Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3973/21 (S. D.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izdržavanje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3973/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-3973/21, rješavajući apelaciju Sinana Durakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sinan Duraković zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 380252 20 Gži od 16.

marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sinan Duraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 18. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan nakon podnošenja apelacije rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 I 380252 20 Gži od 16. marta 2022. godine.

2. Apelant je 5. juna 2020. godine Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 067586 15 P od 9. marta 2016. godine, protiv izvršenika (M.M), radi naplate novčanog potraživanja na ime izdražavanja malodobne djece. Apelant u predmetnom prijedlogu za izvršenje predložio donošenje rješenja o izvršenju sa prijedlogom da se od izvršenika pribave podaci o njegovoj pokretnoj imovini, a naročito o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika, uz napomenu da će apelant nakon pribavljenih podataka precizirati i predmet i sredstvo izvršenja

3. Općinski sud je 16. juna 2020. godine donio zaključak broj 32 0 I 380252 20 I kojim je naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje na način da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja.

4. Apelant je 19. juna 2020. godine obavijestio Općinski sud da ostaje kod podnesenog prijedloga za izvršenje i prijedloga za utvrđivanje izvršenikove imovine.

5. Općinski sud je 17. jula 2020. godine donio rješenje kojim je odbacio kao nepotpun prijedlog za izvršenje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je imajući u vidu činjenicu da podneseni prijedlog nije bio potpun jer nije sadržavao sredstvo izvršenja, nego samo prijedlog za utvrđivanje imovine izvršenika, 16. juna 2020. godine donio zaključak kojim je podneseni prijedlog vratio apelantu na uređenje ali da apelant, očitujući se na isti, ponovno nije naveo sredstvo izvršenja, zbog čega je donio rješenje kojim se prijedlog za izvršenje odbacuje kao nepotpun. Pri tome je ukazano da iz odredbe člana 36. ZlP-a proizilazi da je obavezan element prijedloga za izvršenje sredstvo kojim se izvršenje treba provesti, te predmet izvršenja ako je poznat. Odredbom člana 8. stav 1. istog Zakona propisano je da sud određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu, a da u konkretnom slučaju apelant u tom prijedlogu nije naznačio sredstvo izvršenja. Dalje je navedeno da odbredba člana 37. ZIP daje mogućnost tražiocu izvršenja, da zavisno od ishoda pribavljenih podataka o imovini izvršenika, u okviru predloženog sredstva izvršenja, konkretizuje i sam predmet izvršenja, ili pak da predloži drugo sredstvo izvršenja, u skladu sa članom 8. stav 3. ZIP. Imajući u vidu navedeno Općinski sud je istakao da je zahtjev apelanta za utvrđivanje izvršenikove imovine akcesorne prirode i da se isti ne može podnijeti samostalno, već samo uz glavni zahtjev, odnosno prijedlog za izvršenje. Budući da apelant nije postupio po zaključku suda odnosno istrajavao je na podnesenom prijedlogu za izvršenje koji nije bio potpun, Općinski sud je takav prijedlog odbacio kao nepotpun.

6. Apelant je 29. jula 2020. godine podnio žalbu protiv prvostepenog rješenja.

7. Općinski sud je 5. avgusta 2020. godine predmetni spis zajedno sa žalbom apelanta dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.

8. Kantonalni sud je 16. marta 2022. godine donio rješenje kojim je apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

Apelacioni navodi

9. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka.

Odgovori na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da postupa prema Planu rješavanja predmeta kao i da je svoju odluku donio 16. marta 2022. godine na način da je apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

11. Punomoćniku apelanta je 28. marta 2022. godine dostavljen odgovor Kantonalnog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Kantonalni suda.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).

15. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

16. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zaključuje da se radi o jednostavnom predmetu, jer su sudovi odlučivali o dopustivosti odnosno urednosti i potpunosti apelantovog prijedloga za izvršenje.

17. Posmatrajući značaj predmetnog postupka za apelanta i njegovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanta, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o namirenju novčanog potraživanja na ime izdržavanja maloljetne djece. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelantov propust da podnese uredan prijedlog, odnosno da naknadno uredi prijedlog za izvršenje u skladu sa nalogom suda, te istrajavanje na nepotpunom prijedlogu koji nije sadržavao predmet i sredstvo izvršenja, odlučujuće uticao na tok i ishod predmetnog postupka, jer u izvršnom postupku tražilac izvršenja disponira svojim zahtjevom i ima inicijativu u postupku. S druge strane, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko 11 dana da donese zaključak kojim je prijedlog za izvršenje vratio apelantu na uređenje, kao i da mu je trebalo oko mjesec dana da donese rješenje kojim se odbacuje kao nepotpun apelantov prijedlog za izvršenje, što je u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o apelantovoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je od dostavljanja spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu (5. avgusta 2020. godine) pa do donošenja odluke Kantonalnog suda od 16. marta 2022. godine protekao period od godinu i sedam mjeseci, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da se period od jedne i osam mjeseci, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka. Pri tome, Ustavni sud je naročito imao u vidu apelantov odlučujući doprinos toku i ishodu predmetnog postupka, odnosno okolnost da je predmetni postupak okončan rješenjem kojim je apelantov prijedlog za izvršenje odbačen kao nepotpun. Imajuću u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3973/21 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio