Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1927/21 (V. J.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1927/21
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1927/21, rješavajući apelaciju Vinka Jakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je Mato Tadić, predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Vinko Jakić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 449891 14 Rs, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu na rješavanju po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 449891 14 Rs od 24. septembra 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vinko Jakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužina trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Rs 449891 14 Rs.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 16. februara 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovor na apelaciju 24. februara, odnosno 4. marta 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 11. marta 2022. godine. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovore.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 31. jula 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (Fondacija za održivi razvoj ,,OdRaz“ Sarajevo), radi poništenja rješenja upravnog odbora tužene, vraćanja na rad i isplate naknada plaća sa prijedlogom za određivanje mjere osiguranja.
7. Općinski sud je 3. septembra 2014. godine održao ročište za odlučivanje o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, te je 12. i 23. septembra i 2. oktobra 2014. godine održao nastavak ročišta za odlučivanje o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, te je Rješenjem broj 65 0 Rs 449891 14 Rs od 7. novembra 2014. godine odbio prijedlog apelanta za određivanje mjere osiguranja a kako je to detaljno navedeno u dispozitivu.
8. Apelant je 27. novembra 2014. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 7. novembra 2014. godine. Predmetni spis je 4. februara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
9. Kantonalni sud je rješenjem broj 65 0 Rs 449891 15 Rsž od 12. marta 2015. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu 27. marta 2015. godine.
10. Apelant je 1. aprila 2015. godine podnio zahtjev za izuzeće sudije A.LJ.
11. Predsjednik Općinskog suda je rješenjem od 24. aprila 2015. godine usvojio zahtjev za izuzeće sudije A.LJ. u tom predmetu, nakon čega je predmet presigniran u rad drugom sudiji 15. maja 2015. godine.
12. U ponovnom postupku, Općinski sud je 6. jula i 9. septembra 2015. godine održao ročište za odlučivanje o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, te je Rješenjem broj 65 0Rs 449891 14 Rs od 21. septembra 2015. godine odbio prijedlog apelanta za određivanje mjere osiguranja.
13. Apelant je 1. oktobra 2015. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 21. septembra 2015. godine. Predmetni spis je 16. oktobra 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
14. Kantonalni sud je rješenjem broj 65 0 Rs 449891 15 Rsž od 17. novembra 2015. godine preinačio prvostepeno rješenje i odredio predloženu mjeru osiguranja.
15. Tuženi je 17. decembra 2015. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka, nakon čega je predmetni spis 29. februara 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
16. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 449891 16 Rsvl od 5. maja 2016. godine odbio prijedlog za ponavljanje postupka, te je predmet vraćen Općinskom sudu 16. juna 2016. godine.
17. Zbog imenovanja postupajuće sudije na drugostepeni sud, predmet je presigniran u rad novom sudiji. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 30. novembar 2016. godine, ali ga je odgodio za 3. februar 2017. godine, zbog neuredne punomoći za zastupanje uposlenika tuženog, ali ni to ročište nije održano zbog bolovanja postupajuće sudije.
18. Apelant je 24. februara 2017. godine podnio prijedlog za određivanje nove mjere osiguranja na način detaljno naveden u podnesku.
19. Općinski sud je za 16. maj 2017. godine zakazao ročište za odlučivanje o prijedlog za određivanje nove mjere osiguranja, ali kako apelant nije pristupio na ovo ročište, Općinski sud je 16. maja 2017. godine donio rješenje kojim se prijedlog smatra povučenim.
20. Općinski sud je rješenjem od 4. jula 2017. godine stavio van snage rješenje od 16. maja 2017. godine i vratio postupak u fazu odlučivanja po prijedlogu za određivanje nove mjere osiguranja, jer je naknadno zaprimio podnesak apelanta od 16. maja 2017. godine kojim obavještava sud da je tuženi brisan iz registra fondacija, te da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ima obavezu da odredi pravnog slijednika koji će voditi započete sporove.
21. Nakon odlaska sudije na porodiljsko odsustvo spis je presigniran novom sudiji. Općinski sud je zakazao ročište za 30. novembar 2017. godine povodom prijedloga za određivanje nove mjere osiguranja, ali ga je zbog neuredne dostave poziva odgodio za 22. januar 2018. godine, kada je i održano, a na kojem je apelant preinačio prijedlog za određivanje mjere osiguranja promjenom istovjetnosti zahtjeva.
22. Općinski sud je 26. februara i 21. marta 2018. godine održao nastavak ročišta povodom prijedloga za određivanje nove mjere osiguranja, na kojem je apelant uredio navedeni prijedlog, te je 21. marta 2018. godine održao nastavak ročišta povodom navedenog prijedloga.
23. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 44989118 Mo 2 od 29. marta 2018. godine odbio prijedlog za određivanje mjere osiguranja na način detaljno naveden u dispozitivu.
24. Postupajući po žalbi apelanta, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 449891 18 Mož od 31. januara 2019. godine preinačio prvostepeno rješenje i usvojio prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu 1. aprila 2019. godine.
25. Općinski sud je 14. maja 2019. godine zakazao pripremno ročište za 17. juni 2019. godine, ali je to ročište na saglasan prijedlog parničnih stranaka zbog donošenja odluke o prijedlogu tuženog za spajanje parničnih postupaka koji je podnesen u predmetu broj 65 0 Rs 631550 14 Rs odgodio i novi termin pripremnog ročišta zakazao za 9. septembar 2019. godine. Međutim, Općinski sud nije održao ni to ročište, jer su parnične stranke zbog pokušaja mirnog rješavanja spora saglasno predložile da se pripremno ročište odgodi za januar 2020. godine, kada je i održano, a na kojem je apelant uredio oznaku tuženog tako da je umjesto Fondacija za održivi razvoj „OdRaz“ treba da stoji Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine.
26. Općinski sud je 10. februara 2020. godine održao pripremno ročište, te je zakazao glavnu raspravu za 22. april 2020. godine, koja nije održana zbog pandemije izazvane pojavom virusa SARS-Cov-2, pa je ročište za glavnu raspravu ponovo zakazao za 7. septembar 2020. godine.
27. Općinski sud je 26. juna 2020. godine donio rješenje o finansijskom vještačenju.
28. Općinski sud je odgodio ročište za glavnu raspravu zakazano za 7. septembar i 5. oktobar 2020. godine, jer je dostava poziva tuženom bila neuredna, te je ročište ponovo zakazao za 24. novembar 2020. godine, ali je na prijedlog tuženog (zbog kontakta punomoćnika sa osobom koja je zaražena virusom SARS-Cov-2) i to ročište odgodio za 22. decembar 2020. godine, kada je i održano, pa je nastavke ročišta za glavnu raspravu održao 4. i 24. februara 2021. godine. Općinski sud je zbog pogoršane epidemiološke situacije nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazan za 26. mart 2021. odgodio za 16. april 2021. godine, koje nije održano jer je apelant tražio odgodu. Također, Općinski sud je 18. juna i 25. augusta 2021. godine održao nastavke ročišta za glavnu raspravu.
29. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 44989114 Rs od 24. septembra 2021. godine odbacio tužbu u jednom dijelu tužbenog zahtjeva, usvojio dio tužbenog zahtjeva, dok je dio tužbenog zahtjeva odbio, a kako je to sve detaljno navedeno u izreci.
30. Tuženi je 1. novembra 2021. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude.
31. Predmetni spis je 22. decembra 2021. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
32. Prema stanju spisa predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da postupak pred Općinskim sudom traje nerazumno dugo i da još uvijek nije okončan, iako se radi o radnom sporu koji se po zakonu smatra hitnim. Također ističe da isključivu odgovornost za ukupnu dužinu postupka snosi Općinski sud koji nije imao nikakvih zakonskih ograničenja da nakon donošenja odluke o mjeri osiguranja nastavi sa redovnim postupkom po tužbenom zahtjevu apelanta, odnosno da održi pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu i u konačnici donese presudu.
b) Odgovori na apelaciju
34. Općinski sud je naveo da se radi o složenom predmetu na čiju je dužinu uticao broj donesenih odluka, činjenica da je spis četiri puta dostavljan na Kantonalni sud prije donošenja prvostepene presude, pandemija izazvana pojavom virusa SARS-CoV-2 zbog koje su odgađana ročišta po odluci nadležnih organa, zatim broj subjektivnih dokaza izvedenih po prijedlogu parničnih stranaka (saslušanje parničnih stranaka i pet svjedoka), te odlaganje ročišta na saglasan prijedlog parničnih stranaka u ukupnom trajanju od osam mjeseci. Općinski sud je istakao da je u konkretnom predmetu konstantno preduzimao radnje i zakazivao ročišta sa ciljem završavanja predmeta, te da su svi termini ročišta zakazani uz konsultaciju sa parničnim strankama, a da apelant nijednom nije ukazao na potrebu postupanja u kraćim rokovima. Također je istakao da su u konkretnom predmetu postupale četiri sudije i to zbog usvojenog zahtjeva za izuzeće, napredovanja u službi te porodiljskog odsustva.
35. Kantonalni sud je naveo da pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koje se apelant poziva u apelaciji.
V.Relevantni propisi
36. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
37. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
38. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
39. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
40. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva.
41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
42. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
44. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
45. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
46. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
47. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Period koji se uzima u obzir
48. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje 7 godina i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
49. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kome je apelant predložio donošenje sudskih mjera osiguranja, te da apelant u tom postupku pokušava da zaštiti svoja prava proistekla iz radnog odnosa, a koji je po zakonu hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku, između ostalog, u dva navrata odlučivano o apelantovom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, zatim o zahtjevu za izuzeće kao i o prijedlogu tuženog za ponavljanje postupka, da je provedeno finansijsko vještačenje kao i veliki broj subjektivnih dokaza, te da je odlučivano i o apelantovom tužbenom zahtjevu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da se radi o naročito složenom predmetu.
50. Analizirajući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant u dva navrata podnosio prijedloge za određivanje mjere osiguranja, kao i da je u tri navrata ulagao pravne lijekove na odluke kojima je odlučeno o njegovim prijedlozima za određivanje mjere osiguranja, te da je podnosio zahtjev za izuzeće sudije koji je usvojen, što jeste apelantovo zakonsko pravo, ali je uticalo na složenost i dužinu trajanja postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant da je u dva navrata s tuženim tražio odgađanje zakazanih ročišta u predmetnom postupku. Takvo apelantovo postupanje je uticalo na tok i dužinu predmetnog postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, jer putem suda pokušava da ostvari prava iz radnog odnosa.
51. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u predmetnom parničnom postupku donijeli više odluka i da su kontinuirano i u razumnim rokovima preduzimali raspoložive procesne radnje u cilju okončanja predmetnog postupka, te da u radu redovnih sudova nije bilo perioda veće pasivnosti. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant koristio veći broj raspoloživih pravnih lijekova protiv odluka donesenih u predmetnom postupku, o kojima su redovni sudovi odlučivali u relativno kratkim rokovima. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da, shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda, korištenje raspoloživih procesnih mehanizama od strane stranaka u postupku, uključujući i većinu ili sve pravne lijekove, predstavlja objektivne okolnosti koje utiču na dužinu trajanja određenog postupka koje se, kao takve, ne mogu staviti na teret državi (vidi Evropski sud, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15. jula 1982. godine, stav 82; Cesarini protiv Italije, presuda od 12. oktobra 1992. godine, st. 19-20; O'Neill i Lauchlan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavke br. 41516/10 i 75702/13, presuda od 28. juna 2016. godine, stav 92.). Stoga, u situaciji kada se predmetni postupak (po peti put) nalazi pred Kantonalnim sudom, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela složenost predmeta te naročito objektivna okolnost da je apelant koristio raspoložive pravne lijekove, o kojima su redovni sudovi odlučivali u relativno kratkim rokovima i u čijem radu Ustavni sud ne nalazi periode veće pasivnosti, Ustavni sud ne može ocijeniti period od sedam godina i devet mjeseci, koliko traje predmetni postupak, kao pretjerano dug.
52. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“, kao jednog od elemenata prava prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu još uvijek nema povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijela objektivna okolnost da su apelant i tuženi koristili raspoložive pravne lijekove o kojima su redovni sudovi odlučivali u relativno kratkim rokovima, a u radu redovnih sudova Ustavni sud ne nalazi periode veće pasivnosti.
54. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić