Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4376/20 (S. M.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4376/20
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4376/20, rješavajući apelaciju Saše Mirkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Saše Mirkovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u parničnom postupku koji je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu po izjavljenoj reviziji protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457353 16 Rsž od 23. oktobra 2020. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere u pravcu okončanja postupka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Saši Mirkoviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se apelacija Saše Mirkovića protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457353 16 Rsž od 23.
oktobra 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Saša Mirković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 6. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 457353 16 Rsž od 23. oktobra 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457353 14 Rs od 22. septembra 2015. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, zatraženo je u periodu od 22. oktobra 2021. godine do 8. marta 2022. godine od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i od tužene Federacije Bosne i Hercegovine, Sudske policije (u daljnjem tekstu: tužena) da dostave odgovore na apelacije i dodatne informacije o statusu predmeta.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije i dodatne informacije u periodu od 25. oktobra 2021. godine do 17. marta 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju i dodatne informacije su dostavljeni zastupniku apelanta radi eventualnog izjašnjenja 17. januara i 21. marta 2022. godine.
5. Zastupnik apelanta nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 11. jula 2014. godine podnio tužbu protiv tužene radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
8. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 457353 14 Rs od 22. septembra 2015. godine, stavom I izreke presude obvezana je tužena da apelantu isplati iznos bliže označen u izreci presude na ime razlike naknade za ishranu u toku rada (topli obrok) za period bliže označen u izreci presude, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 890,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom II izreke presude odbijen je preostali dio zahtjeva apelanta za naknadu troškova postupka i to na ime troškova korištenja ličnog automobila na relaciji Ljubuški-Sarajevo-Ljubuški 2X u iznosu od 445,88 KM i za odsustvo iz ureda za vrijeme putovanja u iznosu od 960,00 KM.
9. Apelant je 12. oktobra 2015. godine Kantonalnom sudu podnio žalbu protiv prvostepene presude u odnosu na odluku o troškovima postupka, te je predmetni spis 26. januara 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 457353 16 Rsž od 23. oktobra 2020. godine odbijena je žalba apelanta i potvrđena odluka prvostepenog suda o troškovima postupka.
11. Iz dopisa Općinskog suda od 17. marta 2022. godine proizlazi da je apelant 7. decembra 2020. godine putem pošte izjavio reviziju protiv navedene presude Kantonalnog suda, koju je Općinski sud zaprimio 10. marta 2021. godine (omaškom navedeno 10. marta 2020. godine), te da Općinski sud nije dostavio Vrhovnom sudu predmet na postupanje po reviziji odnosno da je postupak po izjavljenom pravnom lijeku i dalje u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka i to šest godina, s obzirom da se ovakve parnične stvari moraju rješavati hitno, povrijeđeno pravo na razuman rok, te s tim u vezi i pravo na imovinu. Apelant predlaže da mu se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja postupka.
b) Odgovori na apelaciju
13. Vrhovni sud je ukazao da mu navedeni predmet nije dostavljen na postupanje po reviziji.
14. Kantonalni sud je naveo da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH) sačinilo plan rješavanja predmeta po kojem je i postupljeno, te da su razlozi za donošenje odluke navedeni u obrazloženju osporene odluke i predstavljaju odgovor na apelaciju.
15. Općinski sud je naveo da u postupku donošenja odluke nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te da je u obrazloženju odluke detaljno iznio razloge za donesenu odluku. Iz dodatne informacije o statusu predmeta koja je dostavljena Ustavnom sudu proizilazi da predmet nije dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje po izjavljenoj reviziji jer Općinski sud nikada nije zaprimio spis od Kantonalnog suda. Općinski sud je naveo da je predmet 26. januara 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi, te da je drugostepena odluka donesena 23. oktobra 2020. godine i dostavljena strankama (utvrđeno kroz CMS sistem). Također je naveo da je revizija protiv drugostepene odluke izjavljena putem pošte 7. decembra 2020. godine, a zaprimljena na Općinski sud 10. marta 2021. godine (omaškom suda navedeno 10. marta 2020. godine).
16. Tužena je navela da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na koja se u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).
18. U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
1. Revizija Član 238.
O reviziji odlučuje Vrhovni sud Federacije.
Član 243.
Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Član 244.
Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, odbacit će rješenjem prvostepeni sud, bez održavanja ročišta.
Član 245.
(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu. Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
19. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13, 52/14, 85/21), u relevantnom dijelu glasi:
GLAVA III
UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SUDOVA
Član 31. stav (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 457353 16 Rsž od 23. oktobra 2020. godine
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i prava na imovnu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
26. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
27. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak u toku, tj. da je apelant protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda izjavio reviziju. Ustavni sud zapaža da je postupak po reviziji u toku pred Općinskim sudom, zbog čega apelant u konkretnom slučaju nije došao do konačne odluke suda po izjavljenoj reviziji.
28. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovih prava je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Meritum
30. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelacionih navoda preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je zbog nerazumne dužine postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
34. Također i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 12. juna 2014. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od sedam godina i oko 11 mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanta i koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
37. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da iz apelacije i dokumentacije uz apelaciju ne proizilazi da je apelant svojim postupcima uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
38. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao jednu godinu i tri mjeseca. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi podnesenoj protiv prvostepene presude donio nakon četiri godine i devet mjeseci od dostavljanja predmetnog spisa na postupanje po žalbi. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internet stranici www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenog postupka ukazao da je VSTV BiH sačinio plan rješavanja predmeta po kojem je i postupljeno. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV BiH“ kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja.
39. Nadalje, Ustavni sud, zapaža da su nakon toga Općinski sud i Kantonalni sud doprinijeli dužini predmetnog parničnog postupka. Naime, iz dopisa Općinskog suda proizilazi da je revizija protiv drugostepene odluke izjavljena putem pošte 7. decembra 2020. godine, a zaprimljena na Općinski sud 10. marta 2021. godine (omaškom suda navedeno 10. marta 2020. godine), te da predmet nije dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje po izjavljenoj reviziji jer Općinski sud nikada nije zaprimio spis od Kantonalnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na odredbe Zakona o parničnom postupku kojim je regulisan postupak po reviziji (između ostalih čl. 244. i 245.), a iz navedenog odgovora ne slijedi da su poduzete bilo kakve radnje u smislu navedenih odredaba od strane Općinskog suda.
40. Imajući u vidu sve navedeno, naročito okolnost da je u pitanju postupak koji se po zakonu smatra hitnim i koji je od značaja za apelanta, Ustavni sud smatra da je navedeno postupanje Kantonalnog suda koji je odluku po žalbi donio nakon četiri godine i devet mjeseci u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka i mora se okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, pri čemu Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje žalbenog postupka.
41. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud nalazi svrsishodnim naložiti Općinskom sudu da procesuira izjavljeni pravni lijek u skladu s procesnim zakonom kako bi se postupak okončao u razumnom roku.
42. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, traje sedam godina i oko 11 mjeseci, pri čemu je žalbeni postupak trajao četiri godine i devet mjeseci, predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Kantonalnog suda, te je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
44. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
45. Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
46. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije imajući u vidu da predmetni postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, traje sedam godina i oko 11 mjeseci, pri čemu je žalbeni postupak trajao četiri godine i devet mjeseci, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
48. Na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić