Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1272/22 (S.K.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1272/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1272/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela S. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela S. K.
protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T110 KTA 0005820 22 3 od 9. februara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 12. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T110 KTA 0005820 22 3 od 9. februara 2022. godine.
2. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KT 0146777 19 od 16. jula 2021. godine odlučeno je da se obustavlja istraga (na osnovu krivične prijave apelantice) protiv osumnjičenog S.B. zbog krivičnog djela Neovlašteno optičko snimanje iz člana 189. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ F BiH).
3. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva broj T09 KTP 0146777 21 2 OD 30. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelantice izjavljena protiv naredbe Kantonalnog tužilaštva od 16. jula 2021. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je postupajući tužilac zaključio da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo, i da njega tereti izjava apelantice koja nije u dovoljnoj mjeri potrkrijepljena materijalnim dokazima. Nadalje, da dostavljeni video snimci za koje apelantica tvrdi da su na njima ona i osumnjičeni, i da ih je osumnjičeni snimio, a potom slao da budu objavljeni na pornografskim stranicama, ili nisu podobni za vještačenje u smislu identifikacije lica učesnika ili se za njih nije moglo utvrditi koja su lica na snimcima, tj. da se ni kod jednog snimka nije moguće izjasniti da je na njemu osumnjičeni, kao i da na nekim snimcima nije apelantica, dok se na nekim snimcima nije uopće moguće izjasniti o tome. Također, da se vještačenje glasa u dijelu u kojem je bilo moguće izvršiti identifikaciju, pokazalo bezuspješnim jer su dostavljeni snimci kratke dužine trajanja i lošeg kvaliteta govornog signala, zbog čega nisu pogodni za identifikaciju/eliminaciju govornika, a da se podaci o korištenju telefona, koji bi potencionalno pružili neke indicije u prilog istinitosti tvrdnji apelantice, nisu mogli pribaviti zbog proteka vremena. Konačno, da su od nadležnih organa u Srbiji i Kipru, u kojim su registrovane predmetne pornografske stranice, zatražene informacije u vezi sa podacima lica koje je slalo i objavilo sporne snimke, te da iz njihovog odgovora proizilazi da iste nije moguće dostaviti jer se isti čuvaju samo 12, odnosno šest mjeseci. S tim u vezi je naveo da je, imajući u vidu navedeno, postupajući tužilac odlučio da ne šalje zahtjev sudu da se od apelanta oduzmu makar i privremeno svi uređaji namijenjeni snimanju i pohrani podataka u formatu videa.
4. Rješenjem Federalnog tužilaštva broj T110 KTA 0005820 22 3 od 9. februara 2022. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelantice izjavljena protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva od 30. decembra 2021. godine. U obrazloženju osporene odluke Federalno tužilaštvo je navelo da su u obrazloženju pobijanog rješenja prigovori apelantice cijenjeni, utvrđeni i detaljno izloženi. Konačno, da imajući u vidu navedene prigovore i razloge date na stranicama od 7. do 11. pobijanog rješenja, koji su ocijenjeni nedvojbenim, pravilno je predmetna pritužba apelantice ocijenjena neosnovanom.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantica, između ostalog, navodi da je postupanjem Kantonalnog tužilaštva u ovoj predmetnoj stvari izostalo potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja na osnovu krivične prijave koju je ona podnijela protiv osumnjičenog zbog toga što je postavio kameru u motelskoj sobi u kojoj su imali spolne odnose, pribavljajući na taj način sporne snimke bez njezinog znanja, kao i zbog toga što je njihove spolne odnose bez njezinog znanja i saglasnosti snimao u svojoj kući i automobilu. S tim u vezi ona navodi da nisu pribavljeni ključni dokazi sa obrazloženjem tužilaštva da bi se time ekstremno zadiralo u privatnost osumnjičenog. Konačno, apelantica ističe da su zapravo njezin ugled i čast puno više narušeni, nego što bi se pribavljanjem navedenih dokaza narušila privatnost osumnjičenog.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak pred Federalnim tužilaštvom odnosi na "osnovanost krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelantica pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP 3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelantice o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, apelantica je navela da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, odnosno da su narušeni njezin ugled i čast. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u svojoj dosadašnjoj praksi utvrdio da se „privatni život“ odnosi na aspekte koji se vežu za lični identitet i ugled (vidi, između ostalih, Evropski sud, Pfeifer protiv Austrije, broj 12556/03, stav 35, 15. novembar 2007. godine, i Petrina protiv Rumunije, broj 78060/01, st. 27–29, 14. oktobar 2008. godine). Štaviše, da bi član 8. Evropske konvencije uopšte bio primjenjiv, napad na čast i ugled mora dosegnuti određen stepen težine koji bi mogao prouzrokovati štetu ličnom uživanju prava na poštovanje privatnog života (vidi Yarushkevych protiv Rumunije, broj 38320/05, st. 22–26, 31. maj 2016. godine). U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se osporenim odlukama, kojima je obustavljena istraga protiv osumnjičenog S.B. (povodom apelantičine krivične prijave), te u kojima su nadležna tužilaštva dala detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, nije dovedeno u pitanje poštovanje apelantičinog prava na privatni život, te su stoga i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić