Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-133/21 (V.J. i S.Č.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

  • Neovlašteno lice
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-133/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-133/21, rješavajući apelaciju koju su podnijele V. J. i S. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. d) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela V. J.

zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu u predmetu broj 89 1 Mal 028990 17 Kom 2, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela S. Č.

zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu u predmetu broj 89 1 Mal 028990 17 Kom 2, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. V. J. (u daljnjem tekstu: prvoapelantica) iz Dobretića, koju zastupa kćerka Sanja Čakarić iz Dobretića, i S. Č. (u daljnjem tekstu: drugoapelantica) iz Dobretića, podnijele su 14. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 89 1 Mal 028990 17 Kom 2.

2. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda broj 89 1 Mal 028990 14 Kom od 1. aprila 2014. godine obavezana je prvoapelantica da tužiocu (Mtel a.d. Banjaluka) isplati dug u određenom novčanom iznosu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Postupajući po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, koji je 8. septembra 2014. godine podnijela drugoapelantica kao punomoćnik prvoapelantice, Osnovni sud je rješenjem od 3. novembra 2014. godine usvojio navedeni prijedlog i stavio van snage presudu od 1. aprila 2014. godine.

4. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda od 25. februara 2021. godine proizlazi da je taj sud 22. decembra 2014. godine održano pripremno ročište na kojem je naloženo drugoapelantici kao punomoćniku prvoapelantice da na depozitni račun suda uplati određeni novčani iznos na ime predloženog grafološkog vještačenja. Zatim, proizlazi da je u toku postupka drugoapelantica tražila prekid postupka, podnijela nekoliko zahtijeva za izuzeće i krivičnu prijavu protiv postupajućih sudija, izbjegavala prijem pošte (zbog čega je odloženo nekoliko pripremnih ročišta), izbjegavala postupiti po nalogu Osnovnog suda za uplatu predujma na ime vještačenja, te da je predmetni postupak u toku.

Apelacioni navodi

5. Prvoapelantica i drugoapelantica smatraju da su im zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije Relevantni propisi

6. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“, broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:

1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Nadležnost za odlučivanje Član 6.

(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak.

(2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.

(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.

(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak Neosnovanost zahtjeva za ubrzanje postupka Član 11.

(1) Zahtjev za ubrzanje postupka odbacuje se ako je neuredan ili ako ne sadrži obavezne elemente iz člana 7. ovog zakona ili je podnesen od neovlašćenog lica. (2) Predsjednik suda rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kada ocijeni da je zahtjev za ubrzanje postupka očigledno neosnovan.

(3) Ako predsjednik suda, nakon sprovedenog postupka, utvrdi da nije došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka i odlučivanja o predmetu, rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kao neosnovan.

Pravo na žalbu Član 15.

Protiv rješenja iz člana 11. ovog zakona podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Pravo na novi zahtjev za ubrzanje postupka Član 18.

[…] (2) Podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može da podnese novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe.

Vrste pravičnog zadovoljenja Član 19.

Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:

1) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku, 2) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade, 3) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, 4) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Član 21.

(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu:

tužba) može podnijeti tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka.

(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke za ubrzanje postupka.

Stupanje na snagu Član 35.

Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

I.Dopustivost u odnosu na prvoapelanticu

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelant, u skladu sa principom supsidijarnosti, treba iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

9. Imajući navedeno u vidu, Ustavni sud zapaža da je prvoapelantica 14. januara 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 89 1 Mal 028990 17 Kom 2. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da su pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zahtjev za ubrzanje postupka i tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Također, Ustavni sud ukazuje da je članom 18. stav (2) Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može podnijeti novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe. Konačno, Ustavni sud zapaža i da, shodno odredbama člana 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka, može u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po njegovom zahtjevu podnijeti tužbu Vrhovnom sudu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Prema tome, Ustavni sud zapaža da prvoapelantica nije, u skladu sa navedenim odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (koji je stupio na snagu 1. januara 2021. godine) prije podnošenja predmetne apelacije podnijela redovnom sudu (pred kojim se vodi predmetni postupak) zahtjev za ubrzanje postupka u cilju zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odnosno propustila je da iscrpi efikasne pravne lijekove propisane Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

II.Dopustivost u odnosu na drugoapelanticu

10. Ustavni sud ukazuje da iz priložene dokumentacije proizlazi da su u konkretnom predmetu kao stranke navedeni prvoapelantica kao tužena i Mtel a.d. Banjaluka kao tužilac. Iz stanja spisa proizlazi da je apelaciju podnijela i drugoapelantica, to jest lice koje nije stranka u konkretnom postupku. Ustavni sud zapaža da je drugoapelantica podnijela apelaciju i u svoje ime, iako iz stanja spisa proizlazi da nije učestvovala pred sudom kao stranka u parničnom postupku radi naplate duga. S obzirom na to da predmetni postupak ne odnosi na drugoapelanticu, već na prvoapelanticu, proizlazi da drugoapelantica nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant neovlašteno lice, odnosno ako apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-133/21 (V.J. i S.Č.) | Sudska praksa | Aktio