Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1109/22 (M. K.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1109/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1109/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Milena Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milena Kobas protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 026448 21 Uvp od 2. februara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, podnijela je 28. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 026448 21 Uvp od 2. februara 2022. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 026448 20 U od 5. aprila 2021. godine odbačena je tužba apelantkinje podnesena 22. aprila 2020. godine protiv Grada Banjaluka radi izvršenja presude tog suda od 6. septembra 2019. godine (jer je utvrđeno da već postoji pravosnažna sudska odluka u upravnom sporu o istoj pravnoj stvari).

3. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 5. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 026448 21 Uvp od 2. februara 2022. godine odbio predmetni zahtjev.

4. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da neosnovano apelantkinja tvrdi da se rješenje Okružnog suda od 5. aprila 2021. godine ne odnosi na njenu tužbu od 22. aprila 2020. godine koja ima karakter zahtjeva za izvršenje presude nižestepenog suda od 6. septembra 2019. godine (a navedenom presudom je, u predmetu izdavanja odobrenja za privremeno zauzimanje javne površine, uvažena tužba apelantkinje i poništeno rješenje tuženog od 22. avgusta 2018. godine). Naime, iz navoda predmetnog zahtjeva apelantkinje proističe tvrdnja da tuženi nije izvršio presudu Okružnog suda od 6. septembra 2019. godine, a da je apelantkinja zahtijevala od nižestepenog suda da donese rješenje kojim joj se odobrava korišćenje naznačene javne površine. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani navodi apelantkinje da nije 22. maja 2020. godine dostavila tužbu sa istim sadržajem jer navedeno nesporno proizlazi iz stanja spisa nižestepenog suda broj 11 0 U 026559 20 U u kojem je već donesena presuda od 23. marta 2021. godine (kojom je odbijen njen zahtjev za izvršenje presude nižestepenog suda od 6. septembra 2019. godine). Prema tome, Vrhovni sud je zaključio da je pravilno postupio nižestepeni sud kada je predmetni zahtjev apelantkinje odbacio na osnovu člana 22. stav (1) tačka 6. Zakona o upravnim sporovima, jer je utvrdio da već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari, budući da sud ne može o istoj stvari dva puta odlučivati.

Apelacioni navodi

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelantkinja osporava presudu Vrhovnog suda od 2. februara 2022. godine kojom je odbijen njen zahtjev za preispitivanje rješenja Okružnog suda od 5. aprila 2021. godine, te da je navedenim rješenjem Okružnog suda odbačena tužba apelantkinje jer je utvrđeno da o istoj stvari već postoji pravosnažna sudska odluka.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda potvrđeno kao pravilno prvostepeno rješenje kojim je odbačena tužba apelantkinje jer je utvrđeno da o istoj stvari već postoji pravosnažna sudska odluka, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantkinje u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelantkinje o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantkinje o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1109/22 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio