Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-722/22 (A. Z.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pretpostavka nevinosti
  • Dokazni postupak
  • Pritvor
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-722/22

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 722/22, rješavajući apelaciju Aliaksandra Zakharau, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Aliaksandra Zakharaua podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 950304 22 Kv od 22. februara 2022. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Aliaksandr Zakharau (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bjelorusije, kojeg zastupa Damir Beglerović, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 K 950304 22 Kv od 22. februara 2022. godine i 65 0 K 950304 22 Kpp 3 od 19. februara 2022. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 8. marta 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Učesnici u postupku su dostavili odgovore na apelaciju 9. i 21. marta 2022. godine.

4. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantovom punomoćniku 14. aprila 2022. godine. Apelantov punomoćnik nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 950304 22 Kpp 3 od 19. februara 2022. godine apelantu je određen pritvor iz razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), koji prema navedenom rješenju može trajati mjesec dana i računa se od dana i sata lišenja slobode, odnosno od 18. februara 2022. godine.

7. U obrazloženju rješenja je navedeno: Tužilaštvo je 19. februara 2022. godine predložilo da se apelantu odredi pritvor iz razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka a) ZKPFBiH zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teške krađe iz člana 287. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH); u prijedlogu su pobrojani dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i ukratko izložen sadržaj dokaza; apelantova odbrana se usprotivila prijedlogu za određivanje pritvora osporavajući pritom postojanje osnovane sumnje i posebnog pritvorskog razloga za određivanje pritvora.

8. Općinski sud je ocijenio da je prijedlog za određivanje pritvora apelantu osnovan te su u nastavku navedeni razlozi za takav stav. U vezi s tim je navedeno: apelantu se naredbom o provođenju istrage od 18. februara 2022. godine stavlja na teret da je u vrijeme i mjestu opisanom u naredbi počinio krivično djelo teške krađe iz člana 287. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH. Osnovana sumnja da je apelant počinio navedeno krivično djelo, kako je dalje navedeno, proizlazi iz dokaza priloženih uz prijedlog (pobrojani na str. 4. i 5. rješenja), između ostalog, izvještaja o izvršenom krivičnom djelu, zapisnika o uviđaju kriminalističko-tehničkog pregleda lica mjesta i operativnih podataka Sektora kriminalističke policije Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo. Izvršenje krivičnog djela je na osnovu dobivenih izvještaja dovedeno u vezu s dva putnička automobila pronađena u Trebinju. Nakon toga, policijski službenici Odjeljenja za imovinske delikte u Trebinju dobili su odobrenje dežurne tužiteljice Tužilaštva i usmenu naredbu za pretresanje kuće i vozila, nakon čega su pronašli dio predmeta koji su se mogli dovesti u vezu s predmetnim krivičnim djelom. Pri tome su sačinjeni zapisnici, a dio predmeta koji su se mogli dovesti u vezu s izvršenim krivičnim djelom su oduzeti te deponirani u prostorije PS Trebinje.

9. U daljem toku istrage saslušani su osumnjičeni državljani Ruske Federacije M. G. i A. B., te svjedok A. J. kao odgovorno lice firme u kojoj je izvršena teška krađa, te izvršen uvid u izvještaj o pretresu motornog vozila u kojem je pronađen dio predmeta koji se dovode u vezu s izvršenim krivičnim djelom. Naime, u vozilu je pronađen prekršajni nalog uz potvrdu o plaćanju kazne na ime apelanta. Navedeno motorno vozilo je dovedeno u vezu s apelantom koji je upravljao vozilom, nakon čega je za apelantom raspisana potraga. Policijski službenici Granične policije Zvornik su apelanta lišili slobode na graničnom prelazu Zvornik. U službenim prostorijama Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo je po naredbi za pretresanje lica i stvari, uz prisustvo svjedoka, izvršen pretres apelanta kojem je prisustvovao i njegov advokat i stalni sudski vještak za ruski jezik. Od apelanta je oduzet mobilni telefon i specifične muške cipele za koje je uočeno da ih je nosio jedan od izvršilaca krivičnog djela. Iz pojedinačne i zajedničke ocjene svih dokaza, naročito izjave oštećenog kao svjedoka, Općinski sud je zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo teške krađe, zbog čega mu je određen pritvor na osnovu člana 146. stav 1. ZKPFBiH.

10. U vezi s postojanjem posebnog pritvorskog razloga iz tačke a) stava 1. člana 146. ZKPFBiH prema kojem se pritvor može odrediti licu za koje postoji osnovana sumnja da je počinilo krivično djelo ako se krije ili postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva navedeno je da je apelant državljanin Bjelorusije i nema trajnih veza s BiH, Bjelorusija i BiH nemaju zaključen bilateralni ugovor o međusobnom izručenju vlastitih državljana, te se osnovano može očekivati da će apelant postati nedostupan organima gonjenja ukoliko mu pritvor ne bi bio određen. Osim toga, apelant je strani državljanin koji u BiH nema privremeno ili trajno zaposlenje, nema nekretnina niti rodbinu koji bi ga vezivali za BiH. Sve navedene okolnosti su dovedene u vezu s činjenicom da je apelant upoznat da se protiv njega vodi istraga zbog krivičnog djela za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Pri tome je sud imao u vidu i da se radi o velikoj vrijednosti otuđenih predmeta koji nisu pronađeni, te su navedene okolnosti takve prirode da ukazuju na opasnost od bjekstva iz člana 146. stav 1. tačka a) ZKPFBiH.

11. Sud je po službenoj dužnosti i na prijedlog odbrane razmotrio mogućnost izricanja blažih mjera te utvrdio da se niti jednom drugom mjerom ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja. Ovo iz razloga jer je mjera pritvora neophodna radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka.

12. Vijeće Općinskog suda je Rješenjem broj 65 0 K 950304 22 Kv od 22. februara 2022. godine odbilo kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca i potvrdilo prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je u pogledu neosnovanosti žalbenih prigovora kojim se osporava postojanje osnovane sumnje isticanjem da se osnovana sumnja zasniva jedino na izvodu iz prekršajnog naloga koji se nalazio u vozilu pronađenom u Trebinju i glasi na apelantovo ime vijeće Općinskog suda navelo da dokazi u početnoj fazi istrage predstavljaju dovoljan kvantum dokaza na kome se može zasnivati osnovana sumnja.

13. U pogledu neosnovanosti žalbenih navoda o povredi načela presumpcije nevinosti jer je u pobijanom rješenju navedeno da je od apelanta „oduzet jedan mobilni telefon i crne muške cipele, koje je nosio jedan od izvršilaca krivičnog djela“, vijeće Općinskog suda je istaklo da se žalbenim navodima vrši selektivna i fragmentarna, a ne potpuna i cjelovita ocjena pobijanog rješenja. Naime, kako je dalje navedeno, u pobijanom rješenju jasno stoji da je „osumnjičeni osnovano sumnjiv da je izvršio krivično djelo za koje ga tereti Tužilaštvo, što proizlazi iz pojedinačne i zajedničke ocjene svih dokaza“. Vijeće Općinskog suda je zaključilo da je sudija za prethodni postupak jasno naveo zbog čega je apelant osnovano sumnjiv. Formulacija „koje je nosio jedan od izvršilaca krivičnog djela“ nije u suprotnosti s presumpcijom nevinosti jer je u svim ostalim dijelovima pobijanog rješenja korištena formulacija „da je osumnjičeni osnovano sumnjiv da je izvršio krivično djelo“. Iz navedenog, prema mišljenju vijeća, proizlazi jasna namjera prvostepenog suda da utvrdi osnovanu sumnju a ne krivicu apelanta.

14. Nadalje, iz pobijanog rješenja proizlazi da je sudija za prethodni postupak u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz tačke a) stava 1. člana 146. ZKPFBiH zaključio da postoji bojazan da bi osumnjičeni mogao otići u Bjelorusiju ili u inozemstvo i postati nedostupan organima gonjenja BiH. U tom pravcu su istaknuti sljedeći razlozi: apelant je strani državljanin koji na području BiH nema trajno ili privremeno zaposlenje; nema nekretnina; nema rodbinske odnose koji bi ga vezivali za BiH. Sve te okolnosti, kako je obrazloženo, prema pravilnoj ocjeni sudije za prethodni postupak ukazuju na osnovanu bojazan da bi apelant, nakon što je upoznat da se protiv njega vodi istraga, mogao pobjeći van granica BiH, na koji način bi postao nedostupan organima krivičnog gonjenja BiH i onemogućio dalje uspješno vođenje i okončanje krivičnog postupka.

15. Slijedom navedenog, vijeće je na osnovu svih navedenih okolnosti zaključilo da u konkretnom slučaju postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant, u slučaju boravka na slobodi, mogao postati nedostupan, odnosno da postoje razlozi za određivanje pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tačka a) ZKPFBiH. Vijeće je također ocijenilo da je sudija za prethodni postupak pravilno razmotrio mogućnost primjene blažih mjera iz čl. 140. i 140.a) ZKPFBiH. Detaljnom analizom svih prethodno pobrojanih okolnosti, imajući pri tome u vidu da je u toku faza istrage, vijeće je zaključilo da postoje objektivni razlozi koji opravdavaju mjeru pritvora prema apelantu, kako je već pravilno utvrđeno u pobijanom rješenju.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

17. Obrazlažući pravo na pravično suđenje apelacijom je ukazano na povredu presumpcije nevinosti jer je u osporenom rješenju činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, cijeneći dokaze za utvrđenje osnovane sumnje u pobijanom rješenju je navedeno: „... oduzet jedan mobilni telefon i jedne crne muške po svom izgledu specifične cipele, za koje je uočeno da ih je nosio jedan od izvršilaca krivičnog djela.“ Ovakvim načinom interpretacije, prema kojem je, po apelantovom mišljenju, prihvaćeno da su njegove oduzete cipele korištene pri izvršenju krivičnog djela, prihvaćeno je i da je kriv za izvršenje krivičnog djela. Pri tome mu je uskraćena mogućnost da navedene dokaze ospori, odnosno da predloži vještačenje cipela i da se adekvatno brani. Dalje je navedeno da u drugostepenom rješenju nisu dati razlozi za suštinske žalbene prigovore, prije svega o postojanju bilateralnog ugovora o izručenju. Stoga, smatra neosnovanim zaključak da bi mogao postati nedostupan organima gonjenja. U tom pravcu ukazuje na nedostatak obrazloženja. Apelacijom se ukazuje da je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek jer je žalba paušalno odbijena kao neosnovana, pri čemu nisu riješena pitanja od suštinske važnosti.

II.Odgovori na apelaciju

18. Općinski sud je naveo da je apelacija neosnovana jer dokazi u početnoj fazi istrage predstavljaju dovoljnu količinu dokaza na kojima se može zasnivati osnovana sumnja. U pogledu neosnovanosti navoda o povredi načela presumpcije nevinosti istaknuto je da se u apelaciji vrši selektivna i fragmentarna, a ne potpuna i cjelovita ocjena navoda pobijanog rješenja. Navedeno iz razloga jer je u rješenju jasno navedeno da je „osumnjičeni osnovano sumnjiv da je izvršio krivično djelo za koje ga tereti Tužilaštvo, što proizlazi iz pojedinačne i zajedničke ocjene svih dokaza“. Dakle, sudija za prethodni postupak je na osnovu svih izvedenih dokaza pravilno zaključio da u konkretnom slučaju postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant u slučaju boravka na slobodi mogao postati nedostupan, odnosno da u konkretnom slučaju postoje razlozi za određivanje mjere pritvora na osnovu člana 146. stav 1. tačka a) ZKPFBiH.

19. Tužilaštvo smatra da su u pobijanim rješenjima izvedeni pravilni zaključci, da su utvrđene sve činjenice i okolnosti i da su dokazi pravilno ocijenjeni. Osim toga, navedeno je da BiH i Bjelorusija nemaju bilateralni ugovor o međusobnom izručenju vlastitih državljana i da se ugovor na koji se poziva apelant odnosi na Rusku Federaciju. Apelantu je omogućena dvostepenost u odlučivanju. Neosnovani su navodi o kršenju presumpcije nevinosti jer su u oba rješenja korišteni termini osnovana sumnja i osnovano sumnjiv, dakle nije prejudicirana apelantova krivica. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravke, 56/03 – ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 146. stav 1. tačka a) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Općinskog suda broj 65 0 K 950304 22 Kv od 22. februara 2022. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 23. februara 2022. godine, a apelacija je podnesena 25. februara 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant ukazuje da mu je osporenim rješenjima o određivanju pritvora povrijeđena presumpcija nevinosti.

Pravo na pravično suđenje – pretpostavka nevinosti

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 2. Evropske konvencije glasi:

(…)

2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica u skladu sa zakonom.

28. Apelant tvrdi da osporena rješenja o određivanju pritvora u pogledu ispunjenosti uvjeta iz člana 146. stav 1. tačka a) ZKPFBiH predstavljaju najgrublje kršenje presumpcije nevinosti na njegovu štetu.

29. Ustavni sud podsjeća da, za razliku od člana 6. stav 1. Evropske konvencije, povreda presumpcije nevinosti se ne ocjenjuje na osnovu postupka u cjelini, već kao zaseban procesni nedostatak. Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 2. Evropske konvencije garantira da se svako ko je optužen za krivično djelo smatra nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže. Pretpostavka nevinosti po članu 6. stav 2. Evropske konvencije bit će povrijeđena ako sudska odluka ili čak izjava dužnosnika koja se odnosi na lice koje je optuženo za krivično djelo odražava mišljenje da je krivo prije nego što se njegova krivica dokaže po zakonu. Dovoljno je da u odsustvu zvanične odluke postoji određeno mišljenje koje ukazuje da sud ili dužnosnik u pitanju smatra optuženog krivim, dok će preuranjeno iznošenje takvog jednog mišljenja od samog suda neizbježno prekršiti navedenu pretpostavku (vidi Evropski sud, Deweer protiv Belgije, presuda od 27. februara 1980. godine, serija A, broj 35, str. 30. § 56; Minelli protiv Švicarske, presuda od 25. marta 1983. godine, serija A, broj 62, st. 27, 30. i 37; Allenet de Ribemont protiv Francuske, presuda od 10. februara 1995. godine, serija A, broj 308, str. 16, st. 35˗36. i Karakas i Yesilirmak protiv Turske, broj 43925/985, stav 49, 28. juni 2005. godine).

30. Dovodeći navedene stavove u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je prema apelantovim tvrdnjama načelo presumpcije nevinosti povrijeđeno jer su sudovi pogrešnom ocjenom dokaza pogrešno utvrdili činjenično stanje. Navođenjem da su „cipele oduzete od apelanta korištene pri izvršenju krivičnog djela“ prejudicirana je apelantova krivica, uskraćena mu je mogućnost da navedene dokaze ospori, predloži vještačenje i da se adekvatno brani. Osim toga, ukazano je da u drugostepenom rješenju nedostaje obrazloženje o ključnim i suštinskim prigovorima koji su izneseni u žalbi.

31. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je vijeće Općinskog suda, razmatrajući identičan apelantov prigovor iznesen u žalbi, ukazalo da iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da je pri ocjeni postojanja osnovane sumnje navedeno „da je osumnjičeni osnovano sumnjiv da je izvršio krivično djelo za koje ga tereti Tužilaštvo, što proizlazi iz pojedinačne i zajedničke ocjene svih dokaza“. Takav zaključak, prema kojem je apelant osnovano sumnjiv u konkretnoj fazi postupka – fazi istrage, sasvim je dovoljan, a formulacija na koju apelant ukazuje i tiče se cipela koje su od njega oduzete upotrijebljena je tek nakon što je prethodno navedeno da je „osumnjičeni osnovano sumnjiv“. Iz navedenih obrazloženja jasno proizlazi da redovni sudovi, upotrebljavajući termine osnovana sumnja i osumnjičeni (apelant), ničim nisu prejudicirali apelantovu krivicu na način kojim bi bile dovedene u pitanje garancije iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije čiji je cilj da spriječi podrivanje poštenog suđenja. Stoga, Ustavni sud smatra da formulacija „oduzete cipele koje je nosio jedan od izvršilaca krivičnog djela“, na koju je apelant ukazao u apelaciji, korištena po prethodnom utvrđenju osnovane sumnje, u konkretnoj fazi istrage ne predstavlja prejudiciranje apelantove „krivice“, te kao takva ne dovodi u pitanje poštovanje garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.

Ostali navodi

33. U vezi s navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelacijom ukazano na nedostatak razloga o suštinskim žalbenim prigovorima, da je žalba protiv rješenja o određivanju pritvora paušalno odbijena i da stoga nije bila djelotvoran pravni lijek.

34. Suprotno navodima apelacije, Ustavni sud primjećuje da je sudsko vijeće prvostepenog suda ispitalo apelantovu žalbu upravo u dijelovima koji su od odlučnog značaja za rješavanje konkretne krivično-pravne stvari i navelo razloge zbog kojih je ocijenjeno da je žalba neosnovana. Činjenica da apelant nije uspio sa žalbom sama po sebi na ukazuje na nedjelotvornost navedenog pravnog lijeka.

35. Imajući u vidu zaključak u vezi sa članom 6. stav 2. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su navodi apelacije u vezi sa članom 13. Evropske konvencije također neosnovani. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na presumpciju nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije kada redovni sud apelanta jasno označava kao „osumnjičeni“ za izvršenje krivičnog djela, te kada rješenja o određivanju pritvora ne odaju utisak o formiranju mišljenja o utvrđenoj apelantovoj krivici.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-722/22 (A. Z.) | Sudska praksa | Aktio