Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1288/22 (J.M.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1288/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1288/22, rješavajući apelaciju koju je podnio J. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. M.

protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 006389 22 Kž 10 od 9. marta 2022. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. J. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Siniša Mikić advokat iz Doboja, podnio je 12. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 006389 22 Kž 10 od 9. marta 2022. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno stavio van snage Rješenje Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 K 006389 21 K od 24. februara 2022. godine, te ukinuo mjeru pritvora.

2. Presudom Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 006389 21 K od 24. februara 2022. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela Teška krađa iz člana 226. stav (2) u vezi sa članom

37. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu. KZ RS), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok je za radnje iz tački I, II, III i IV izreke presude oslobođen od optužbe.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 006389 21 K od 24. februara 2022. godine produžen je pritvor protiv apelanta nakon izricanja presude tog suda od 24. februara 2022. godine.

4. Odlučujući o žalbi branioca apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 24. februara 2022. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 13 0 K 006389 22 Kž 10 od 9. marta 2022. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da će se, u smislu odredbe člana 203. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), kada prvostepeni sud izrekne kaznu zatvora, pritvor odrediti ili produžiti ako postoje osnovi iz člana 197. stav (1). tač. a), v) i g) ZKP-a RS. S tim u vezi je Vrhovni sud zaključio da se argumentima iz žalbe apelanta ne može osporiti pravilnost činjeničnih utvrđenja i valjanost datih razloga sadržanih u obrazloženju prvostepenog rješenja o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo iz odredbe člana 197. stav (1) tačka v) ZKP-a RS.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, navodi da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer stalno izricanje mjere pritvora predstavlja otežavajuću okolnost i praktičnu anticipaciju kazne, kao i da više ne postoje uslovi za produženje pritvora, jer je apelant oslobođen za krivično djelo zbog kojeg mu je isti određen.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da apelant osporava odluku o produženju pritvora, te da se pri tome poziva isključivo na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. S obzirom na to, te imajući u vidu da je apelacija podnijeta putem stručnog lica, apelantovog pravnog zastupnika advokata Siniše Mikića, Ustavni sud će u konkretnom slučaju razmatrati predmetnu apelaciju u odnosu na prava na koja se apelant pozvao u apelaciji.

9. U odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da osporena rješenja ne predstavljaju odluku koja je rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, već je donesena odluka o produženju pritvora apelantu nakon izricanja prvostepene presude, kojom je riješeno samo jedno proceduralno pitanje. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i u odnosu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, preuranjena.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1288/22 (J.M.) | Sudska praksa | Aktio