Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2711/21 (M. P. i drugi)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2711/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-2711/21, rješavajući apelaciju Murisa Perende i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Muris Perenda, Mujo Mujić, Suvad Skopljak, Adnan Kargić, Vahdet Đelilović, Salih Zildum, Ćazim Gazić, Vahid Tolja, Nihad Kukić, Vahid Sarajlić, Husein Zahirović, Alija Duzan, Sead Đulić, Ismet Duvnjak, Sabahudin Belegić, Salko Sinanović, Enes Omerdić i Malka Tolja zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 I 007528 09 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Muris Perenda, Mujo Mujić, Suvad Skopljak, Adnan Kargić, Vahdet Đelilović, Salih Zildum, Ćazim Gazić, Vahid Tolja, Nihad Kukić, Vahid Sarajlić, Husein Zahirović, Alija Duzan, Sead Đulić, Ismet Duvnjak, Sabahudin Belegić, Salko Sinanović, Enes Omerdić i Malka Tolja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" d.o.o. Travnik, podnijeli su 27. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 51 0 I 007528 09 I. Uvodne napomene

2. Tražitelji izvršenja (njih ukupno 111) su 31. januara 2007. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda broj Rs-222/04 od 12. jula 2006. godine, protiv izvršenika BNT-Tvornica mašina i hidraulike d.d. Novi Travnik, radi naplate potraživanja iz radnih odnosa. Po navedenom prijedlogu Općinski sud je 9. februara 2007. godine donio rješenje o izvršenju broj 051-0-1-07-000395 kojim je dozvolio da se izvršenje provede na nekretninama izvršenika. Kantonalni sud u Novom Travniku je 24. januara 2008. godine donio rješenje broj 006- 0-GŽ-07 000 513 kojim je predmetno rješenje o izvršenju ukinuo. Općinski sud je naveo da je predmet broj 051-0-1-07-000395 u CMS dobio novi broj 51 0 I 007528 07 I.

Predmetni postupak

3. Apelanti i ostali tražitelji izvršenja (njih ukupno 43) su 8. oktobra 2007. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika BNT-Tvornica mašina i hidraulike d.d. Novi Travnik, radi naplate potraživanja iz radnih odnosa. Po navedenom prijedlogu Općinski sud je 19. oktobra 2007. godine donio rješenje o izvršenju broj 051-0-1-07-002426 kojim je dozvolio da se izvršenje provede na nekretninama izvršenika.

4. Općinski sud je 6. novembra 2008. godine donio rješenje broj 051-0-I-07-002426 kojim je izvršni predmet broj 051-0-I-07-002426 pridružio već započetom izvršnom predmetu broj 51 0 I 007528 07 I.

5. Iz apelacionih navoda proizilazi da su tokom 2008. godine izvršene prodaje određenih nekretnina izvršenika i djelimično namirenje potraživanja tražitelja izvršenja.

6. Iz apelacionih navoda proizilazi da su apelanti i ostali tražioci izvršenja 21. oktobra 2009. godine Općinskom sudu uputili prijedlog za nastavak izvršnog postupka kao i da su predložili da se izvršenje nastavi i na novčanim sredstvima izvršenika kao i da je Općinski sud po navedenom prijedlogu postupio.

7. Iz apelacionih navoda proizilazi da su apelanti i ostali tražitelji izvršenja 25. februara 2015. godine Općinski sud obavijestili da je dio tražitelja izvršenja namirio svoja potraživanja, te su Općinskom sudu predložili da se izvršenje provede i na računima izvršenika koji su naknadno otvoreni kao i da su dostavili nove brojeve računa na koje se može izvršiti isplata. Iz apelacionih navoda proizilazi da Općinski sud po navedenom podnesku nije postupao.

8. Iz apelacionih navoda proizilazi da prema podacima iz Zemljišnoknjižnog uloška od 18. maja 2021. godine apelanti i ostali tražitelji izvršenja imaju upisanu zabilježbu predmetnih rješenja o izvršenju br. 051-0-1-07-002426 od 19. oktobra 2007. godine i 051-0-1-07-000395 od 9. februara 2007. godine.

9. Iz apelacionih navoda proizilazi da su apelanti i ostali tražitelji izvršenja 14. juna 2021. godine Općinskom sudu uputili podnesak u kojem su predložili da se putem suda odredi provođenje vještačenja nad nekretninama izvršenika po vještacima geodetske, građevinske i mašinske struke sa jasnim zadacima datim za vještake.

10. Postupak je u toku.

Apelacioni navodi

11. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 51 0 I 007528 07 I povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su, između ostalog, naveli da se predmetni postupak sada vodi pod brojem 51 0 I 007528 07 I, kao i da su Općinskim sudom tokom postupka ulagali urgencije s ciljem okončanja postupka. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete.

Odgovori na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se predmet broj 51 0 I 007528 07 I vodio pred Općinskim sudom pod brojem 051-0-1-07-000395 kao i da je 9. februara 2007. godine donio rješenje o izvršenju broj 051-0-1-07-000395 koje je ukinuto drugostepenim rješenjem iz razloga što Općinski sud prije donošenja rješenja o izvršenju nije postupio po odredbi člana 7. stav 2. ZIP F BiH budući da je izvršenik pripadao namjenskoj industriji. Imajući u vidu navedeno Općinski sud je naveo da je zakazano ročište gdje su se apelanti, ostali tražitelji izvršenja i izvršenik dogovorili da se uputi zahtjev Federalnom Ministarstvu energije, rudarstva i industrije- Direkciji za namjensku industriju koji bi bili u obavezi da raščlane imovinu koja bi bila perspektivna i ona koja nije bila namjenska. Postupajući po dogovoru, Općinski sud je naveo da je svojim dopisom od 19. februara 2008. godine zatražio izjašnjenje pomenutog ministarstva o rasčlanjenju imovine, kao i da je nakon toga spis zaveden pod CMS po brojem 51 0 I 007528 07 I. Navedeno je da je u međuvremenu od strane Ministarstva zatražena odgoda izjašnjenja budući da se cio spis nalazio kod predsjednika Vlade F BiH. Općinski sud je naveo da je 29. aprila 2008. godine dostavljena saglasnost od Federalnog Ministarstva energije, rudarstva i industrije- Direkciji za namjensku industriju kojim prilikom su utvrđene nekretnine namijenjene za namjensku industriju i nekretnine koje to nisu. Općinski sud navodi da je pristupio zabilježbi, procjeni i prodaji nekretnine izvršenika kao i da su, nakon što su prodate sve dozvoljene nekretnine, apelanti i ostali tražitelji izvršenja pokušali blokirati račun izvršenika ali bez uspjeha imajući u vidu činjenicu da je izvršenik potpao pod Zakon o financijskoj konsolidaciji u F BiH (Službene novine broj 52/14, 36/18, 54/19 i 48/21) te blokada računa nije bila moguća. Navodi se da su uslijedile mnoge urgencije od strane apelanata i ostalih tražitelja izvršenja da se prodaju i preostale nekretnine izvršenika ali bez uspjeha. Općinski sud zaključuje da je postupao u skladu sa ZIP-u i da će tako ostati do momenta kada prestane važiti Zakon o finansijskoj konsolidaciji u F BiH.

13. Punomoćniku apelanata je 17. marta 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelanata nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

16. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

17. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te s obzirom na činjenicu da su se u izvršnom postupku pojavile određene objektivne okolnosti i procesne smetnje koje su uticale na dinamiku i sam tok predmetnog postupka (imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o izvršeniku protiv kojeg se vodi više izvršnih postupaka većeg broja tražilaca izvršenika, da je predloženo izvršenje na nekretninama izvršenika a kasnije i na novčanim sredstvima izvršenika, kao i da se radi o preduzeću čije nekretnine su, prema odgovoru Općinskog suda, tokom postupka prodate, a blokada račun izvršenika nije moguća imajući u vidu činjenicu da je izvršenik potpao pod Zakon o financijskoj konsolidaciji u F BiH), Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

18. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

19. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupka ulagali urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da su apelanti pokrenuli predmetni izvršni postupak radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je prostupak značajan za apelante. S druge strane, analizirajući ponašanje nadležnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju donio 11 dana od dana podnošenja inicijalnog akta, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u skladu sa odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku. U daljem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nastavio provoditi procesne radnje u skladu sa procesnim mogućnostima (Općinski sud je odlučio da se izvršni postupka apelanata koji se vodio pod brojem 051-0-I-07-002426 pridruži već započetom izvršnom predmetu broj 51 0 I 007528 07 I, zatim, prema apelacionim navoda, Općinski sud je dozvolio izvršenje i na novčanim sredstvima izvršenika nakon čega je određeni broj tražitelja izvršenja namirio svoja potraživanja) što je u konačnici rezultiralno da su prodate sve dozvoljene nekretnine izvršenika, a da blokada računa izvršenika nije moguća imajući u vidu činjenicu da je izvršenik potpao pod Zakon o financijskoj konsolidaciji u F BiH što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak traje nešto duže od uobičajenog, ali imajući u vidu složenost postupka, kao i da su postojale objektivne okolnosti imajući u vidu činjenicu da je izvršenik potpao pod Zakon o finansijskoj konsolidaciji u F BiH, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje. Osim toga, kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu ispoštovano. Stoga, imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciju pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U odnosu na zahtjev apelanata da im se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2711/21 (M. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio