Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-800/21 (N.B.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Invalidnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Invalid
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-800/21

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-800/21, rješavajući apelaciju N.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio N.B.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 015425 21 U od 27. septembra 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da N.B. u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da najkasniji u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, podnio je 10. marta 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 015425 21 U od 27. septembra 2021. godine. Apelant je 24. juna 2021. godine dopunio apelaciju na način da je obavijestio Ustavni sud da je Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) Rješenjem broj UP-I-03-37-1184/21 od 4. maja 2021. godine odbacilo apelantov zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem od 30. septembra 2010. godine, te da je 22. juna 2021. godine podnio tužbu radi poništenja tog rješenja.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Sarajevu, Kantonalnog suda u Novom Travniku, Ministarstva i Općine Novi Travnik, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti, Odsjek za braniteljsko invalidsku skrb i radne odnose (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) je u periodu od 26. januara do 1. aprila 2022. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud u Sarajevu, Kantonalni sud u Novom Travniku, Ministarstvo i prvostepeni organ su dostavili odgovor na apelaciju.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 16. februara i 15. aprila 2022. godine. Apelant je 22. marta 2022. godine dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

6. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 04-41-2081-4/08 od 21. januara 2010. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev od 7. marta 2006. godine za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu.

7. Apelant je 10. februara 2010. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 21. januara 2010. godine.

8. Ministarstvo je Rješenjem broj UP-II-03-41-191/10 od 30. septembra 2010. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 21. januara 2010. godine. Apelant je rješenje od 30. septembra 2010. godine zaprimio 29. oktobra 2010. godine.

Osporeni postupak

9. Apelant je 31. augusta 2012. godine ponovno podnio zahtjev prvostepenom organu za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

10. Prvostepeni organ je Zaključkom broj 03-41-1589/12 od 18. septembra 2012. godine odbacio kao neblagovremen apelantov zahtjev od 31. augusta 2012. godine.

11. Apelant je izjavio žalbu protiv zaključka od 18. septembra 2012. godine.

12. Ministarstvo je Rješenjem broj UP-II-3-41-1014/12 od 12. oktobra 2012. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv zaključka od 18. septembra 2012. godine.

13. Apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu u Novom Travniku radi poništenja rješenja Ministarstva od 12. oktobra 2012. godine.

14. Kantonalni sud u Novom Travniku je Presudom broj 03 0 U 005301 12 U od 31. januara 2013. godine odbio apelantovu tužbu.

15. Apelant je 13. februara 2013. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke presude od 31. januara 2013. godine.

16. Vrhovni sud je Presudom broj 06 0 U 005301 13 Uvp od 28. aprila 2016. godine uvažio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, preinačio presudu Kantonalnog suda u Novom Travniku od 31. januara 2013. godine na način da je uvažio tužbu i poništio rješenje Ministarstva od 12. oktobra 2012. godine i zaključak prvostepenog organa od 18. septembra 2012. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

17. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je aktom od 24. augusta 2016. godine pozvao apelanta da precizira svoj zahtjev od 31. augusta 2012. godine, shodno uputama Vrhovnog suda (u presudi Vrhovnog suda je navedeno da je apelantov zahtjev nejasan i nepotpun i da treba neuku stranku uputiti kako bi mogla precizirati zahtjev), pa je apelant na zapisnik od 25. augusta 2016. godine izjavio da precizira zahtjev od 31. augusta 2012. godine na način da traži obnovu postupka okončanog rješenjem od 30. septembra 2010. godine.

18. Ministarstvo je Zaključkom broj UP-I-03-41-65/16 od 15. septembra 2016.godine odbacilo kao neblagovremen apelantov zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem od 30. septembra 2010. godine.

19. Apelant je 10. novembra 2016. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu radi poništenja zaključka od 15. septembra 2016. godine.

20. Kantonalni sud u Sarajevu je Presudom broj 09 0 U 027479 16 U od 30. augusta 2019. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio zaključak od 15. septembra 2016. godine i predmet vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje.

21. U ponovnom postupku, Ministarstvo je Rješenjem broj UP-I-03-41-88/19 od 6. januara 2020. godine odbacilo apelantov zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem od 30. septembra 2010. godine.

22. Apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu radi poništenja rješenja od 6. januara 2020. godine.

23. Kantonalni sud u Sarajevu se Rješenjem broj 09 0 U 035843 20 U od 6. augusta 2020. godine oglasio mjesno nenadležnim za postupanje po ovoj tužbi, te cio spis uputio Kantonalnom sudu u Novom Travniku.

24. Kantonalni sud u Novom Travniku je Presudom broj 06 0 U 014596 20 U od 1. februara 2021.godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje od 6. januara 2020. godine i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak i odluku.

25. U ponovnom postupku, Ministarstvo je Rješenjem broj UP-I-03-37-1184/21 od 4. maja 2021. godine odbacilo apelantov zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem od 30. septembra 2010. godine (jer je neblagovremen).

26. Apelant je 22. juna 2021. godine Kantonalnom sudu u Novom Travniku podnio tužbu radi poništenja rješenja od 4. maja 2021. godine.

27. Iz odgovora na apelaciju Ministarstva i prvostepenog organa proizlazi da je Kantonalni sud u Novom Travniku Presudom broj 06 0 U 015425 21 U od 27. septembra 2021. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da postupak traje od 31. augusta 2012. godine i da još nije okončan.

Odgovori na apelaciju

29. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da pred tim sudom nisu povrijeđena prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, jer je odluka tog suda donesena u roku koji je bio moguć s obzirom na broj predmeta koji se nalaze na rješavanju kod tog suda. Vrhovni sud je istakao da je rad na konkretnom predmetu pred prvostepenim sudom i pred tim sudom, kao i pred upravnim organima bio otežan, jer su svi podnesci apelanta dostavljani u rukopisu, većina je bila nejasna i nerazumljiva i uglavnom dostavljana organima koji nisu ni bili nadležni da postupaju po njima, pa je dosta vremena izgubljeno u pozivanju apelanta da ih uredi i usmjeravanju kome da ih podnese.

30. Kantonalni sud u Sarajevu je u odgovoru na apelaciju istakao da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

31. Kantonalni sud u Novom Travniku je u odgovoru na apelaciju istakao da su navodi apelacije neosnovani te da nisu povrijeđena prava apelanta na koja se poziva u apelaciji.

32. Prvostepeni organ je u odgovoru na apelaciju istakao da mu je 29. novembra 2021. godine, Aktom Ministarstva broj UP -1-03-37-1185/21 od 17. novembra 2021. godine, vraćen apelantov spis predmeta sa presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 0 U 015425 21 U od 27. septembra 2021. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena radi poništenja rješenja od 4. maja 2021. godine.

33. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da je Kantonalni sud u Novom Travniku Presudom broj 06 0 U 015425 21 U od 27. septembra 2021.godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu podnesenu radi poništenja rješenja od 4. maja 2021. godine. U konačnici Ministarstvo je predložilo da se apelacija odbaci ili odbije.

34. Apelant je 22. marta 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju na način da je dostavio određenu dokumentaciju, ali bez posebnog osvrta na navedene odgovore na apelaciju. V.Relevantni propisi

35. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

36. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

37. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine ", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

38. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

39. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu, koji je nakon podnošenja apelacije okončan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

40. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

42. Apelant ističe da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

44. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].

Relevantni principi

45. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).

46. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.

Period koji se uzima u obzir

47. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka od 31. augusta 2012. godine, kada je ponovno podnio zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 31. augusta 2012. godine pa do 27. septembra 2021. godine, kada je Kantonalni sud u Novom Travniku donio presudu kojom je okončan predmetni postupak. Dakle, relevantan period je devet godina i jedan mjesec.

Analiza dužine trajanja postupka

48. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i upravnom sporu u kojima se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava koja mu po tom osnovu pripadaju. S obzirom na stanje spisa, te odgovore redovnih sudova i organa uprave, Ustavni sud konstatuje da je predmet relativno složene prirode. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer je o ishodu tog postupka zavisilo da li će apelant dobiti status ratnog vojnog invalida i prava koja mu po tom osnovu pripadaju.

49. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima u izvjesnoj mjeri uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, jer je podnosio neuredne i nepotpune podneske, pa su ga organi uprave i sudovi pozivali da ih uredi i dopuni.

50. Analizirajući ponašanje organa uprave i redovnih sudova u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da su organi uprave donijeli ukupno pet odluka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su Kantonalni sud u Novom Travniku i Kantonalni sud u Sarajevu, odlučujući u upravnom sporu po tužbama apelanta, donijeli četiri presude, od čega dvije kojima su poništavali kao nepravilne drugostepene i prvostepene odluke organa uprave i predmet vraćali Ministarstvu na ponovni postupak/rješavanje. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, donio jednu presudu kojom je preinačio prvostepenu presudu na način da je poništio kao nepravilne drugostepene i prvostepene odluke organa uprave i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Dakle, u konkretnom slučaju organi uprave predmetni postupak nisu vodili efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, jer su njihove odluke kao nepravilne poništene i postupak vraćan u početnu fazu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud tek nakon tri godine i dva mjeseca odlučio o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, računajući od dana podnošenja zahtjeva, dok je Kantonalni sud u Sarajevu tek nakon dvije godine i devet mjeseci odlučio o tužbi podnesenoj 10. novembra 2016. godine, što sve predstavlja postupanja suprotna standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Dakle, prvostepenom organu je jednom predmet vraćen na ponovno rješavanje, dok je Ministarstvu dva puta predmet vraćan na ponovni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38., dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je ponašanje organa uprave, a naročito ponašanje Vrhovnog suda i Kantonalnog suda u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka, jer njihovo postupanje nije bilo efektivno, odnosno nije bilo u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

51. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je veoma značajan za apelanta, ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

52. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

53. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

54. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

55. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

56. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je veoma značajan za apelanta, trajao devet godina i jedan mjesec, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neefektivno postupanje organa uprave, te Vrhovnog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

57. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-800/21 (N.B.) | Sudska praksa | Aktio