Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-743/22 (A. T. i drugi)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Prekid postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-743/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-743/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Alen Teskeredžić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Alen Teskeredžić, Emir Teskeredžić, Danijal Teskeredžić, Vesna Mamula, Fahrudin Teskeredžić, Armin Teskeredžić, Emin Teskeredžić, Bisera Vrabec, Mirha Teskeredžić i Ferida Merkez protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 015645 21 U od 20. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Alen Teskeredžić iz Zenice, Emir Teskeredžić iz Zenice, Danijal Teskeredžić iz Minhena, Njemačka, Vesna Mamula iz Zenice, Fahrudin Teskeredžić iz Zagreba, Hrvatska, Armin Teskeredžić iz Sarajeva, Emin Teskeredžić iz Zagreba, Hrvatska, Bisera Vrabec iz Lošinja, Hrvatska, Mirha Teskeredžić iz Sarajeva i Ferida Merkez iz Malog Lošinja, Hrvatska (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnijeli su 25. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 015645 21 U od 20. decembra 2021. godine.
2. Zaključkom Ministarstva privrede Srednjebosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo SBK) od 2. jula 2021. godine prekinut je postupak dodjele koncesije pokrenut po (samoinicijativnoj) ponudi ponuđača (Privredno društvo „Ozon“ d.d. Travnik) dok se, kao prethodno pitanje, ne riješe imovinsko-pravni odnosi sa apelantima, kao vlasnicima nekretnina na kojima su planirane lokacije skijaških staza, postrojenja za vertikalni transport i pratećih objekata, te je naloženo ponuđaču da u roku od 60 dana otkloni navedene nedostatke i dostavi dokaze o riješenim imovinsko pravnim odnosima.
3. Odlučujući o žalbi ponuđača izjavljenoj protiv zaključka Ministarstva SBK od 2. jula 2021. godine, Komisija za drugostepeno upravno rješavanje Vlade Srednjebosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) je rješenjem od 26. avgusta 2021. godine predmetni zaključak „proglasila ništavim“.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 015645 21 U od 20. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanata podnesena radi poništenja rješenja Drugostepene komisije od 26. avgusta 2021. godine. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je predmet koncesije utvrđen shodno odredbama Zakona o koncesijama, što se u konkretnom slučaju vidi iz Javnog poziva za prikupljanje ponuda radi dodjele koncesije za izgradnju uređenje, opremanje, korišćenje i održavanje skijališta na Vlašiću (u daljnjem tekstu: Javni poziv) koji je Ministarstvo SBK raspisalo 10. marta 2021. godine. Naime, Kantonalni sud je naveo da je u tački 4. Javnog poziva (Obaveze koncesionara) navedeno da je koncesionar obavezan da pribavi sve potrebne dozvole za izgradnju skijališta i da riješi imovinsko-pravne odnose prije ulaska u posjed. Prema tome, Kantonalni sud je ukazao da „pitanje rješavanja imovinsko-pravnih odnosa između navedenih stranaka u zaključku ne čini samostalnu pravnu cjelinu“, zbog čega se ne može prekinuti postupak koji se vodi shodno odredbama Zakona o koncesijama, naročito ako se ima u vidu da u toj fazi dodjele koncesije (javnim pozivom) nisu povrijeđena nikakva prava apelanata. Kantonalni sud je takođe ukazao da će se eventualno razrješenje imovinsko-pravnih odnosa između koncesionara i apelanata (kao vlasnika zemljišta) uređivati naknadno u skladu sa Zakonom o koncesijama i drugim materijalno pravnim propisima. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da treba imati u vidu i činjenicu da odluka o pokretanju postupka za dodjelu koncesije ne predstavlja upravni akt, te da se povodom istog ne može ni voditi upravni postupak pa da se shodno tome isti ne može ni prekidati, u smislu odredbi člana 142. Zakona o upravnom postupku. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno Drugostepena komisija poništila zaključak Ministarstva SBK od 2. jula 2021. godine. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda „imovina“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizovati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, predstavka broj 39050/97, presuda od 4. marta 2003. godine, stav 27; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2349/06 od 27. februara 2008. godine, stav 44, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, st. 48- 49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10 dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo samo o tome da li su bili ispunjeni uslovi za prekid postupka dodjele koncesije, te da se, dakle, tim odlukama nije odlučivalo o bilo kakvim imovinskim pravima apelanata. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud, u obrazloženju osporene presude, ukazao da će se eventualno razrješenje imovinsko-pravnih odnosa između koncesionara i apelanata uređivati naknadno u skladu sa Zakonom o koncesijama i drugim materijalno pravnim propisima. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić