Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1119/22 (Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Radojke Lakić 10, Tuzla)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1119/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1119/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Radojke Lakić 10, Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Radojke Lakić 10, Tuzla protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 332822 21 Pž 2 od 9. decembra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Radojke Lakić 10, Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Selma Suljanović advokat iz Tuzle, podnio je 28. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mals 332822 21 Pž 2 od 9. decembra 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mals 332822 21 Kom 2 od 5. oktobra 2021. godine konstatovano je da se odbacuje tužba apelanta podnesena radi duga protiv tuženog („Vodoins-održavanje“ d.o.o. Tuzla u likvidaciji).

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 5. oktobra 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 Mals 332822 21 Pž 2 od 9. decembra 2021. godine odbio predmetnu žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je apelant 10. aprila 2018. godine podnio tužbu protiv tuženog radi isplate duga, te da je prvostepeni sud rješenjem od 15. septembra 2021. godine vratio punomoćniku apelanta tužbu radi ispravke i dopune, nalažući mu da, u skladu s odredbama Zakona o korišćenju, upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon), kao tužioca označi osobu koja može biti stranka u postupku, uz upozorenje o posljedicama nepostupanja po rješenju. Dalje, da je apelant 22. septembra 2021. godine dostavio podnesak u kojem je ponovo kao tužioca označio apelanta navodeći da, prema odredbama naprijed navedenog zakona, tako označeni tužilac može biti stranka u postupku. Konačno, da je prvostepeni sud, s obzirom da apelant nije postupio po nalogu suda, te nalazeći da nisu ispunjeni uslovi da se apelantu prizna svojstvo stranke u postupku, odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, shodno odredbama člana 336. stav (3) Zakona o parničnom postupu (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud (s obzirom na činjenicu da apelant podneskom od 22. septembra 2021. godine nije postupio po nalogu tog suda) odlučio da se tužba u konkretnoj pravnoj stvari odbaci.

Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da mu je u konkretnom slučaju sud trebao priznati status stranke, jer „skup etažnih vlasnika može da bude skup samo fizičkih ili samo pravnih lica, ili skup i pravnih i fizičkih lica“, pa da mu je na taj način onemogućen pristup sudu. Naime, iz osporenih odluka proizlazi da bi u konkretnom slučaju svaki etažni vlasnik ponaosob trebao da podnese tužbu protiv tuženog, što nije ispravno, jer je tuženi neovlašćeno uzeo novac koji je vlasništvo apelanta, sa zajedničkog računa svih etažnih vlasnika, a ne ličnog računa samo jednog etažnog vlasnika.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (3) ZPP („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u vezi sa članom 295. ZPP, postupi po nalogu suda i u ostavljenom roku dostavi sudu uređenu tužbu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3135/21 od 16. decembra 2021. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić