Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4/22 (D.A.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. travnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela D. A., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela D. A.

protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 17 0 Pr 105449 21 Pžp od 25. listopada 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. D. A. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Petrovca, koju zastupa Jelena Bogdanović odvjetnica iz Banjaluke, podnijela je 31. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Pr 105449 21 Pžp od 25. listopada 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj: 17 0 Pr 105449 20 Pr od 7. srpnja 2021. godine apelantica je oglašena krivom što je prouzročila prometnu nezgodu, na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, odnosno što je upravljala motornim vozilom bez registarskih oznaka koje je odjavljeno iz evidencije, čime je počinila prekršaje kažnjive po članku 236. st. 2. i 3. u svezi sa stavkom 1. točka 4), te članku 234a. stavak 1. točka 8) Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama sigurnosti prometa), pa su joj uz primjenu članka 22. i 24. Zakona o prekršajima FBiH (u daljnjem tekstu: ZOP) izrečene novčane kazne u iznosima od 100,00 KM i 150,00 KM, te joj ne na temelju članka 24. ZOP izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 200,00 KM. Dalje su na temelju članka 225. stavak 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa apelantici određena dva kaznena boda, te joj je na temelju članka 234a. stavak 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od dva mjeseca, a uz primjenu članka 246. istog zakona odgođeno izvršenje zabrane upravljanja motornim vozilom u roku od šest mjeseci pod uvjetom da apelantica u tom razdoblju ne učini isto tako težak ili teži prekršaj. Drugookrivljeni D.M. je oglašen krivim što je prouzročio prometnu nezgodu, na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja. čime je počinio prekršaj kažnjiv po članku 236. st. 2. i 3. u svezi sa stavkom 1. točka 4) Zakona o osnovama sigurnosti prometa, te mu je uz primjenu članka 22. ZOP izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM i određen mu je jedan kazneni bod. Apelantica i drugookrivljeni su obvezani da nadoknade troškove prometno-tehničkog vještačenja.

3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 25. listopada 2021. godine odbijeni su prizivi apelantice i drugookrivljenog i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZOP kada je donio pobijano rješenje. Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud na temelju pismenog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kao i iskaza vještaka na usmenom pretresu, utvrdio da je do nezgode došlo zbog propusta drugookrivljenog da prilagodi brzinu kretanja vozila kojim je upravljao, kao i nepravilnog skretanja vozila kojim je upravljala apelantica. Dakle, utvrđeno je da su oba okrivljena doprinijela uzroku prometne nezgode. Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka prometne struke doveo u vezu sa ostalim materijalnim dokazima (prekršajnom prijavom, zapisnikom o uviđaju, crtežom lica mjesta, fotodokumentacijom), kao i iskazima svjedoka. S obzirom na to, Kantonalni sud je istakao da priziv apelantice nije uspio dovesti u pitanje činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda u pogledu okolnosti nastanka prometne nesreće, odnosno u pogledu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, posebno imajući u vidu da stručnim znanjem kojim raspolaže vještak, sud ne raspolaže. Kantonalni sud je istakao da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno izveo zaključak da su oba sudionika doprinijela uzroku prometne nezgode, te su se na taj način stekli elementi bića prekršajnih djela, kažnjivih po članku 236. st. 2. i

3. Zakona o osnovama sigurnosti prometa.

Apelacioni navodi

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, između ostalog, ističe da u dispozitivnu prvostupanjskog rješenja uopće nije naveden članak po kojem je apelantica kažnjena što predstavlja bitnu povredu prekršajnog postupka. Pored toga, apelantica je osporavala činjenično stanje zasnovano na nalazu i mišljenju vještaka prometne struke, za koje apelantica ističe da je kontradiktorno vještakovom iskazu na usmenom pretresu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. listopada 2017. godine, točka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. veljače 2019. godine, stavak 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. travnja 2021. godine, stavak 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. listopada 2017. godine, točka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, stavak 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. ožujka 2018. godine, stavak 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima.

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o osnovama sigurnosti prometa i ZOP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4/22 (D.A.) | Sudska praksa | Aktio