Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2373/21 (M. Č. i drugi)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2373/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-2373/21, rješavajući apelaciju Mirsada Čorbega i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Mirsad Čorbeg, Hašim Mehanović, Dželal Perenda i Nevres Perenda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku kao predmet broj 51 0 P 004492 11 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Čorbeg, Hašim Mehanović, Dželal Perenda i Nevres Perenda (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" d.o.o. Travnik, podnijeli su 2. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 51 0 P 004492 11 I.
2. Apelanti su 26. decembra 2011. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda broj 51 0 P 004492 07 P od 29. januara 2010 godine, koja je potvrđena odlukom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 004492 07 GŽ od 12. novembra 2010. godine, protiv izvršenika (HARI II doo Novi Travnik), radi izvršenja, vrijednost spora 43.175,51 KM. Predloženo je izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
3. Općinski sud je 28. marta 2012. godine zaprimio uređeni prijedlog za izvršenje u kojem je kao prvo sredstvo/predmet izvršenja traženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika, a zatim i na pokretnim stvarima izvršenika.
4. Općinski sud je 19. februara 2014. godine donio rješenje o izvršenju po prijedlogu apelanata i to na način da se predmetno izvršenje određuje pljenidbom novčanih sredstava na računu izvršenika otvoren kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.
5. Općinski sud je predmetno rješenje o izvršenju dostavio HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. na postupanje. HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. je 15. januara 2015. godine Općinskom sudu dostavila informaciju da je blokirala račun izvršenika prema dostavljenom rješenju o izvršenju i isto zavela na treće mjesto po redu prioriteta izvršenja. Općinski sud je 12. juna 2015. godine navedenu obavijest banke dostavio punomoćniku apelanata.
6. Apelanti su 2. jula 2021. godine Općinskom sudu dostavili podnesak kojim, između ostalog, traže nastavak postupka po donesenom rješenju o izvršenju. Općinski sud je, nakon izvršene provjere imovine izvršenika, donio zaključak od 29. septembra 2021. godine kojim je naložio apelantima da u roku od 15 dana po prijemu zaključka sa rezultatima istrage o imovini izvršenika, urede prijedlog za izvršenje, odnosno, isti izmijene i dopune, te dostave Općinskom sudu. Apelanti su 5. oktobra 2021. godine Općinskom sudu dostavili podnesak u kojem su predložili promjenu predmeta i sredstva izvršenja.
7. Općinski sud je 27. oktobra 2021. godine donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva broj 51 0 P 004492 21 I 2 na način da je usvojio prijedlog apelanata od 5. oktobra 2021. godine i predmetno rješenje o izvršenju izmijenio u dijelu koji se odnosi na predmet izvršenja, na način da se izvršenje umjesto zapljenom i prijenosom novčanih sredstava izvršenika koje ima računu kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d, određuje zapljenom i prenosom novčanih sredstava koje izvršenik posjeduje na transakcijskim računima odnosno računu otvorenom kod Uni Credit Bank d.d., Addiko Bank d.d. i Intesa Sanpaolo Bank d.d. Općinski sud je navedenim bankama dostavio predmetno rješenje.
8. Addiko bank d.d. je 4. novembra 2021. godine obavijestila Općinski sud da je blokirala račun izvršenika i da se rješenje nalazi na drugom mjestu prioriteta za izvršenje. Uni Credit bank d.d. je 5. novembra 2021. godine obavijestila Općinski sud da je blokirala račun izvršenika i da se rješenje nalazi na 10. mjestu prioriteta za izvršenje. Intesa Sanpaolo Bank d.d. je 10. novembra 2021. godine obavijestila Općinski sud da je blokirala račun izvršenika još 1. januara 2022. godine i da po istom nema prometa. Općinski sud je navedene obavijesti banaka dostavio punomoćniku tražitelja izvršenja 22. novembra 2021. godine.
9. Postupak je u toku.
Apelacioni navodi
10. Apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da se radi o novčanim potraživanjima iz radnih odnosa, kao i da su urgirali pred Općinskim sudom s ciljem okončanja postupka. Predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.000,00 KM zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka.
Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da sve pobrojane radnje ovog suda ukazuju da je u konkretnom slučaju postupano u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i to u skladu sa čl. 5, 15. i 64. ZIP-u.
12. Punomoćniku apelanata je 25. marta 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
16. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
17. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da predmetne izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata potraživanja apelanata pljenidbom novčanih sredstava koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika) ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da su apelanti pokrenuli predmetni izvršni postupak radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da su postupci značajni za apelante.
18. Razmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud, prije svega, ističe da apelanti nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
19. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
20. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupka ulagali urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. S druge strane, posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da su apelanti 27. decembra 2011. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje u kojem su tražili izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, a zatim su 28. marta 2012. godine podneseni prijedlog uredili i kao prvo sredstvo/predmet izvršenja tražili izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika, a zatim i na pokretnim stvarima izvršenika. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon uređenja prijedloga za izvršenje, u periodu nešto kraćem od dvije godine donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio izvršenje na računu izvršenika (ali ne i na pokretnim stvarima izvršenika), što se ne može smatrati primjerenom ažurnošću. Međutim u nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju bez odlaganja dostavio banci na provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Nadalje, Ustavni sud zapaža, a što proizlazi iz odgovora na apelaciju, da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku izvršenja budući da su banka koju su apelanti označili u prijedlogu za izvršenje, kao i banke koje su apelanti naknadno označavali, svojim dopisima u više navrata obavještavale Općinski sud da su blokirale račun izvršenika i isto zavele po redu prioriteta izvršenja, odnosno da po računu nema prometa, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Imajući u vidu da su postojale objektivne okolnosti koje su odlučujuće uticale na tok i dužinu predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud, izuzev početne neaktivnosti, u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, a u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku F BiH. Osim toga, kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu ispoštovano. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, posebno da su postojale objektivne okolnosti koje su odlučujućoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje, odnosno da su navodi iz apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U odnosu na zahtjev apelanata da im se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić