Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-964/22 (Đ. D.)
Odluka donesena 20. 04. 2022.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-964/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-964/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Đorđe Dakić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Đorđe Dakić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 K 330697 21 Kv od 31. maja 2021. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđe Dakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 15. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 K 330697 21 Kv od 31. maja 2021. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 K 330697 21 Kv od 31. maja 2021. godine, za vođenje krivičnog postupka Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 330697 20 K po optužnici Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T 13 0 Kt 0050445 19 od 24. avgusta 2020. godine, protiv apelanta kao optuženog zbog krivičnih djela Ugrožavanje sigurnosti iz člana 150. stav (2) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: KZ RS) i Tjelesna povreda iz člana 131. stav (1) KZ RS, određen je Osnovni sud u Kotor Varoši.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je postupajući sudija Osnovnog suda u Banjaluci, u smislu odredbi člana 33. stav (2) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), podnio prijedlog za prenošenje vođenja postupka na drugi stvarno nadležan sud, te da se važni razlozi navedeni u tom prijedlogu odnose na činjenicu da je svjedok J.D., bivša supruga apelanta, zaposlena kao daktilograf u Osnovnom sudu u Banjaluci. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je ukazao da okolnost da je bivša supruga apelanta zaposlena u sudu koji je nadležan za odlučivanje u konkretnom predmetu jeste važan razlog da se za postupanje odredi drugi, stvarno nadležan sud. Naime, Vrhovni sud je istakao da će se time obezbijediti spoljni utisak nepristrasnosti suda pred kojim se vodi krivični postupak, radi čega je Vrhovni sud, primjenom odredbi člana 33. ZKP RS, odlučio kao u izreci osporenog rješenja. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je u konkretnom slučaju u pitanju „nezakonit prenos nadležnosti sa Osnovnog suda u Banjaluci na drugi sud“, te ističe da zbog objektivnih razloga nije podnio apelaciju u roku navodeći da nije znao, niti je mogao da zna, da je „posebnim pravilom“ utvrđen rok od 60 dana za podnošenje apelacije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. S obzirom na to da je, kako to proizlazi iz apelacionih navoda, osporeno rješenje Vrhovnog suda od 31. maja 2021. godine apelant primio 1. juna 2021. godine, a da je predmetna apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. marta 2022. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Vrhovnog suda od 31. maja 2021. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2088/21 od 16. novembra 2021. godine, u odnosu na AP-3445/21).
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić