Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-129/21 (M. M.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivična optužba - utvrđivanje
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravo na odbranu
- Dokaz
- Dokazni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-129/21
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 129/21, rješavajući apelaciju Marka Malinarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Marka Malinarića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 760717 20 Kž 2 od 28. oktobra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marko Malinarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Selman Zijadić i Sead Zijadić“ iz Sarajeva, podnio je 15. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 760717 20 Kž 2 od 28. oktobra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 20. marta 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno tužilaštvo su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 23. marta do 1. aprila 2022. godine.
4. Ustavni sud je 5. aprila 2022. godine dostavio apelantu odgovore na apelaciju radi eventualnog izjašnjenja.
5. Apelant je 11. aprila 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na predmetnu apelaciju. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 760717 19 K od 14. januara 2020. godine apelant je proglašen krivim da je u vrijeme, u mjestu i na način pobliže opisan u izreci presude počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u koju mu se ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru u označenom periodu. Na osnovu člana 78, u vezi sa članom 238. stav (4) KZFBiH, apelantu je presudom izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta pobliže označenih u izreci presude. Također je presudom odlučeno da se apelant oslobađa naknade troškova vođenja krivičnog postupka koji padaju na teret budžetskih sredstava.
8. U obrazloženju je ukazano na dokaze optužbe i odbrane (pobliže opisano na stranici 3. presude). U vezi s tim je Općinski sud naveo da smatra da je Kantonalno tužilaštvo van razumne sumnje dokazalo da je apelant počinio predmetno krivično djelo na način, u mjestu i u vrijeme opisano u optužnici. Dalje je navedeno da je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka N. P. i A. P. (policijskih istražitelja) koji su pred sudom dali uvjerljive, jasne, logične i konzistentne iskaze, te koji su saglasni kako međusobno tako i s drugim dokazima subjektivne i objektivne prirode provedenim na glavnom pretresu. Iz navedenih razloga, kako je to obrazloženo, Općinski sud im je poklonio vjeru smatrajući da su ti svjedoci na istinit i vjerodostojan način saopštili sudu svoja neposredna saznanja o odlučnim činjenicama. Zatim je ukazano na sadržaj iskaza navedena dva svjedoka (pobliže opisano na str. 3. i 4. presude). U vezi s tim je, između ostalog, ukazano da su ti svjedoci izjavili da su prilikom provođenja radnje pretresanja osigurana dva punoljetna svjedoka i da je apelant donio ključ i otključao predmetni objekat (šupu), nakon čega su sačinjene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o pretresanju. Pritom je navedeno da je sud utvrdio da nikakvo praćenje, niti opserviranje (apelanta) nije vršeno od policijskih službenika, te da je prijava građanina predstavljala izvor operativnih saznanja da se kod apelanta nalazi veća količina opojne droge. Dalje je navedeno da su iskazi navedena dva svjedoka (policijskih istražitelja) u cijelosti saglasni sa zapisnikom o pretresanju (označeni broj) od 15. aprila 2019. godine, kao i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta (označeni broj) od 15. aprila 2019. godine. U odnosu na te dokaze, Općinski sud je naveo da oni potvrđuju da ih je apelant svojeručno potpisao bez iznesenih primjedbi, na osnovu čega je sud zaključio da predmetna droga pripada upravo apelantu. Činjenicu da se radi o drogi Tetrahidrokanabinol, kako je to navedeno, Općinski sud je utvrdio iz provedenog hemijskog vještačenja po označenom vještaku.
9. Dalje je navedeno da je Općinski sud cijenio i ostale materijalne dokaze, te izvršio uvid u pismenu naredbu za pretresanje prostorija, lica i stvari (označeni broj) od 15. aprila 2019. godine koja je sačinjena na bazi usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje (sudije za prethodni postupak G. K.), nakon čega su sačinjeni i pismeni izvještaji koje je sačinio policijski službenik A. P. Kako je to naveo Općinski sud, iz sadržaja navedene pismene naredbe proizlazi da je sudija za prethodni postupak dao usmenu saglasnost za „pretres“ kuće i pratećih prostorija.
10. Isto tako je navedeno da je Općinski sud cijenio i sadržaj zapisnika o ispitivanju apelanta od 17. aprila 2019. godine, koji je u cijelosti pročitan na glavnom pretresu, a budući da je sačinjen u prisustvu apelantovog branioca (advokata Milorada Raševića iz Sarajeva), pa se može u smislu odredbe člana 92. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) koristiti u krivičnom postupku. U vezi s tim je navedeno da iz sadržaja navedenog zapisnika proizlazi da je apelant preuzeo navedenu drogu, pristao da je sakrije, te da ju je lično ostavio u šupu, iz čega se jasno zaključuje da je droga pripadala apelantu (pobliže opisano na str. 5. i 6. presude).
11. U nastavku presude je Općinski sud obrazložio prigovore i dokaze apelantove odbrane (pobliže opisano na str. 6–11. presude). Tako je, između ostalog, obrazložen i prigovor zakonitosti u pogledu izvršenog pretresanja uz argumentaciju odbrane da se u službenoj zabilješci (predzadnji pasus) koju je sačinio sudija za prethodni postupak navodi da je sudija izdao naredbu za pretresanje lica i kuće, a ne i pomoćnih prostorija. Obrazlažući neosnovanost ovog prigovora, Općinski sud je istakao da apelantov branilac ne posmatra službenu zabilješku kao cjelovit i jedinstven dokument, niti cijeni njegov sadržaj u cijelosti, već samo selektivno i fragmentirano tumači određene dijelove službene zabilješke (pobliže opisano na str. 6. i 7. presude). U tom smislu je ukazano da, iako je (u službenoj zabilješci) navedeno da je sudija za prethodni postupak izdao naredbu za pretresanje lica i kuće, navedeni sudija je odobrio pretresanje i pratećih objekata – šupe jer se jasno navodi (u zapisniku) da je zahtjev za izdavanje naredbe u cijelosti opravdan. Iz korištenja takve jezičke formulacije (zahtjev za izdavanje naredbe u cijelosti opravdan), Općinski sud je naveo da proizlazi jasan zaključak da je odobreno pretresanje svih objekata koji su navedeni u usmenom zahtjevu podnosioca zahtjeva. Također je ukazano i da sudija za prethodni postupak u svojoj službenoj zabilješci nije konstatirao da „odbija pretresanje bilo kog dijela podnesenog zahtjeva za pretresanje“. Kada se sadržaj navedene zabilješke sudije za prethodni postupak dovede u međusobnu povezanost sa sadržajem pismene naredbe za pretresanje prostorija, lica i stvari, Općinski sud je istakao da je sudija za prethodni postupak odobrio da se izvrši i pretresanje pomoćnih prostorija.
12. Također je navedeno da je neodrživa i teza odbrane da je sudija za prethodni postupak napravio previd kod sastavljanja službene zabilješke. Ovo iz razloga, kako je to istakao Općinski sud, jer iz izvatka knjige položenih ugovora, označeni broj (dokaz odbrane), proizlazi jasno da se označena nekretnina sastoji i od pomoćnih prostorija i da predstavlja neraskidivu cjelinu (pobliže opisano na stranici 7. presude). Stoga je Općinski sud naveo da je u potpunosti neosnovan prigovor nezakonitosti – manjkavosti ove službene zabilješke, te se pronađena droga ne može smatrati nezakonitim dokazom, niti se nalaz hemijskog vještačenja može podvesti pod institut „ploda otrovne voćke“.
13. Pritom je Općinski sud, između ostalog, naveo da je neosnovan i prigovor odbrane kada je u pitanju i samo postupanje sudije za prethodni postupak, a u vezi sa sačinjavanjem službene zabilješke. U vezi s tim je navedeno da je sudija za prethodni postupak u potpunosti ispoštovao zakonsku obavezu iz odredbe člana 70. stav (2) ZKPFBiH tako što je istog dana sačinio službenu zabilješku o razgovoru sa policijskim službenicima i svim okolnostima koje su ga rukovodile ka usmenom izdavanju naredbe (pobliže opisano na stranici 7. presude). Također je ukazano i da, suprotno tvrdnji odbrane, postupajući sudija za prethodni postupak u konkretnom slučaju nije imao zakonsku obavezu sačiniti predmetni zapisnik, ovjeriti ga i dati na prijepis (sve u roku 24 sata) jer prilikom komunikacije putem telefona nije koristio zvučni i stenografski zapisnik, već je nakon razgovora sačinio službenu zabilješku (pobliže opisano na stranici 8. presude).
14. Dalje je Općinski sud obrazložio i neosnovanost prigovora apelantove odbrane koji se ticao apelantovog praćenja i opservacije apelanta prije 15. aprila 2019. godine (pobliže opisano na str. 8. i 9. presude), kao i djelimično usvajanje zahtjeva odbrane za saslušanje označenih svjedoka odbrane i sadržaja njihovih iskaza (pobliže opisano na str. 9. i 10. presude). Konačno, Općinski sud je istakao da je apelant u izvršenju predmetnog krivičnog djela postupao s direktnim umišljajem, a da se prilikom izbora vrste i visine krivičnopravne sankcije sud rukovodio izuzetno značajnom i velikom količinom oduzete droge (pobliže obrazloženo na stranici 11. presude).
15. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 K 760717 20 Kž 2 od 28. oktobra 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca i potvrđena prvostepena presuda.
16. U obrazloženju je, prije svega, ukazano na žalbene prigovore apelantove odbrane u smislu člana 312. stav (1) tačke i) i k) ZKPFBiH (bitne povrede odredaba krivičnog postupka: pobliže opisano na stranici 2. presude). U pogledu žalbenog prigovora nezakonitosti pretresa kuće i pratećih prostorija, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud dao odgovore, sa čijim sadržajem je u potpunosti saglasno i vijeće Kantonalnog suda (pobliže opisano na str. 2. i 3. presude). Uzimajući u obzir sve činjenice predmeta i materijalnu dokumentaciju u spisu predmeta, Kantonalni sud je naveo da je vidljivo da radnja pretresanja kuće i pratećih objekata nije preduzeta nezakonito, zbog čega je ovaj žalbeni prigovor neosnovan.
17. Dalje je navedeno i da je neosnovan žalbeni prigovor u pogledu povrede člana 70. ZKPFBiH budući da je postupajući sudija za prethodni postupak ispoštovao navedenu zakonsku odredbu jer je istog dana sačinio službenu zabilješku. Pritom je navedeno i da je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da je postupanje navedenog sudije (u vezi sa sačinjavanjem službene zabilješke) u skladu sa ZKPFBiH (pobliže opisano na stranici 3. presude). Potom je Kantonalni sud obrazložio žalbeni prigovor u odnosu na vrijeme izvršenja predmetnog krivičnog djela (pobliže opisano na stranici 3. presude). S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je naveo da apelantov branilac nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost zaključaka prvostepene presude.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant, prije svega, ukazuje da je u njegovom slučaju došlo do proizvoljne primjene odredaba čl. 70, 71. i 72. u vezi sa članom 11. i članom 312. stav (1) tačka i) ZKPFBiH. U vezi s tim se navodi da u predmetnom krivičnom postupku službena zabilješka, koju je sačinio sudija za prethodni postupak, ne sadrži zabilješku/zapisnik daljnjeg toka razgovora iz kojeg bi bili jasno vidljivi svi traženi elementi. Prema apelantovim tvrdnjama, iz sadržaja same službene zabilješke sudija za prethodni postupak nije odobrio pretres pratećih prostorija, već samo pretres lica i kuće. Dakle, prema apelantovom shvatanju, postoji nesklad između sadržaja usmenog zahtjeva za pretres i odobrenja zahtjeva. U tom smislu apelant ističe da se ne može navođenjem i tumačenjem postojanja jezičkih formulacija konvalidirati nezakonito preduzeta radnja jer je ona u predmetnoj situaciji u cijelosti u suprotnosti s imperativnim pravnim propisima. Osim toga, apelant ukazuje da odredba člana 70. stav (2) ZKPFBiH propisuje jasnu obavezu doslovnog bilježenja razgovora, a ne pravljenje očiglednog sažetka razgovora i takav dalje interpretirati u vidu službene zabilješke. Dakle, apelant ističe da se treba zabilježiti daljnji tok razgovora. S obzirom na navedeno, apelant smatra da u konkretnom slučaju nije sačinjen zapisnik samog toka razgovora prilikom podnesenog zahtjeva za izdavanje naredbe o pretresanju, kao i da nije postojalo odobrenje za pretresanje pomoćnih prostorija.
II.Odgovor na apelaciju
19. Kantonalni sud je, prije svega, ukazao na relevantne dijelove iz osporene presude u svjetlu žalbenih navoda i njihove neosnovanosti. Pritom je Kantonalni sud istakao da je u konkretnom slučaju realizirana funkcija suda u pogledu utvrđivanja postojanja zakonskih uvjeta za pretresanje. Stoga je Kantonalni sud naveo da osporenom odlukom nije učinjena nijedna povreda koja bi utjecala na njenu zakonitost jer je sud svoj zaključak zasnovao na konkretnim dokazima objektivne prirode, slijedom čega su neosnovani apelantovi navodi.
20. Općinski sud je naveo da su apelantovi prigovori sadržani u predmetnoj apelaciji identični prigovorima isticanim tokom trajanja prvostepenog i drugostepenog postupka, na koje je taj sud iscrpno, svestrano, detaljno i argumentirano odgovorio. Stoga je istaknuto da nije došlo do povrede prava na koja se ukazuje predmetnom apelacijom.
21. Kantonalno tužilaštvo je navelo da su neosnovani navodi apelacije, pa je predloženo da se ona odbije kao neosnovana.
22. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelant je ponovio argumente prethodno iznesene u apelaciji u vezi sa (ne)zakonitošću radnje pretresanja u konkretnom slučaju.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20).
24. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 11.
Zakonitost dokaza (1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Član 70.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju (1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odgađanja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopštiti direktno sudu ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.
(2) Kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku od 24 sata mora dati na prijepis čija će se istovjetnost ovjeriti i čuvati sa originalnim zapisnikom.
Član 71.
Izdavanje naredbe za pretresanje (1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.
(2) Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu u skladu s članom 72. ovog zakona i pročitaće je u cjelini sudiji za prethodni postupak.
Član 312. stav (1) tačka i) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda;
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 K 760717 20 Kž 2 od 28. oktobra 2020. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov pravni zastupnik – advokat Selman Zijadić je primio 18. novembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 15. januara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […].
32. Ustavni sud ukazuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te, stoga, apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
33. Apelantovi navodi, u suštini, svode se na tvrdnju da je osuđujuća presuda protiv njega zasnovana na nezakonitim dokazima. Apelant a priori problematizira zakonitost službene zabilješke od 15. aprila 2019. godine koju je sačinio sudija za prethodni postupak Općinskog suda. Prema apelantovim navodima, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu mogli zasnovati sudske odluke na dokazima proizašlim iz provedene radnje pretresanja. Pritom, apelant navodi i da sporna službena zabilješka nije sačinjena u skladu sa relevantnim odredbama procesnog prava, niti je njome sudija za prethodni postupak ovlastio ovlaštena službena lica da izvrše pretresanje i pomoćnih prostorija (šupe) u kojoj je pronađena označena opojna droga.
34. U vezi s apelantovom tvrdnjom da se osporene presude zasnivaju na nezakonitim dokazima, Ustavni sud podsjeća da član 6. Evropske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prevashodno pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom (vidi npr. Evropski sud, Schenk protiv Švicarske, presuda od 12. jula 1988. godine, st. 45–46, serija A i Zličić protiv Srbije, aplikacije br. 73313/17 i 20143/19, presuda od 26. januara 2021. godine, stav 118). Zbog toga, kao stvar principa, Evropski sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li određena vrsta dokaza – na primjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava mogu biti prihvatljivi ili, upravo, da li je aplikant kriv ili ne. U tom smislu, pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ u pitanju, i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Konvencije, priroda utvrđene povrede (vidi npr. Evropski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 89, presuda od 10. marta 2009. godine i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, presuda od 28. jula 2009. godine, stav 41, te ibid. Zličić protiv Srbije, stav 118). Pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pravičan također se mora imati u vidu da li su poštovana prava odbrane. Mora se ispitati da li je aplikantu bila data mogućnost da osporava zakonitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju. Pored toga, mora se uzeti u obzir kvalitet dokaza, uključujući i da li okolnosti u kojim je pribavljen ukazuju na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili tačnosti (vidi, pored ostalih, naprijed citiranu Bykov, stav 90, zatim Lisica protiv Hrvatske, aplikacija broj 20100/06, presuda od 25. februara 2010. godine, stav 49. i Šekerija protiv Hrvatske, aplikacija broj 3021/14, presuda od 5. novembra 2020. godine, stav 87). Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 757/12 od 12. januara 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) istakao (vidi tačka 103): „Prema tzv. doktrini četvrte instance Evropskog suda, funkcija tog suda nije da se bavi činjeničnim ili pravnim pogreškama koje je, navodno, počinio domaći sud ukoliko i samo u mjeri u kojoj je moglo biti prekršeno pravo ili sloboda garantirana Konvencijom (vidi Evropski sud, Garcia Ruiz protiv Španije, presuda od 21. septembra 1999. godine, stav 28)“.
35. Dovodeći ukazane principe iz prethodnog stava u kontekst činjenica konkretnog predmeta i apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža, prije svega, da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju radnja pretresanja (stana, prostorija i lica) kao radnja dokazivanja preduzeta na osnovu naredbe za pretresanje koju je izdao postupajući sudija za prethodni postupak po usmenom zahtjevu ovlaštenog službenog lica uz prethodnu saglasnost nadležnog tužioca. Dalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je postupajući sudija zbog postojanja opasnosti od odgađanja ocijenio opravdanim usmeno podneseni zahtjev za pretresanje, te ga odobrio i izdao naredbu za pretresanje, nakon čega je ovlašteno službeno lice sačinilo naredbu za pretresanje koja je pročitana navedenom sudiji i sa čijim sadržajem se postupajući sudija za prethodni postupak saglasio. Nakon izdavanja naredbe za pretresanje, postupajući sudija za prethodni postupak je sačinio službenu zabilješku isti dan (15. aprila 2019. godine), koja je naknadno korištena kao dokaz u predmetnom krivičnom postupku. Dakle, u konkretnom slučaju se nije radilo o situaciji u kojoj je radnja pretresanja preduzeta bez odobrenja sudije za prethodni postupak, niti naredbe za pretresanje. Sporno pitanje koje se postavlja je obim ovlaštenja koji je dodijeljen ovlaštenim službenim licima kod provođenja radnje pretresanja budući da službena zabilješka koju je sačinio postupajući sudija za prethodni postupak sadrži (kako su to naveli redovni sudovi) određene jezičke formulacije koje su, prema apelantovom shvatanju, rezultirale proizvoljnošću u postupanju organa javne vlasti u konkretnom slučaju i dovele u pitanje samu zakonitost ove radnje dokazivanja u svjetlu utvrđivanja njegove krivičnopravne odgovornosti.
36. Naime, iz obrazloženja osporene prvostepene presude (sa čijim sadržajem je u potpunosti saglasan i Kantonalni sud), proizlazi da je Općinski sud raspravio sve prigovore od odlučnog značaja kada je u pitanju zakonitost provedene radnje dokazivanja (pretresanja), detaljno ispitao i dao razloge koji se Ustavnom sudu ne čine proizvoljnima. Posljedično navedenom, Ustavni sud ne nalazi ni proizvoljnost u načinu na koji su redovni sudovi u ovoj pravnoj stvari tumačili relevantne odredbe procesnog prava (čl. 70. i 71. ZKPFBiH) u vezi s postupanjem sudije za prethodni postupak i sadržajem usmene naredbe u kontekstu provedene radnje pretresanja. Zaključci redovnih sudova da se u konkretnom slučaju naredba za pretresanje odnosila i na pretresanje pomoćne prostorije (kao pripadajućeg dijela kuće u kojoj je apelant boravio), te da se određene jezičke formulacije iz službene zabilješke ne mogu cijeniti selektivno i fragmentirano (kako to čini apelantova odbrana), prema mišljenju Ustavnog suda, ne čini se proizvoljnim u situaciji kada je u okolnostima predmetnog slučaja ispoštovana procedura propisana za provođenje radnje pretresanja. Dakle, u konkretnom slučaju je nesporno postojao usmeni zahtjev ovlaštenog lica za izdavanje naredbe za pretresanje, a zatim saglasnost sudije za prethodni postupak (izdata naredba za pretresanje), o čemu je u takvoj situaciji sačinjena naredba za pretresanje od podnosioca zahtjeva i službena zabilješka sudije za prethodni postupak. Konačno, i sama radnja pretresanja je provedena uz prisustvo apelanta i dva punoljetna lica, o čemu je sastavljen zapisnik o pretresanju i izdata potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, koje dokumente je apelant svojeručno potpisao bez primjedbi. Dakle, ovdje se ne radi o, kako to apelant smatra, situaciji u kojoj su redovni sudovi izvršili naknadno konvalidiranje određenih propusta učinjenih u toku izdavanja naredbe za pretresanje u kojim situacijama je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi utvrđivao kršenje prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (npr. kada postupajući sudija nije sačinio službenu zabilješku i predao je sudu, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pritom, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja sudskih odluka u ovom krivičnom postupku ne proizlazi da je apelantu u bilo kojem trenutku bilo onemogućeno da osporava kako samu zakonitost tako i sadržaj sporne službene zabilješke, kao i svih drugih dokaza optužbe, čime je ispoštovano i apelantovo pravo na odbranu obuhvaćeno garancijama prava na pravično suđenje.
37. Stoga, Ustavni sud smatra da su u okolnostima konkretnog slučaja redovni sudovi ispitali sve tvrdnje apelantove odbrane i ponudili relevantne i dovoljne razloge zašto one ne mogu dovesti do drugačijeg ishoda predmetnog postupka. Dakle, Ustavni sud zapaža da u obrazloženju prvenstveno prvostepene presude nije izostala brižljiva i savjesna ocjena dokaza kako onih koje je predlagalo Kantonalno tužilaštvo tako i onih koje je predlagala apelantova odbrana. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u osporenoj drugostepenoj odluci samo suštinski potvrdio zaključke i argumentaciju iz prvostepene presude Općinskog suda. Međutim, Ustavni sud (u svjetlu principa prakse kako Evropskog suda tako i Ustavnog suda kada je u pitanju kvalitet i obim obrazloženja više sudske instance koja odlučuje po žalbi) podsjeća da čak i samo suštinsko potvrđivanje nižestepene odluke i bez detaljnog obrazlaganja žalbenih navoda ne dovodi per se u pitanje pravičnost postupka sagledanog u cjelini (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4779/14 od 10. maja 2017. godine, stav 40. sa ostalim referencama iz prakse Evropskog suda) kada ne postoje objektivne okolnosti koje ukazuju da je postupak pred prvostepenim – raspravnim sudom pune jurisdikcije ugrozio garancije apelantove odbrane, odnosno kada obrazloženje nižestepene sudske odluke (kao što je slučaj u konkretnom predmetu presuda Općinskog suda) zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je apelantu bila uskraćena mogućnost da u postupku pred redovnim sudovima dovodi u pitanje i osporava zakonitost dokaza na kojim se zasnivala optužba protiv njega, da su redovni sudovi propustili da ispitaju njegove tvrdnje i u vezi s tim ponude relevantne i dovoljne razloge o njihovoj neosnovanosti, te najzad da su redovni sudovi na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili pravo.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić