Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-800/22 (B. N.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-800/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-800/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Bosiljka Nedimović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Bosiljka Nedimović protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 001350 21 U od 20. decembra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Bosiljka Nedimović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bosanske Krupe, podnijela je 2. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 001350 21 U od 20. decembra 2021. godine.

2. Zaključkom Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) od 10. decembra 2019. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantkinje za naknadu nematerijalne štete putem vansudskog poravnanja. U obrazloženju zaključka Pravobranilaštvo je navelo da je odredbama člana 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za naknadu nematerijalne štete putem vansudskog poravnanja 28. februar 2010. godine. Nadalje, da je odredbama člana 6. Uputstva o sprovođenju postupka poravnanja u postupku ostvarivanja prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Uputstvo) utvrđeno da će se u postupku vansudskog poravnanja za priznavanje prava na naknadu štete primjenjivati odredbe Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP). Konačno, da je odredbama člana 113. stav (2) ZOUP propisano da će organ donijeti zaključak o odbacivanju zahtjeva stranke, ukoliko utvrdi da nema uslova za pokretanje postupka. Prema tome, Pravobranilašto je navelo da, imajući u vidu da je predmetni zahtjev, koji je apelantkinja podnijela 4. marta 2010. godine, podnesen nakon krajnjeg roka propisanog navedenim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona, to nema uslova za pokretanje predmetnog postupka, jer je zahtjev za naknadu nematerijalne štete putem vansudskog poravnanja u konkretnom slučaju podnesen neblagovremeno.

3. Odlučujući o prigovoru apelantkinje izjavljenom protiv zaključka Pravobranilaštva od 10. decembra 2019. godine, Ministarstvo pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem od 3. juna 2021. godine predmetni prigovor odbilo kao neosnovan.

4. Presudom Okružnog suda broj 16 0 U 001350 21 U od 20. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja Ministarstva od 3. juna 2021. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona, Uputstva i ZOUP, između ostalog, naveo da, budući da je zahtjev apelantkinje za naknadu nematerijalne štete putem vansudskog poravnanja od 4. marta 2010. godine u konkretnom slučaju neblagovremen, to je pravilno Pravobranilaštvo zaključkom od 10. decembra 2019. godine isti odbacilo.

Apelacioni navodi

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Takođe, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kada je sama apelantkinja propustila da blagovremeno podnese zahtjev te je time izgubila mogućnost da dođe do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelantkinja zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP-1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/09), u propisanom roku nadležnom organu podnese zahtjev za naknadu nematerijalne štete (vidi, mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3359/16 od 10. maja 2017. godine u odnosu na AP-1034/17). Ustavni sud zapaža da je, dakle, u konkretnom slučaju apelantkinjin zahtjev (za naknadu nematerijalne štete putem vansudskog poravnanja) odbačen iz formalnih razloga. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantkinjinog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantkinja je morala blagovremeno podnijeti predmetni zahtjev, odnosno morala je iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-800/22 (B. N.) | Sudska praksa | Aktio