Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-585/22 (Ž. S.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-585/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-585/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Željko Subotić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. g) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Željko Subotić zbog „neodlučivanja Osnovnog suda u Banjaluci o njegovom zahtjevu za ubrzanje postupka u predmetu broj 71 0 Zup 356458 21 Zup“, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Željko Subotić zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 046866 03 P, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Subotić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Mladen Golub advokat iz Banjaluke, podnio je 14. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „neodlučivanja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) o njegovom zahtjevu za ubrzanje postupka u predmetu broj 71 0 Zup 356458 21 Zup“, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 046866 03 P. Dopunom apelacije od 28. februara 2022. godine apelant je ukazao da je „protiv rješenja Osnovnog suda od 16. februara 2022. godine izjavio žalbu Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 22. februara 2022. godine“. Predmet broj 71 0 P 046866 03 P
2. Apelant je 4. decembra 2003. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv D.R. radi isplate duga.
3. Osnovni sud je rješenjem od 28. aprila 2009. godine obustavio predmetni postupak jer se apelant nije odazvao na zakazano pripremno ročište.
4. Odlučujući o prijedlogu apelanta za povrat u pređašnje stanje, Osnovni sud je rješenjem od 14. decembra 2010. godine usvojio predmetni prijedlog apelanta.
5. Apelant je 6. jula 2021. godine Osnovnom sudu podnio zahtjev za nastavak predmetnog postupka, te je Osnovni sud naredbom od 13. jula 2021. godine naložio obnavljanje postupka (rekonstrukciju spisa).
6. Osnovni sud je ročišta povodom rekonstrukcije predmetnog spisa održao 20. septembra 2021. godine, 2. novembra 2021. godine i 26. novembra 2021. godine, te je rješenjem Osnovnog suda od 26. novembra 2021. godine taj sud obnovio spis konkretnog predmeta.
7. Osnovni sud je pripremno ročište održao 28. februara 2022. godine, te je odredio nastavak pripremnog ročišta jer je apelant preinačio tužbeni zahtjev.
Postupak povodom zahtjeva za ubrzanje postupka
8. Odlučujući o zahtjevu apelanta za ubrzanje postupka (u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 P 046866 03 P) od 25. avgusta 2021. godine, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 Zup 356458 21 Zup od 11. februara 2022. godine predmetni zahtjev odbio kao neosnovan.
9. Iz odgovora na apelaciju Okružnog suda od 18. aprila 2022. godine proizlazi da je taj sud, odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 11. februara 2022. godine, donio Rješenje broj 71 0 Zup 356458 22 Zupž od 30. marta 2022. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.
10. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 12. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da, ako predsjednik suda utvrdi da se neopravdano odugovlači postupak, predsjednik suda donosi rješenje i određuje rok za preduzimanje određenih procesnih radnji (koji ne može biti duži od tri mjeseca i primjeren rok u kojem ga sudija izvještava o preduzetim radnjama). Prema tome, Okružni sud je naveo da bi primjena navedenih odredbi u predmetnom spisu značila da je predsjednik prvostepenog suda morao postupajućem sudiji naložiti preduzimanje određenih procesnih radnji, kao i utvrditi rok za preduzimanje istih. Nadalje, Okružni sud je naveo da bi predsjednik drugostepenog suda, odlučujući o žalbi, primjenom člana 16. stav (4) navedenog zakona (kojim je propisano da predsjednik neposredno višeg suda može uvažiti žalbu i preinačiti rješenje), shodno članu 12. stav (1) istog zakona, prilikom utvrđivanja da se neopravdano odugovlači postupak morao odrediti rok za preduzimanje određenih procesnih radnji. Međutim, Okružni sud je ukazao da, kako je nesporno u spisu utvrđeno da je, između ostalog, od obnavljanja (rekonstrukcije) spisa uloga prvostepenog suda aktivna, da su preduzete konkretne procesne radnje koje će se prema izjašnjenju postupajućeg sudije i stanja spisa i nastaviti (na što je ukazao i sam apelant) to bi određivanje procesnih radnji i rok za izvršavanje istih (koje se, dakle, već preduzimaju) bilo suvišno. Prema tome, Okružni sud je naveo da bi drugačija odluka predsjednika prvostepenog suda bila nesvrsishodna. Konačno, Okružni sud je naveo da je, imajući u vidu smisao podnesenog pravnog lijeka predviđenog Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku - zahtjeva za ubrzanje postupka, sadašnjim aktivnim učešćem prvostepenog suda ispunjena obaveza suda da ubrza postupanje u određenom postupku, dok je za pitanje utvrđivanja povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom spisu obezbijeđena druga pravna zaštita predviđena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Apelacioni navodi
11. Apelant se poziva na povredu prava na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant, između ostalog, navodi da predmetnu apelaciju podnosi zbog „probijanja rokova za odlučivanje o (njegovom) zahtjevu za ubrzanje postupka“. Ističe da u vrijeme podnošenja apelacije predsjednik Osnovnog suda nije odlučio o njegovom zahtjevu za ubrzanje postupka u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 P 046866 03 P. Takođe ističe nerazumnu dužinu trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 046866 03 P. U dopuni apelacije apelant navodi da je Osnovni sud donio rješenje o njegovom zahtjevu „16. februara 2022. godine“, te da je on protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Okružnom sudu 22. februara 2022. godine, te da ostaje kod navoda koje je istakao u svojoj apelaciji.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. g) i m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. g) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
Izmijenjene pravne okolnosti, u odnosu na postupak po zahtjevu za ubrzanje postupka
13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju jer u vrijeme podnošenja predmetne apelacije Osnovni sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za ubrzanje postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem od 11. februara 2022. godine odlučio o predmetnom zahtjevu apelanta, da je apelant protiv navedenog rješenja izjavio žalbu, kao i da je Okružni sud rješenjem od 30. marta 2022. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv prvostepenog rješenja čime je, shodno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, postupak po apelantovom zahtjevu za ubrzanje postupka okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno. Neiscrpljivanje pravnih lijekova, u odnosu na predmet broj 71 0 P 046866 03 P
14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnijeta 14. februara 2022. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (1. januar 2021. godine), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelant, u skladu sa principom supsidijarnosti, treba iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
15. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio Osnovnom sudu zahtjev za ubrzanje postupka, koji je rješenjem tog suda odbijen kao neosnovan, te da je Okružni sud, odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja Osnovnog suda, istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da su pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zahtjev za ubrzanje postupka i tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je članom 18. stav (2) Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može podnijeti novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe. Konačno, Ustavni sud zapaža i da, shodno odredbama člana 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka, može u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po njegovom zahtjevu podnijeti tužbu Vrhovnom sudu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant prije podnošenja predmetne apelacije nije iskoristio sve pravne lijekove koji mu stoje na raspolaganju shodno odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. g) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić