Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1940/21 (J. B.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1940/21
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1940/21, rješavajući apelaciju Joze Bazine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Jozo Bazina.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku određivanja novog iznosa prijevremene povoljnije starosne penzije, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnom administrativnom službom za Hercegovačko-neretvanski kanton- Mostar u predmetu broj 01146335895.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnoj administrativnoj službi za Hercegovačko-neretvanski kanton-Mostar, da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog upravnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Jozi Bazini isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Kantonalnoj administrativnoj službi za Hercegovačko-neretvanski kanton-Mostar da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jozo Bazina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Darislav Paponja advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije Paponja – Bunoza iz Mostara, podnio je 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ponovnog određivanja visine prijevremene povoljnije starosne penzije, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 07 0 U 015368 18 U.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod), Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba za Hercegovačko-neretvanski kanton-Mostar (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) i Federalnog ministarstva pravde, Federalnog upravnog inspektorata (u daljnjem tekstu: Upravni inspektorat) 25. februara 2022. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Federalni zavod i Upravni inspektorat su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 5. do 31. marta 2022. godine, dok prvostepeni organ nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 30. i 31. marta 2022. godine. Apelant je 1. aprila 2022. godine dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Postupak za određivanje novog iznosa prijevremene povoljnije starosne penzije pokrenut je po službenoj dužnosti 2. jula 2013. godine, u smislu člana 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata.
7. Prvostepeni organ je u navedenom postupku privremenim rješenjem broj 01146335895 od 2. jula 2013. godine apelantu odredio novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije, a zakonski iznos penzije je utvrđen u novčanom iznosu preciziranom u dispozitivu rješenja, te je navedeno da isplata akontativnog iznosa penzije po ovom rješenju pripada od 1. augusta 2013. godine.
8. Apelant je 17. septembra 2013. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja.
9. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ 3/2-1146335895 od 26. marta 2014. godine djelomično uvažio žalbu, poništio rješenje od 2. jula 2013. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
10. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je pozivom od 16. aprila 2014. godine zatražio od apelanta da se javi prvostepenom organu i dostavi uvjerenje o pripadnosti oružanih snaga (ZPP) za apelanta, a po kojem je apelant postupio 25. aprila 2014. godine.
11. Prvostepeni organ je privremenim rješenjem broj 01146335895 od 22. septembra 2014. godine apelantu odredio novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije u iznosu kao u rješenju od 2. jula 2013. godine.
12. Apelant je 24. oktobra 2014. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 22. septembra 2014. godine.
13. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2/2- 35-1-5000-4/13 od 22. decembra 2014. godine odbio žalbu.
14. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 01146335895 od 19. januara 2015. godine apelantu odredio novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije u iznosu kao u rješenju od 2. jula 2013. godine. Također, naveo je da se ovim rješenjem zamjenjuje privremeno rješenje od 22. septembra 2014. godine.
15. Apelant je 5. februara 2015. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 19. januara 2015. godine.
16. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2/2-35-1-21-5/13 od 26. februara 2015. godine odbio žalbu.
17. Apelant je tužbom od 10. aprila 2015. godine pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 26. februara 2015. godine.
18. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 012028 15 U od 21. marta 2017. godine uvažio tužbu, poništio rješenje Federalnog zavoda od 26. februara 2015. godine i prvostepeno rješenje od 19. januara 2015. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
19. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je dopisom od 19. maja 2017. godine obavijestio apelanta da mu omogućava učešće u postupku, te zatražio od apelanta da dostavi prvostepenom organu uvjerenje iz koga će biti vidljiv lični čin kao i formacijski čin s periodima vršenja. Apelant je podneskom od 7. juna 2017. godine dostavio određenu dokumentaciju.
20. Prvostepeni organ je dopisom od 6. septembra 2017. godine pozvao apelanta da u ostavljenom roku dostavi prvostepenom organu akt izdat shodno članu 15. stav 5. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata kojim se dokazuje vojni čin (lični ili formacijski), a po kojem je apelant postupio 3. oktobra 2017. godine, te je 13. decembra 2017. godine urgirao postupanje prvostepenog organa po podnesku od 3. oktobra 2017. godine.
21. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 01146335895 od 17. januara 2018. godine apelantu odredio novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije u iznosu kao u ranijim rješenjima, te je naveo da se ovim rješenjem zamjenjuje rješenje od 22. septembra 2014. godine.
22. Apelant je 1. februara 2018. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 17. januara 2018. godine, te je 6. marta 2018. godine od Upravnog inspektorata zatražio da se provede upravni nadzor u Federalnom zavodu i naloži rješavanje po navedenoj žalbi.
23. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2/2-35-1-21-16/13 od 13. aprila 2018. godine odbio žalbu.
24. Apelant je tužbom od 23. maja 2018. godine pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 13. aprila 2018. godine.
25. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 015368 18 U od 15. jula 2020. godine uvažio tužbu, poništio rješenje Federalnog zavoda od 13. aprila 2018. godine i prvostepeno rješenje od 17. januara 2018. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
26. Federalni zavod je aktom od 12. augusta 2020. godine zatražio od Kantonalnog suda da izvrši ispravku greške u presudi od 15. jula 2020. godine, kako bi je mogao dostaviti prvostepenom organu na nadležno postupanje.
27. Apelant je 23. septembra 2020. godine Federalnom zavodu podnio žalbu zbog šutnje uprave, a zatim se 26. novembra 2020. godine obratio Upravnom inspektoratu sa zahtjevom da se provede inspekcijski nadzor u Federalnom zavodu i naloži rješavanje po žalbi od 23. septembra 2020. godine.
28. Upravni inspektorat je aktom od 2. decembra 2020. godine zatražio od Federalnog zavoda da pismeno izvijesti Upravni inspektorat o razlozima nepostupanja u ovom predmetu.
29. Upravni inspektorat je aktom od 8. februara 2021. godine zatražio od Federalnog zavoda da se očituje o apelantovom zahtjevu za inspekciji nadzor.
30. Federalni zavod je dopisom od 22. februara 2021. godine obavijestio Upravni inspektorat da nije u mogućnosti postupati dok Kantonalni sud ne donese rješenje o ispravci presude od 15. jula 2020. godine, te naglasio da će dostaviti prvostepenom organu navedenu presudu na nadležno postupanje kada mu Kantonalni sud dostavi ispravku presude.
31. Federalni zavod je aktima od 22. februara, 31. maja i 26. oktobra 2021., te od 5. januara 2022. godine zatražio od Kantonalnog suda da u najkraćem roku izvrši ispravku greške u presudi od 15. jula 2020. godine, kako bi je mogao dostaviti prvostepenom organu na nadležno postupanje.
32. Apelant je podneskom od 10. maja 2021. godine urgirao da Upravni inspektorat provede inspekcijski nadzor i naloži Federalnom zavodu da postupi po apelantovoj žalbi zbog šutnje administracije od 23. septembra 2020. godine.
33. Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 U 015368 18 U od 14. januara 2022.godine ispravio presudu tog suda od 15. jula 2020. godine na način detaljno naveden u dispozitivu.
34. Prema stanju u spisu postupak je u toku pred prvostepenim organom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
35. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka ponovnog određivanja visine prijevremene povoljnije starosne penzije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da postupak ponovnog određivanja visine prijevremene povoljnije starosne penzije traje duže od sedam godina, te da je prešao granice razumnog roka za donošenje konačne odluke. Odgovori na apelaciju
36. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji, te je u prilogu dostavio Rješenje to suda broj 07 0 U 015368 18 U od 14. januara 2022.godine.
37. Federalni zavod je u odgovoru na apelaciju istakao da je u toku postupka, od njegovog pokretanja po službenoj dužnosti, ispoštovao razumne rokove za postupanje te nastojao na potpun, pravilan i zakonit način osigurati provođenje cjelokupnog postupka za koji je nadležan. Federalni zavod je istako da Kantonalni sud još uvijek nije dostavio traženu ispravku presude od 15. jula 2020. godine, zbog čega se do dana davanja odgovora na apelaciju nisu stekli uslovi za postupanje po navedenoj presudi. Također je naveo da se apelantu redovno vrši isplata prijevremene povoljnije starosne penzije po rješenju od 17. januara 2018. godine. U konačnici je istakao da nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva u apelaciji, te je predložilo da se apelacija odbaci ili odbije.
38. Upravni inspektorat je u odgovoru na apelaciju naveo da ga je Federalni zavod aktom od 22. februara 2021. godine obavijestio da nije u mogućnosti postupati budući da Kantonalni sud nije dostavio ispravku presude od 15. jula 2020. godine, a zbog kojih činjenica Upravni inspektorat nije mogao preduzimate daljnje aktivnosti po zahtjevu za inspekcijski nadzor.
39. Apelant je u izjašnjenju naveo da nisu tačni navodi Federalnog zavoda iz odgovora na apelaciju.
V.Relevantni propisi
40. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantnom odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
41. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantnom odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
42. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine ", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
43. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
44. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
45. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
46. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
47. Apelant ističe da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
48. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
49. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].
Relevantni principi
50. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
51. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.
Period koji se uzima u obzir
52. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti 2. jula 2013. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak, nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda od 14. januara 2022.godine, još u toku pred prvostepenim organom. Dakle, predmetni postupak traje osam godina i devet mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati. Analiza dužine trajanja postupka
53. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi određivanja novog iznosa prijevremene povoljnije starosne penzije. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Kantonalnog suda i Federalnog zavoda, Ustavni sud konstatuje da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta, jer se radi o potraživanju statusne prirode a da apelant već duži niz godina pokušava ostvariti svoje pravo.
54. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, već je podnosio urgencije prvostepenom organu i zahtjeve za inspekcijski nadzor kako bi ishodovao konačnu odluku.
55. Analizirajući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku prvostepeni organ u četiri navrata donosio odluke, te da je Federalni zavod također u četiri navrata odlučivao o apelantovim žalbama izjavljenim protiv odluka prvostepenog organa, s tim da je u jednom slučaju poništio odluku prvostepenog organa i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući u upravnom sporu po tužbama apelanta, donio dvije presude, kojim je poništavao kao nepravilne drugostepene i prvostepene odluke koje su donijeli organi uprave i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak. Dakle, prvostepenom organu je tri puta predmet vraćan na ponovni postupak, jednom rješenjem Federalnog zavoda a dva puta u upravnom sporu. Dakle, u konkretnom slučaju organi uprave predmetni postupak nisu vodili efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, jer su njihove odluke kao nepravilne poništene i postupak vraćan u početnu fazu. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prvu presudu donio nakon jedne godine i 11 mjeseci, dok je drugu presudu donio nakon dvije godine i dva mjeseca, sve računajući od dana podnošenja tužbi. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tek nakon jedne godine i pet mjeseci postupio po aktu Federalnog zavoda i donio rješenje 14. januara 2022.godine kojim je izvršio ispravku presude od 15. jula 2020. godine, što sve predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38., dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka, jer njihovo postupanje nije bilo efektivno, odnosno nije bilo u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
56. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je od posebnog značaja za apelanta, a traje duže od osam godina i još nije okončan, ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
57. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
58. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
59. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 900,00 KM.
60. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
61. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak, koji je od značaja za apelanta, traje duže od osam godina i još nije okončan, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neefektivno postupanje organa uprave i Kantonalnog suda koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
62. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić