foliju, koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu, označeno pozicijom broj 5, te su izdate potvrde o oduzimanju predmeta apelantu, te M. K. i O. S., o čemu je sačinjena i fotodokumentacija (u presudi je opisano da se na fotografijama nalaze „dva identična veća pakovanja biljne materije koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu Cannabis umotanu u providnu PVC foliju“). Također, iz naredbe za pretresanje putničkog vozila lica i oduzimanje predmeta Općinskog suda od 27. septembra 2017. godine proizlazi da ju je odobrio sudija istog suda S. H., a iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 28. septembra 2017. godine pod brojem 08-05/3-6-121717 proizlazi da su od apelanta oduzeta dva veća pakovanja od PVC najlona, providne boje, loptastog oblika, u kojim se nalazi biljna materija koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu. Navedena droga je Naredbom Tužilaštva broj T03 0 KTA 0068753 17 od 28. septembra 2017. godine dostavljena na hemijsko vještačenje „MUPTK – Sektor kriminalističke policije“, koji je izvršio vještačenje biljne materije pronađene prilikom pretresa vozila koje je koristio apelant, a iz iskaza vještaka za hemijska ispitivanja Š. H. utvrđeno je da dostavljena materija (opisano u drugom pasusu – strana 4) potječe od biljne vrste Canabis Sativa (L) konoplje, te da sadrži tetrahidrokanabinol (THC), koja je na listi opojnih droga. Kantonalni sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka Š. H. prvostepeni sud pravilno prihvatio jer ga je dalo stručno lice osposobljeno za tu vrstu vještačenja, pa se apelantovom žalbom neosnovano ukazuje da je vještak zaposlenik Federalnog MUP-a, zbog čega ne može vršiti vještačenja. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da apelant nije prigovarao sadržaju nalaza i mišljenja vještaka Š. H., niti je tražio provođenje novog nalaza i mišljenja.
18. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i apelantove žalbene navode da je izreka prvostepene presude nerazumljiva i protivrječna sama sebi jer su, kako je utvrdio Kantonalni sud, u toj izreci opisane radnje koje je preduzeo apelant, a u obrazloženju pobijane presude dati su jasni razlozi o utvrđenim odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana odluka, te su određeno i potpuno iznijete činjenice i razlozi zbog kojih su te činjenice uzete kao dokazane ili nedokazane. Kantonalni sud je pojasnio da je uporište za svoj zaključak prvostepeni sud imao prije svega u iskazima svjedoka O. S. i M. K., koje je sud u cijelosti prihvatio jer su to svjedoci koji su bili prisutni prilikom izvršenja krivičnog djela, koji su međusobno u bitnim dijelovima saglasni, a koji su saglasno naveli da su s apelantom bili u vozilu kritične prilike kada ih je zaustavila policija i izvršila pretres vozila i lica koja su se nalazila u vozilu.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U opširnoj apelaciji apelant ukazuje da mu je u postupku pred redovnim sudovima uskraćeno pravo na pravično i fer suđenje u vezi s primjenom procesnog i materijalnog prava, kao i nedostatka obrazloženja o odlučnim činjenicama. Apelant ističe da su ključni dokazi na osnovu kojih je utvrđeno da je počinio krivična djela za koja je proglašen krivim i sam način pronalaženja dokaza, izvršen na osnovu proizvoljne primjene odredbi ZKPFBiH, ali i na osnovu proizvoljne primjene ZOM-a, jer u spisu ne postoji bilo kakav dokaz da je riječ o metku – municiji koji pripada kategoriji „B”. U vezi s tim, apelant ističe da je u konkretnom slučaju sudija za prethodni postupak propustio da, u smislu člana 70. stav 2. ZKPFBiH, sačini zapisnik o izdavanju usmene naredbe za pretres i takav zapisnik u roku od 24 sata uloži u predmetni spis suda, što u konačnici i prvostepeni i drugostepeni sud potvrđuju obrazloženjem „da sudija nije ni bio dužan da sačini takav zapisnik“. Apelant ukazuje da je taj propust takve prirode da učinjeno pretresanje čini nezakonitim, da su sve naknadno preduzete radnje u vezi s oduzetim predmetima plodovi otrovne voćke, te da se u konačnici osporene presude zasnivaju na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način. U vezi s ovim navodima, apelant ističe da se tokom cijelog krivičnog postupka, u postupcima po žalbi kao redovnom pravnom lijeku, pozivao na odluke Ustavnog suda br. AP 3364/10 i AP 291/08, ali koje su i prvostepeni i drugostepeni sud apsolutno ignorirali. Apelant pojašnjava da je u postupku koji je prethodio donošenju predmetne prvostepene odluke odbrana na zapisniku o glavnoj raspravi od 22. januara 2018. godine isticala prigovore zakonitosti izdavanja usmene naredbe za pretresanje od strane Općinskog suda i ukazivala na očiglednu nezakonitost i postupanje sudije za prethodni postupak, suprotno imperativnom značenju odredbe člana 70. stav 2. ZKPFBiH, jer se u spisu nije nalazio, niti je sačinjen zapisnik sudije za prethodni postupak o razgovoru s ovlaštenim službenim licima MUPTK, niti je takav zapisnik ikada predat sudu u roku od 24 sata, kako to nalaže predmetna zakonska odredba. Odbrana je u tom kontekstu predlagala da se odustane od redovnog toka izvođenja dokaza i predložila sudu da se kao dokaz provede i utvrdi nedostatak spornog zapisnika koji je prethodio izdavanju usmene naredbe za pretresanje, ali je takav prijedlog odbrane odbijen. Apelantova odbrana je 29. januara 2018. godine uputila i pismeni prijedlog Općinskom sudu kojim je u smislu člana 276. ZKPFBiH predlagala donošenje odluke o odstupanju od redovnog toka raspravljanja i izvođenja dokaza s ciljem kontrole zakonitosti izdavanja usmene naredbe za pretresanje od strane sudije za prethodni postupak, te uvid i čitanje sadržaja spisa u predmetu broj 28 0 K 064654 17 Kpp. Bez obzira na inicijative odbrane i isticane prigovore zakonitosti tokom krivičnog postupka, prvostepena presuda Općinskog suda od 7. februara 2018. godine nije sadržavala bilo kakvo obrazloženje u kontekstu isticanih prigovora zakonitosti dokaza. Kantonalni sud je 19. septembra 2019. godine donio Rješenje broj 28 0 K 065700 18 Kž2 kojim je žalba odbrane djelimično uvažena i osnovan žalbeni prigovor u smislu člana 312. stav 1. tač. i) i k) ZKPFBiH. Postupajući prema uputama Kantonalnog suda i obavezama u smislu člana 331.a ZKPFBiH, Općinski sud je 6. decembra 2019. godine proveo glavni pretres, kojom prilikom su očigledno zanemarene obaveze prvostepenog suda propisane članom 331.a ZKPFBiH, s ciljem raspravljanja svih spornih pitanja na koja je ukazano odlukom drugostepenog suda, s posebnim akcentom na zakonitost dokaza na kojim se zasnivala prvostepena odluka. Na zapisniku o glavnoj raspravi od 6. decembra 2019. godine, na strani 3. predmetnog zapisnika, odbrana je ostala pri svim iznesenim navodima (prigovorima) i prijedlozima dokaza koji su istaknuti u ranijem toku krivičnog postupka, pa je branilac i prije okončanja dokaznog postupka istakao da ostaje pri prigovoru zakonitosti dokaza. Nakon provedenog postupka, Općinski sud je 9. decembra 2019. godine donio identičnu (ukinutoj) Presudu broj 28 0 K 065700 19 K2. U obrazloženju presude objektivno je vidljivo da se sud uopće ne osvrće bilo kakvim navodima na rješenje Kantonalnog suda. Pored toga, apelant navodi da u odnosu na „jedan metak“, za koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, ne postoji bilo kakav osvrt na navode odbrane da u spisu ne postoji dokaz u vidu nalaza i mišljenja stručnog lica da je riječ o municiji ,,B“ kategorije (kako je utvrđeno bez vještačenja o kakvom se metku radi). Apelant je ukazao da je sve prigovore istakao i u žalbi na prvostepenu presudu, ali da ih Kantonalni sud nije ocijenio osnovanim.
II.Odgovori na apelaciju
20. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovorili da je, odlučujući o žalbi na Presudu Općinskog suda broj 28 0 K 065700 19 K 2 od 9. decembra 2019. godine, Kantonalni sud apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda, a u njenom obrazloženju dao odgovore na sve prigovore koje potencira apelacija.
21. Kantonalno tužilaštvo smatra da su navodi iz apelacije neosnovani zato što je svaka istražna radnja koja je preduzimana u ovom predmetu bila u skladu sa ZKPFBiH i sve su bile pod nadzorom, odnosno kontrolom kako Općinskog suda tako i Kantonalnog suda. Apelant je sve vrijeme imao branioca, te je priznao krivicu za krivična djela koja su mu se optužnicom stavljala na teret, naravno u prisustvu svog branioca.
22. Apelant je u izjašnjenju na odgovore naveo da je ocjenom sadržaja dostavljenih izjašnjenja evidentno da se niko suštinski nije osvrnuo na istaknute navode iz apelacije u kojoj je navedeno da je Ustavni sud već utvrđivao povrede člana 6. Evropske konvencije u identičnim situacijama gdje sudija za prethodni postupak nije sačinjavao zapisnik o razgovoru s OSL prilikom izdavanja usmene naredbe za pretresanje. Osim toga, apelant ističe da postoji arbitrarnost u situaciji kada sudovi „osuđuju čovjeka za djelo koje nije dokazano van svake razumne sumnje i bez dokaza“, kao što je u konkretnom slučaju sud osudio apelanta za jedan metak za koji stručno lice (vještak) nije utvrdilo kojoj kategoriji municije pripada u skladu sa ZOM-om. Dostavljeni odgovori ignoriraju činjenicu da su zaključci koji su izneseni u odluci Kantonalnog suda u direktnoj kontradiktornosti kako s odredbama ZKPFBiH tako i sa smjernicama zauzetim u odlukama Ustavnog suda. Apelant je ukazao da posebno zabrinjava stav Kantonalnog tužilaštva iz dostavljenog odgovora u kojem navodi da je apelant priznao krivična djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, međutim to tužilaštvo zanemaruje da to priznanje „ne ekskulpira nezakonitost postupanja i nezakonitost dokaza na kojim se takva optužba zasniva, a na koje propuste je odbrana ukazivala bez obzira na priznanje apelanta“.
V.Relevantni propisi
23. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 238. stav (1) Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
24. Zakon o oružju i municiji Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 17/2015, 5/2016 i 17/2017) u relevantnom dijelu glasi:
Člana 73. stav 3.
(Neovlašteno nabavljanje, držanje i prodaja municije) (3) Fizičko lice, odgovorno lice u pravnom licu i obrtnik koji nabavi, drži, proda, ili poklani municiju oružja kategorije B fizičkom ili pravnom licu koje nema važeću ispravu o oružju (član 14. stav (1) tačke a), b) i e), član 28. stav (1), član 52. stav (1) i član 55. stav (1)) kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM ili kaznom zatvora do jedne godine.
25. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BIH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 11. st. (2) i (3) Zakonitost dokaza (2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima [...] koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Član 15.
Jednakost u postupanju (1) Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi.
(2) Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.
Član 70.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe (1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odgađanja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopštiti direktno sudiji za prethodni postupak ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.
(2) Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prepis, ovjeriti identičnost prepisa i predati originalni zapisnik i prepis sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora, sudija za prethodni postupak potpisaće kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe.
Član 71.
Izdavanje naredbe za pretresanje (1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.
(2) Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu u skladu s članom 58. ovog zakona i pročitaće je u cjelini sudiji za prethodni postupak.
Član 276. stav (1) i stav (2) tačka e) Izvođenje dokaza (1) Stranka i branilac imaju pravo da pozivaju svjedoke i izvode dokaze.
(2) Osim ako sudija odnosno "predsjednik vijeća" u interesu pravde ne odredi drugačije, dokazi se na glavnom pretresu izvode sljedećim redom:
e) dokazi čije je izvođenje naredio sudija odnosno vijeće, Član 296. stav (2) Dokazi na kojima se zasniva presuda (2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 305. stav (7) Sadržaj presude (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.
Član 312. stav (1) tač. d) i k) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu;
k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopšte ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o relevantnim činjenicama;
26. U Zakonu o krivičnom postupku – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 100/09), koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja odluka Ustavnog suda br. AP 291/08 i 3364/10, relevantne odredbe glase:
Član 10.
Zakonitost dokaza (1)Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2)Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratificirala Bosna i Hercegovina niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobiveni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Član 120. stav (3)/ Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe (3) Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će dalji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prepis, ovjeriti istovjetnost prepisa i predati originalni zapisnik i prepis sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora, sudija za prethodni postupak će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 28 0 K 065700 20 Kž 3 od 9. septembra 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 2. novembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 23. novembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
34. Ustavni sud zapaža da se postupak iz kojeg su proizašle osporene presude ticao utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta zbog izvršenja krivičnih djela propisanih zakonom, pa proizlazi da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati je li postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe.
35. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su redovni sudovi postupali proizvoljno prilikom ocjene dokaza i da su proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo. Naime, apelant najprije tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer su odluke redovnih sudova zasnovane na dokazima na kojim se u smislu člana 11. ZKPFBiH ne mogu zasnovati jer je pretres apelanta i vozila, prilikom kojeg je pronađena opojna droga i jedan metak, zasnovan na nezakonitoj naredbi za pretres, što je za posljedicu imalo i nezakonitost svih drugih dokaza proisteklih iz tako izdate naredbe za pretres. Naime, u ovom dijelu apelant je iznio tvrdnje da sudija za prethodni postupak nije, u skladu sa članom 70. stav (2) ZKPFBiH, o podnesenom usmenom zahtjevu za izdavanje naredbe za pretresanje sačinio zapisnik o toku razgovora i zatim zapisnik „predao sudu” u roku od 24 sata, slijedom čega su i naredba za pretres, a zatim i ostali dokazi nezakoniti.
36. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.
37. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, aplikacija broj 1401/08, tačke 24–27). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).
38. Nadalje, u pogledu apelantovih navoda o nedostatku obrazloženja drugostepenog suda o njegovim žalbenim navodima u pogledu zakonitosti i ocjene dokaza, Ustavni sud primjećuje da je drugostepeni sud podržao razloge koje je u vezi s tim dijelom apelantovih prigovora naveo prvostepeni sud. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da standard obrazloženje sudske odluke, kao segment prava na pravično suđenje, dopušta višim sudovima da samo podrže razloge koje su niži sudovi naveli kao obrazloženje, bez potrebe da te razloge ponavljaju (vidi Evropski sud, Garcia Ruiz protiv Španije presuda od 21. januara 1999. godine, stav 26. i Kikabidze protiv Gruzije, presuda od 16. februara 2022. godine, tačka 62) ukoliko iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da se sud više instance nije bavio bitnim pitanjima u okviru svoje nadležnosti, odnosno da nije jednostavno i bez dodatnog truda prihvatio zaključke do kojih je došao niži sud (vidi Evropski sud, Talmane protiv Latvije, presuda od 13. oktobra 2016. godine, tačka 31).
39. Dovodeći navedene stavove u vezu s apelantovim navodima, Ustavni sud primjećuje da je apelant tokom „prvog“ dijela predmetnog postupka ukazivao na nezakonitost dokaza, te da je Kantonalni sud Rješenjem broj 28 0 K 065700 18 Kž 2 od 19. septembra 2019. godine istaknuti prigovor ocijenio osnovanim, slijedom čega je ukinuo presudu Općinskog suda i predmet vratio na ponovno suđenje (vidi uvodni dio ove odluke).
40. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u daljnjem toku trajanja predmetnog krivičnog postupka apelant isticao dva ključna prigovora. Prvi, da sudija Općinskog suda, nakon izdavanja usmene naredbe za pretres apelanta i vozila, nije sačinio zapisnik o razgovoru s ovlaštenim službenim licima, te, slijedom toga, da su nezakoniti dokazi koji su proizašli iz takvog (ne)postupanja sudije za prethodni postupak. Drugi prigovor se ticao nedostatka dokaza da je jedan metak koji je pronađen kod apelanta prilikom pretresa 27. septembra 2017. godine zaista „municija za oružje B kategorije“.
41. Ustavni sud će prvo ispitati apelantove navode koji se odnose na navodnu (ne)zakonitost dokaza proizašlih iz usmene naredbe za pretres, za koju ne postoji zabilješka sudije za prethodni postupak.
42. Budući da je u konkretnom slučaju primijenjen ZKPFBiH, te da apelant osporava (ne)primjenu člana 70. tog zakona, Ustavni sud ukazuje da je članom 70. ZKPFBiH propisan postupak povodom usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe. Tim članom je propisano: „(1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odgađanja. [...]. (2) Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prepis, ovjeriti identičnost prepisa i predati originalni zapisnik i prepis sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora, sudija za prethodni postupak potpisaće kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe.“ Također, Ustavni sud ukazuje da je članom 71. ZKPFBiH propisano: „(1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. (2) Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu u skladu s članom 58. ovog zakona i pročitaće je u cjelini sudiji za prethodni postupak.”
43. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelant u postupku pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom ukazivao na nedostatak zapisnika sudije za prethodni postupak o izdavanju usmene naredbe za pretres, ali su ti sudovi smatrali da takav prigovor nije osnovan i povodom apelantovog prigovora ukazivali na sam sadržaj naredbe koju su sačinili podnosioci zahtjeva. Štaviše, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u vezi s obavezom sudije za prethodni postupak da zabilježi tok razgovora o usmenom zahtjevu za izdavanje naredbe, naveo da „nije ulazio u utvrđivanje da li postoji takva zabilješka“ jer u zapisniku o pretresanju apelanta od 27. septembra 2017. godine stoji da se vrši pretres lica na osnovu usmene naredbe Općinskog suda. Općinski sud je ukazao da je članom 71. ZKPFBiH u stavu 1. propisano da ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje, a stavom 2. je propisano da kada sudija odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitati je u cjelini sudiji za prethodni postupak. Iz svega navedenog, kako je istakao Općinski sud, „proizlazi da sudija za prethodni postupak nakon izdavanja usmene naredbe nije bio dužan sačiniti nikakvu zabilješku“ (vidi presudu Općinskog suda od 9. decembra 2019. godine, strana 9. posljednji pasus). Kantonalni sud je takav stav u cijelosti potvrdio i istakao: „Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada nije dovodio u sumnju ove naredbe jer su sačinjene od ovlaštenih lica i općepoznata je činjenica da se [usmeni zahtjev za izdavanje] naredbe za pretres, a shodno odredbi člana 70. ZKPFBiH, podnosi kada postoji opasnost odgađanja i usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti direktno sudu ili telefonom ili nekim drugim sredstvom elektronskih komunikacija. Članom 71. stav 1. ZKPFBiH propisano je da ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje, a stavom 2. je propisano da kada sudija odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i pročitati je u cjelini sudiji za prethodni postupak. Slijedom toga, kako je ocijenio Kantonalni sud, proizlazi da sudija za prethodni postupak nakon izdavanja usmene naredbe nije bio dužan sačiniti nikakvu zabilješku jer je članom 71. ZKPFBiH propisano kako se izdaje usmena naredba“ (vidi presudu Kantonalnog suda od 9. septembra 2020. godine, strana 3. posljednji pasus i strana 4. prvi pasus).
44. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP 3364/10 od 12. februara 2014. godine u tački 33. naveo: „[…], Ustavni sud podsjeća da je o identičnom pravnom pitanju već raspravljao u Odluci broj AP 291/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao 'da je odredbama člana 120. stav 3. ZKP [Republike Srpske, koji je, kao relevantan bio primijenjen u tom predmetu] eksplicitno propisano da će, u slučaju izdavanja naredbe za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, sudija za prethodni postupak zapisati daljnji tok razgovora i potpisanu kopiju zapisnika predati sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe'. Prema mišljenju Ustavnog suda, ova odredba je nesporno imperativnog karaktera i jasno i nedvosmisleno nameće obavezu sudiji za prethodni postupak da sačini zapisnik prilikom izdavanja naredbe za pretres na osnovu usmenog zahtjeva i da taj zapisnik preda sudu u roku od 24 sata. Ustavni sud smatra da je ova obaveza nametnuta upravo radi jamstva da je usmena naredba za pretres izdata isključivo na osnovu odobrenja sudije za prethodni postupak, odnosno da je ostvarena funkcija suda u pogledu utvrđivanja postojanja zakonskih uvjeta za pretresanje, a sam rok od 24 sata isključuje mogućnost eventualnih naknadnih zloupotreba. U vezi s tim, proizlazi da bi propust sudije za prethodni postupak da sačini zapisnik i preda ga sudu, kako je propisano odredbom člana 120. stav 3. ZKP-a, predstavljao apsolutno bitnu povredu odredbi krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka z) ZKP-a jer pretresanje koje je izvršeno mimo zakonskih propisa čini preduzetu radnju nezakonitom, što ima za posljedicu da se dokazi pribavljeni tom radnjom ne mogu koristiti u dokaznom postupku, imajući u vidu odredbu člana 10. stav 2. ZKP-a kojom je propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ZKP-a“ (tačka 41. Odluke). Dalje, u toj odluci (AP 3364/10) Ustavni sud je zaključio da „u konkretnom slučaju sudija za prethodni postupak nije postupio u skladu s odredbama člana 120. stav 3. ZKP-a, kako to jasno proizlazi iz osporenih odluka, što, dakle, radnju pretresanja čini nezakonitom, te da se samim tim dokazi koji su pribavljeni na osnovu tog pretresa smatraju nezakonitim dokazima u smislu odredbi člana 10. stav 2. ZKP-a“.
45. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je odredbama člana l20. stav (3) ZKP-a (vidi Relevantne propise) na identičan način propisano postupanje sudije za prethodni postupak kao i u odredbama člana 70. stav (2) ZKPFBiH, koje su relevantne za krivični postupak protiv apelanta u kojem su donesene osporene odluke. Pri tome, Ustavni sud konstatira da u konkretnom slučaju iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da sudija za prethodni postupak nije postupio po imperativnoj odredbi člana 70. stav (2) ZKPFBiH kojom je propisana obaveza sudije za prethodni postupak da zabilježi tok razgovora povodom zahtjeva za izdavanje/odobrenje usmene naredbe za pretres. Štaviše, iz obrazloženja Općinskog suda i Kantonalnog suda proizlazi da su ti sudovi smatrali da sudija nije bio u obavezi da sačini takvu zabilješku/zapisnik, koja činjenica je u predmetnom krivičnom postupku bila od presudne važnosti. Ustavni sud ukazuje, ukoliko sudija za prethodni postupak zaista nije postupio po imperativnoj odredbi člana 70. stav (2) ZKPFBiH da su dokazi, koji su pribavljeni na osnovu usmene naredbe za pretres i izvršenog pretresa, nezakoniti dokazi u smislu odredbi člana 11. stav 2. ZKPFBiH. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je način na koji su pribavljeni ključni dokazi u konkretnom predmetu (s obzirom na to da je na osnovu usmene naredbe za pretres pronađena opojna droga i metak kod apelanta, a na kojim dokazima je u pretežnom dijelu donesena presuda na osnovu koje je apelant osuđen na kaznu zatvora) utjecao na postupak u cjelini, zbog čega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi pravičnog suđenja.
46. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelant proglašen krivim i da je učinio krivično djelo iz člana 73. stav 3. ZOM-a, te u apelaciji ukazuje da u odnosu na „jedan metak“, za koji je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, ne postoji bilo kakav osvrt na navode odbrane da u spisu ne postoji dokaz u vidu nalaza i mišljenja stručnog lica da je riječ o municiji ,,B“ kategorije (kako je utvrđeno bez vještačenja o kakvom se metku radi).
47. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud je, slijedeći praksu Evropskog suda, u svojoj praksi dosljedno isticao da prava na pravično suđenje u sebi sadrži i pravo na obrazloženu odluku kao neodvojiv dio, te da član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti; vidi, između ostalih, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj303-A, tačka 29, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, tačka 83. s daljnjim referencama, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3877/17 od 17. jula 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 53/19, tačka 41).
48. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da osporene presude ne sadrže obrazloženje na osnovu kojih dokaza je zaista utvrđeno da je apelant počinio to krivično djelo, te na osnovu kojih dokaza proizlazi da je metak koji je pronađen kod apelanta zaista „municija oružja kategorije B“, a ne „bilo šta drugo“ kako je navodila odbrana. Ustavni sud konstatira da je i taj prigovor apelant isticao u toku postupka, ali da ga redovni sudovi očigledno nisu smatrali relevantnim jer u obrazloženju osporenih presuda ne postoji bili kakvo obrazloženje o toj činjenici, koja je za postojanje krivičnog djela iz člana 73. stav 3. ZOM-a, za koje je apelant proglašen krivim i osuđen na dva mjeseca zatvora, od ključne važnosti. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih presuda ne zadovoljavaju standarde prava na obrazloženu odluku kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje budući da ta obrazloženja ne zadovoljavaju ni mjerilo dovoljnosti ni mjerilo relevantnosti (vidi prethodnu tačku ove odluke). Stoga Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju i u ovom dijelu prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
49. Imajući u vidu utvrđene povrede, Ustavni sud nalazi za potrebno ukinuti Presudu Kantonalnog suda broj 28 0 K 065700 20 Kž 3 od 9. septembra 2020. godine, te predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje, pri tome ne prejudicirajući konačnu odluku u ovom predmetu, ali kako bi se poštovale apelantove garancije na pravičan postupak kako je navedeno u ovoj odluci. VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog načina na koji su ključni dokazi pribavljeni i upotrijebljeni u postupku protiv apelanta, što je utjecalo na postupak u cjelini i dovelo do osuđujuće presude u odnosu na apelanta. Osim toga, povrijeđeno je apelantovo pravo na pravično suđenje zato što u predmetnom krivičnom postupku obrazloženje osporenih presuda o primjeni člana 73. stav 3. ZOM-a ne zadovoljava standarde prava na obrazloženu odluku kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje, budući da ta obrazloženja ne zadovoljavaju ni mjerilo dovoljnosti ni mjerilo relevantnosti.
51. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić