Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-274/22 (Global Steel Holdings Limited (in Liquidation))

Odluka donesena 08. 06. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-274/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-274/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Global Steel Holdings Limited (in Liquidation), na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Global Steel Holdings Limited (in Liquidation) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Reg 020500 21 Pž 2 od 25.

oktobra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Global Steel Holdings Limited (in Liquidation) (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amina Đugum advokat iz Sarajeva, podnio je 21. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Reg 020500 21 Pž 2 od 25. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032 0 Reg 20 2000805 od 22. juna 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda od 22. juna 2020. godine u registar poslovnih subjekata, kod subjekta upisa Global Ispat Koksna industrija d.o.o. za proizvodnju koksa, hemijskih proizvoda i energije Lukavac, upisani su podaci od značaja za pravni promet i to: podaci o promjeni generalnog direktora, imenovanju izvršnog direktora za ekonomsko-finansijske poslove, promjeni izvršnog direktora za proizvodno-tehničke poslove i izvršnog direktora sa SCM, sa promjenom obima ovlaštenja, te promjeni obima ovlaštenja izvršnog direktora za projekte i razvoj, na način kako je pobliže naznačeno u rješenju prvostepenog suda.

3. Odlučujući o žalbi apelanta kao protivnika predlagača izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 22. juna 2020. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 25. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je upis u sudski registar vanparnični postupak, te da stoga sud nema ovlaštenja cijeniti da li predlagač ima pravo da donosi odluku o isključenju apelanta iz društva, kao i druge sporne odluke navedene u žalbi, budući da će se to pitanje riješiti u parničnom postupku koji se vodi pod brojem 32 0 Ps 374635 20 Ps, u kojem se i po navodima apelanta pobijaju i sporne odluke društva. Nadalje, Kantonalni sud je zaključio da odluka u parnici za utvrđenje da li su odluke o isključenju člana iz društva nezakonite i kao takve ništave, nema značaj prethodnog pitanja u odnosu niti na jednu od propisanih pretpostavki za osnovanost prijave, u smislu člana 53. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o registraciji). S tim u vezi, da će donijete odluke u navedenom parničnom postupku imati konstitutivni karakter, sa učinkom od pravosnažnosti presude, zbog čega sporne odluke predlagača proizvode pravne učinke do drugačije odluke suda, naročito imajući u vidu što se rješenje vanparničnog suda ne tretira kao presuđena stvar u budućim postupcima, te će sud, ako apelant uspije u navedenom parničnom postupku, upisati novo stanje. Kantonalni sud je zatim naveo da u konkretnom slučaju odluka registarskog suda o zahtijevanom upisu zavisi samo o ispunjenju pretpostavki za osnovanost prijave i zahtjeva za upis, kako to propisuje odredba člana 53. Zakona o registraciji, a koje se odnose na ovlaštenje podnosioca prijave, oblik prijave i priloga uz prijavu i poštovanje propisanog postupka pri podnošenju isprava koje su prilog prijave, dakle na urednu formu. Također, da su kao materijalni uslovi propisani da zahtjev za upis bude u saglasnosti sa Zakonom o registraciji i drugim propisima kojim je je utvrđena obaveza upisa tih podataka, kao i sa odredbama općih akata kojim su uređeni podaci, odnosno promjene koje se upisuju u registar. S tim u vezi je Kantonalni sud ukazao da se u konkretnom slučaju na odlukama priloženim uz prijavu za promjenu članova uprave nalazi potvrda notara da su iste sačinjene u njegovoj notarskoj kancelariji, iz čega slijedi da su formalne i materijalne pretpostavke za upis promjene članova uprave predlagača ispunjene. Ipak, da je shodno odredbi člana 132. stav (3) Zakona o parničnom postupku dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepropisno sastavljena, što je predmet parničnog postupka koji je u toku. Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da je Zakonom o privrednim društvima (u daljnjem tekstu: ZPD) propisana obaveza upisa podataka, te da je u konkretnom slučaju sporne odluke donio Nadzorni odbor predlagača, u skladu sa odredbom člana 257. ZPD-a (kojom su propisane nadležnosti nadzornog odbora dioničkog društva) i članom 76. Statuta predlagača, kao i da će se zakonitost provedenog postupka utvrditi u parničnom postupku koji je u toku. Konačno, da će, ako u parničnom postupku naknadno bude utvrđeno da je upis izvršen na osnovu notarskih isprava koje su donesene u nezakonito provedenom postupku, tj. u slučaju uspjeha apelanta u navedenom parničnom postupku, registarski sud, bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovlaštene osobe izvršiti brisanje upisa.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da je član društva sa 51% udjela, te da je skupština društva 20. januara 2020. godine donijela odluku o njegovom isključenju. Apelant dalje ukazuje da je je nadzorni odbor imenovan od strane skupštine na kojoj nije prisustvovao on kao većinski član, zbog čega uopšte nije postojao kvorum za njezino održavanje, kao i da je nadzorni odbor izabralo samo društvo koje je „preuzelo“ udjele apelanta iako društvo ne može koristiti glasačka prava dok čuva vlastite udjele od isključenog člana. Konačno, apelant navodi da je u toku parnični postupak pred Općinskim sudom radi poništenja odluka skupštine društva, uključujući odluku o isključenju apelanta i odluku o imenovanju nadzornog odbora koji je donio odluku o promjeni uprave. S tim u vezi apelant ističe da ne može samovoljno, bez bilo kakvog provedenog postupka i bez odluke suda u parničnom postupku, biti lišen svoje imovine, tj. 51% udjela u društvu na način da sudovi provode odluke trećih lica donijete na skupštini društva bez njegovog učešća kao člana sa većinskim udjelom. Također navodi da je diskriminisan samo zbog toga što je riječ o stranom privrednom društvu, i da su redovni sudovi zauzimali drugačije stavove u istim situacijama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda „imovina“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizovati. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, st. 48- 49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10 dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo samo o tome da li su bili ispunjeni uslovi za upis u registar poslovnih subjekata, i da se, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim imovinskim pravima apelanta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenog rješenja ukazao da u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja u pogledu utvrđivanja postojanja ili nepostojanja nekog prava ili pravnog odnosa, i da će se sva sporna pitanja na koja ukazuje apelant, riješiti u parničnom postupku koji se vodi pod brojem 32 0 Ps 374635 20 Ps, u kojem se, između ostalog, pobijaju i sporne odluke donesene od strane skupštine društva. Dakle, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o imovinskim pravima apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4200/21 od 26. januara 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

7. U odnosu na navode apelacije o kršenju zabrane diskriminacije, Ustavni sud podsjeća da je prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud doslijedno podržava, zabrana diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da taj član ne osigurava nediskriminaciju kao nezavisno i samostalno pravo, već se, prema tom članu, na diskriminaciju može pozvati samo u vezi sa uživanjem prava i sloboda garantiranih Evropskom konvencijom. Budući da je apelant naveo da je diskriminisan u vezi prava na imovinu, a imajući u vidu da je već utvrđeno da apelant u predmetnom postupku ratione materiae ne uživa zaštitu tog prava, slijedi da je i navod o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu takođe ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-274/22 (Global Steel Holdings Limited (in… | Sudska praksa | Aktio