Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-805/22 (Ž. Š.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-805/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-805/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Živko Škrbić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Živko Škrbić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 025465 20 Uvp od 27. januara 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Živko Škrbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 3. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 025465 20 Uvp od 27. januara 2022. godine.
2. Zaključkom Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Čelinac (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) od 4. aprila 2019. godine odbačen je kao nepotpun zahtjev apelanta za izdavanje upotrebne dozvole za poslovni prostor pobliže naznačen predmetnim zaključkom.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Odjeljenja od 4. aprila 2019. godine, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem od 4. septembra 2019. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.
4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 025465 19 U od 28. oktobra 2020. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva od 4. septembra 2019. godine.
5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 28. oktobra 2020. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 025465 20 Uvp od 27. januara 2022. godine odbio predmetni zahtjev apelanta. U obrazloženju presude Vrhovni sud je ukazao da je odredbama člana 141. stav (4) Zakona o uređenju prostora i građenju definisano šta investitor odnosno vlasnik ili izvođač podnosi od dokumentacije uz zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole, dok je odredbama člana 141.a) stav (1) navednog zakona propisano da podnosilac zahtjeva, pored dokaza koji su sadržani u odredbama člana 141. stav (4) Zakona o uređenju prostora i građenju, podnosi i elaborat o kvalitetu izvedenih radova izrađen od pravnog lica koje posjeduje ovlašćenje za kontrolu kvaliteta građevinskih proizvoda izdato od nadležnog ministarstva. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da apelant u konkretnom slučaju nije dostavio dokumentaciju propisanu navedenim zakonskim odredbama, te da je prvostepeni organ aktom od 8. marta 2019. godine apelanta pozvao da dopuni svoj zahtjev u određenom roku u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi uz upozorenje da će njegov zahtjev biti odbačen kao nepotpun ukoliko ne postupi po nalogu prvostepenog organa. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da apelant, kako to proizlazi iz stanja predmetnog spisa, ni nakon ponovljenog poziva nije dostavio traženu dokumentaciju (potvrdu o izvršenom geodetskom snimanju objekta, dokaz o izvršenom snimanju podzemnih instalacija, saglasnost na sprovedene mjere i normative za zaštitu od požara sadržane u tehničkoj dokumentaciji i elaborat o kvalitetu izvedenih radova). Prema tome, Vrhovni sud je zaključio da je prvostepeni organ pravilno, pozivajući se na navedene odredbe Zakona o uređenju prostora i građenju, u vezi sa odredbama člana 125. stav (3) Zakona o opštem upravnom postupku (kojim je propisano da će nadležni organ, ako stranka nije u naknadno određenom roku predložila, odnosno podnijela dokaze, zaključkom odbaciti zahtjev) odbacio predmetni zahtjev apelanta kao nepotpun.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Nadalje, ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i navodi da je došlo do kršenja člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Takođe smatra da je povrijeđen član 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava) i član 18. Evropske konvencije (granice korišćenja ograničenja prava).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, shodno odredbama člana 141. stav (4) i člana 141.a) stav (1) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“, 40/13, 106/15, 3/16 - ispravka i 84/19), u vezi sa članom 125. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/02, 87/07-ispravka, 50/10 i 66/18) u određenom roku dopuni svoj zahtjev i dostavi traženu dokumentaciju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić