Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1186/22 (Služba za inspekcijske poslove Grada Zenica)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1186/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1186/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Služba za inspekcijske poslove Grada Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Služba za inspekcijske poslove Grada Zenica protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 183640 22 Pžp od 21. marta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Služba za inspekcijske poslove Grada Zenica (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Mirsada Bahtić, podnijela je 4. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 183640 22 Pžp od 21. marta 2022. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Pr 183640 20 Pr od 2. februara 2022. godine obustavljen je prekršajni postupak pokrenut po zahtjevu apelantkinje (kao ovlašćenog organa) protiv okrivljenog pravnog lica „ALBA Zenica“ d.o.o. Zenica jer nije dokazano da je okrivljeno pravno lice počinilo prekršaj.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 2. februara 2022. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 43 0 Pr 183640 22 Pžp od 21. marta 2022. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je, s obzirom da apelantkinja nije dokazala da je okrivljeno pravno lice ostvarilo obilježja prekršaja koji mu se stavljao na teret u konkretnom slučaju, u skladu sa načelom In dubio pro reo, osnovana obustava predmetnog postupka jer je izvjesno da postoji sumnja u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja prekršaja.
Apelacioni navodi
4. Apelantkinja se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku odlučivalo o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog pravnog lica, a da se apelantkinja u predmetnom postupku pojavljuje kao ovlašćeni organ za pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljenog. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u krivičnim postupcima član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“. Naime, samo se takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tome, suprotno tumačenje garancija prava na pravično suđenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži „utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe“ protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 5038/13 od 21. jula 2015. godine i AP-371/19 od 11. juna 2019. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić