Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2964/21 (A. H.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2964/21
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2964/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Adnan Hadžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Adnan Hadžić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 062411 17 Rsž od 3. novembra 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Adnanu Hadžiću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adnan Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Admir Hadžić advokat iz Kaknja, podnio je 16. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vodio pod brojem 53 0 Rs 062411 17 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 9. novembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Mostaru zatraženo je 2. februara 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. novembra 2021. godine, Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. novembra 2021. godine, a Općinski sud u Mostaru nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 29. marta 2022. godine zastupniku apelanta dostavio navedene odgovore radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 20. marta 2015. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio tužbu protiv tuženog (Hrvatski sportski klub „Zrinjski“ Mostar), radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
7. Odlučujući o zahtjevu Općinskog suda u Mostaru za delegaciju nadležnosti, Kantonalni sud je za postupanje u konkretnom predmetu odredio Općinski sud koji je spis konkretnog predmeta primio 17. juna 2016. godine.
8. Općinski sud je Presudom broj 53 0 Rs 062411 16 Rs od 12. maja 2017. godine obavezao tuženog da apelantu po osnovu neisplaćenih naknada iz radnog odnosa isplati određene novčane iznose pobliže naznačene izrekom predmetne presude, dok je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta da se obaveže tuženi da za apelanta uplati pripadajuće doprinose u određenom novčanom iznosu. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
9. Apelant i tuženi su 29. maja 2017. godine izjavili žalbe protiv presude Općinskog suda od 12. maja 2017. godine, te je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 7. jula 2017. godine.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 062411 17 Rsž od 3. novembra 2021. godine žalba tuženog je odbijena kao neosnovana, dok je žalba apelanta usvojena i prvostepena presuda preinačena na način da je obavezan tuženi da za apelanta uplati pripadajuće doprinose u određenom novčanom iznosu, te da mu naknadi troškve predmetnog postupka u iznosu preciziranom predmetnom presudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant takođe navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatra da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je opisao tok postupka do podnošenja apelacije te naveo da je dužina trajanja istog suprotna principu „razumnog roka“ ističući pri tome da on svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja istog, te da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je po zakonu hitne prirode.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je naveo hronologiju predmeta kako je iskazana u činjenicama odluke, te je naveo da, „uzimajući u obzir efektivan rad uređujućeg sudije po svim predmetima sa kojima je zadužen u periodu nakon izvršene delegacije i predmetnog spisa“ cijeni da apelantu nisu uskraćena prava na koja se pozvao u predmetnoj apelaciji.
13. Kantonalni sud je naveo da, kod činjenice da sudije postupaju po predmetima prema starosti inicijalnog akta i isključivo rade predmete koji su na Planu rješavanja starih predmeta, sačinjenom prema Uputstvu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (u daljnjem tekstu: VSTS BiH) za izradu plana za rješavanje starih predmeta prema starosti inicijalnog akta, te Listi predmeta van plana (predmeti sa zakonskim prioritetima), smatra da apelantu nisu uskraćena prava na koja se predmetnom apelacijom poziva, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
23. Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 20. marta 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu u Mostaru, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 3. novembra 2021. godine. Dakle, period od šest godina i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
25. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, dakle o radnom sporu koji je, u skladu s odredbama člana
420. Zakona o parničnom postupku, hitne prirode. Takođe, Ustavni sud ne nalazi da se u konkretnom predmetu radilo o složenom postupku.
26. Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je spis konkretnog predmeta tek nakon jedne godine i tri mjeseca od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Mostaru dostavljen na nadležno postupanje Općinskom sudu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon nešto manje od 11 mjeseci od dana kada mu je spis konkretnog predmeta ustupljen na postupanje, što se u konkretnom slučaju ne može smatrati nerazumno dugim periodom odlučivanja o predmetnoj tužbi pred tim sudom. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud odluku o predmetnoj žalbi donio nakon čak četiri godine i skoro četiri mjeseca od prijema spisa predmeta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u Mostaru nije dostavio odgovor na apelaciju kojim bi eventualno opravdao dužinu trajanja postupka pred tim sudom u početnoj fazi, dok je Kantonalni sud naveo da „isključivo rade predmete koji su na Planu rješavanja starih predmeta, sačinjenom prema Uputstvu VSTS BiH“. Ustavni sud, pri tome, podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTS BIH“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
27. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost redovnih sudova, a naročito Kantonalnog suda koji je o izjavljenim žalbama odlučio tek nakon četiri godine i skoro četiri mjeseca od prijema spisa predmeta u taj sud, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica opštih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni periodi pasivnosti redovnih sudova, a naročito Kantonalnog suda, u tako dugom periodu moraju okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri uticalo upravo neažurno postupanje Kantonalnog suda.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
29. Takođe, apelant navodi da je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do kršenja prava na imovinu i zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu i zabranu diskriminacije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
32. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao šest godina i sedam mjeseci, pri čemu je naročito značajan doprinos Kantonalnog suda koji je o izjavljenim žalbama odlučio tek nakon četiri godine i skoro četiri mjeseca, pri čemu taj sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić