Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-636/21 (H.I.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nasljedstvo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-636/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-636/21, rješavajući apelaciju koju je podnio H. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. I.

zbog dužine trajanja postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 O 742675 20 O 2 od 14. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. H. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sjedinjenih Američkih Država, kojeg zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću „Nedžad E. Beća“ iz Sarajeva, podnio je 26. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 O 742675 20 O 2.

2. Apelant je 11. juna 2019. godine Općinskom sudu podnio zahtjev za provođenje ostavinskog postupka iza umrlog A.I., te je 22. jula 2019. godine podnio urgenciju Općinskom sudu za postupanje u predmetnom postupku.

3. Apelant je podneskom od 21. avgusta 2019. godine od Općinskog suda zatražio određivanje pretpostavljenih nasljednika, te je u navedenom podnesku naveo da, kao prilog, dostavlja drugu urgenciju za postupanje u predmetnom postupku.

4. Općinski sud je 10. decembra 2019. godine održao ročište na kojem je utvrdio da zakonski nasljednici nisu bili u mogućnosti da predoče sudu svu potrebnu dokumentaciju na okolnost utvrđivanja lica koja polažu pravo na nasljeđe, kao i nasljedničke izjave zakonskih nasljednika M.D. i B.A., te je Općinski sud odredio nastavak ročišta za 22. januar 2020. godine.

5. Općinski sud je na ročištu održanom 22. januara 2020. godine utvrdio da nije dostavljena nasljednička izjava zakonske nasljednice M.B, te je na prijedlog punomoćnika apelanta (zasnovan na činjenici da apelant živi u inostranstvu i da će boraviti u Sarajevu tokom maja) zakazao novo ročište za 13. maj 2020. godine. Navedeno ročište, usljed pandemije izazvane širenjem virusa Covid-19, nije održano.

6. Općinski sud je, nakon ročišta održanog 17. juna 2021. godine, Rješenjem o nasljeđivanju broj 65 0 O 742675 20 O 2 od 14. jula 2021. godine utvrdio da zaostavštinu iza umrlog A.I. čine nekretnine pobliže naznačene predmetnim rješenjem i prava i obaveze iz ugovora o kupoprodaji od 7. septembra 1956. godine, te je za zakonske nasljednike prvog nasljednog reda nad naprijed navedenom imovinom proglasio apelanta (sa dijelom 1/3), H.I. (sa dijelom 1/5), M.I. (sa dijelom 1/5), N.K. (sa dijelom 1/10), S.P. (sa dijelom 1/10), M.D. (sa dijelom 1/30) i O.K. (sa dijelom 1/30).

7. Predmetni postupak je pravosnažno okončan (protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda od 14. jula 2021. godine, prema odgovoru Općinskog suda, nije izjavljena žalba). Apelacioni navodi

8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant navodi da je 11. juna 2019. godine podnio zahtjev za provođenje ostavinskog postupka, te da je 21. avgusta 2019. godine (zajedno sa drugom urgencijom u tom predmetu) podnio prijedlog za utvrđivanje pretpostavljenih nasljednika. U vezi s tim, apelant ističe da Općinski sud do dana podnošenja predmetne apelacije nije „zakazao ostavinsku raspravu“, niti je donio rješenje o nasljeđivanju.

Odgovor na apelaciju

9. Općinski sud je najprije ukazao da je zahtjev za provođenje ostavinskog postupka od 11. juna 2019. godine apelant označio na pogrešan broj spisa (O-75/75-S), što je prouzrokovalo „njegovo naknadno ulaganje u predmetni spis, a samim tim i određeni protek vremena“. Dalje je naveo da je punomoćnik apelanta podneskom od 21. avgusta 2019. godine (urgencija, koja je navedena kao prilog tog podneska, nije dostavljena Općinskom sudu), iako za to nisu postojali zakonski uslovi, zatražio da sud posebnim rješenjem utvrdi pretpostavljene nasljednike. Konačno, Općinski sud je naveo da je, s obzirom da dva zakonska nasljednika koji su nastanjeni u inostranstvu (u Švedskoj, odnosno u Njemačkoj) nisu imali punomoćnike, dostava sudskih pismena tim nasljednicima iziskivala duži vremenski period (a naročito u vrijeme pandemije izazvane širenjem virusa Covid-19). Općinski sud je naveo da, zbog svega navedenog, u postupku donošenja rješenja od 14. jula 2021. godine nisu povrijeđena prava na koja se apelant u predmetnoj apelaciji pozvao. Općinski sud je u prilogu odgovora na apelaciju dostavio i popis predmetnog spisa iz Sistema za sudsko upravljanje predmetima (u daljnjem tekstu: CMS) iz kojeg proizlazi da je punomoćnik apelanta, koji apelanta zastupa i u postupku pred Ustavnim sudom, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda od 14. jula 2021. godine, primio 19. jula 2021. godine.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).

13. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža određenu pasivnost Općinskog suda u početnoj fazi predmetnog postupka na koju je, kako to proizlazi iz odgovora Općinskog suda, uticala činjenica da je apelant zahtjev za provođenje ostavinskog postupka od 11. juna 2019. godine označio na pogrešan broj spisa. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u periodu od dvije godine i oko jednog mjeseca (koliko je ukupno trajao predmetni postupak) zakazao četiri, a održao tri ročišta. Međutim, Ustavni sud takođe zapaža da je na ukupnu dužinu predmetnog postupka, kako to proizlazi iz odgovora Općinskog suda (osim okolnosti nastalih usljed pandemije izazvane širenjem virusa Covid-19) uticala i činjenica da zakonski nasljednici nisu predočili sudu svu potrebnu dokumentaciju, kao i da dva zakonska nasljednika koji su nastanjeni u inostranstvu nisu imali punomoćnike, radi čega je dostava sudskih pismena iziskivala duži vremenski period. Dakle, imajući u vidu naprijed navedene okolnosti koje su uticale na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom i činjenicu da je predmetni postupak pravosnažno okončan, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-636/21 (H.I.) | Sudska praksa | Aktio