Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4531/20 (G. D. i J. P.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Uknjižba
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4531/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-4531/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Glorija Dragičević i Josip Pavlović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Glorija Dragičević i Josip Pavlović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 017347 20 Gž od 28. oktobra 2020.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Glorija Dragičević i Josip Pavlović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čapljine, koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar iz Mostara, podnijeli su 15. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 017347 20 Gž od 28. oktobra 2020. godine.
Uvodne napomene
2. Presudom Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 P 013987 12 P 2 od 9. februara 2015. godine utvrđeno je da je apsolutno ništava sudska nagodba sklopljena 25. maja 2006. godine (u daljnjem tekstu: sudska nagodba), između „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina i D.Š. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da su po sudskoj nagodbi, nekretnine bliže označene u presudi (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), 26. maja 2006. godine pod rednim brojem 4 u vlasničkom B listu uknjižene kao vlasništvo D.Š. sa dijelom 1/1.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 53 O P 013897 Gž 2 od 27. aprila 2016. godine odbijene su žalbe tužioca „HER-EX“ d.o.o. Vitez i tuženih „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina i D.Š. i potvrđena je prvostepena presuda.
4. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak, te da je prvostepeni sud, u ponovnom postupku, zakazao pripremno ročište na kojem je tužilac preinačio tužbu i uz zahtjev za utvrđenje ništavosti sudske nagodbe zatražio i da se u zemljišnim knjigama izvrši brisanje upisa izvršenog na osnovu sudske nagodbe. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio da raspravlja po preinačenoj tužbi i da je prvostepenim sud, s obzirom na razloge zbog kojih je presuda ukinuta i upute koje su date od strane drugostepenog suda, bio dužan provesti ponovni postupak samo u okviru postojećeg tužbenog zahtjeva. Kantonalni sud je naveo da je tužilac nakon šest godina vođenja postupka i postavljenog tužbenog zahtjeva po kojem se raspravljalo sve vrijeme, preinačio tužbu. Međutim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, imajući u vidu odredbu člana 10. Zakona o parničnom postupku, kao i činjenicu da tužilac ima mogućnost da svoja prava po brisovnoj tužbi ostvari u novom parničnom postupku, te da mu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravilno odbio da prihvati preinačenje tužbe.
Osporeni postupak
5. Rješenjem Općinskog suda broj 053-0-Dn-18-004 035 od 6. decembra 2019. godine odbijen je zahtjev apelanata za brisanje ništavog upisa na predmetnim nekretninama, te je izvršena zabilježba rješenja o odbijanju u B listu predmetnog z.k. uloška.
6. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je od strane apelanata dostavljen zahtjev za brisanja ništavog upisa na predmetnim nekretninama, koji je upisan na osnovu sudske nagodbe koja je provedena rješenjem tog zemljišno-knjižnog ureda, te da su uz zahtjev priložene presuda Općinskog suda od 9. februara 2015. godine i presuda Kantonalnog suda od 27. aprila 2016. godine. Općinski sud je, dalje, naveo da je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je na predmetnim nekretninama upisano pravo vlasništva u korist A.Š. sin D., a na osnovu ugovora o diobi bračne imovine i dva ugovora o poklonu, te da je upisana zabilježba prava doživotnog uživanja u korist D.Š., kao i zabilježba zabrane otuđenja na period od pet godina ili opterećenja predmetnih nekretnina bez izričite i posebne pismene suglasnosti poklonodavca D.Š. Osim toga, Općinski sud je utvrdio da je upis pod rednim brojem B/4 brisan, jer je izvršen prenos prava vlasništva na A.Š.
7. Općinski sud je naveo da je u skladu sa članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama ispitao zahtjev sa priloženom dokumentacijom i izvršio uvid u zemljišnu knjigu, te je utvrdio da „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina i D.Š., tuženi u naprijed navedenom parničnom postupku, nisu upisani kao vlasnici niti suvlasnici predmetnih nekretnina, te da je upis pod rednim brojem 4 brisan, jer je izvršen prenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama na A.Š. Nadalje, Općinski sud je naveo da je iz presuda Općinskog suda i Kantonalnog suda vidljivo da nema naloga za brisanje (odnosno povrata u prijašnje stanje), te da se stanje iz presude i stanje u zemljišnoj knjizi ne slaže. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je utvrđeno da ne postoji uslov, odnosno pravni osnov za postupanje po zahtjevu u skladu sa članom 41. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama. S obzirom na izneseno, Općinski sud je naveo da je u skladu sa članom 43. stav 2.. t. 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u izreci.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 017347 20 Gž od 28. oktobra 2020. godine odbijena je žalba apelanata i potvrđeno prvostepeno rješenje.
9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno u prvostepenoj odluci utvrđeno da presudama Općinskog suda i Kantonalnog suda nije naloženo brisanje upisa prava vlasništva D.Š. na predmetnim nekretninama, a koji je izvršen na osnovu sudske nagodbe. Naime, Kantonalni sud je istakao da je navedenim presudama pravosnažno utvrđeno da je sudska nagodba ništava, ali da nije naloženo i brisanje upisa do kojeg je došlo na osnovu takve nagodbe. U vezi sa tim, Kantonalni sud je naveo da je u obrazloženju presude drugostepenog suda od 27. aprila 2016. godine navedeno da je tužilac nakon šest godina vođenja postupka i postavljanja tužbenog zahtjeva po kojem se raspravljalo, preinačio tužbu na način da je tražio i brisanje upisa izvršenog na osnovu sudske nagodbe, ali da je takva preinaka pravilno odbijena, jer tužilac svoja prava po brisovnoj tužbi može ostvariti u novom parničnom postupku.
10. Dakle, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe člana 41. i 42. Zakona o zemljišnim knjigama, kojima je propisano da je upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše, te da takvo odobrenje može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. U vezi sa tim, Kantonalni sud je naveo da kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi i da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je posljedica ništavosti sudske nagodbe brisanje upisa izvršenog u zemljišnoj knjizi na osnovu ništave nagodbe, ali da brisanje takvog upisa, mora biti utvrđeno pravosnažnom odlukom u parničnom postupku, kakvu odluku apelanti nisu priložili. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da u pravosnažnoj sudskoj odluci koja je priložena uz prijedlog za brisanje upisa, apelanti nisu ni označeni kao tužioci, nego je kao tužilac označen „HER-EX“ d.o.o. Vitez. Imajući u vidu izneseno, Kantonalni sud je naveo da je odlučio kao u izreci. Apelacioni navodi
11. Apelanti navode da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, te „međunarodni standardi zaštite prava“ iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i „obaveza poštivanja ljudskih prava“ iz člana 1. Evropske konvencije. Apelanti navode da je pravosnažnom sudskom odlukom utvrđeno da je ništava sudska nagodba kojom je D.Š. stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, ali je D.Š. dalje raspolagao nekretninama na način da ih je formalno poklonio svom sinu A.Š., a suštinski je zadržao cjelokupni sadržaj vlasničkih prava. Apelanti navode da je sudska nagodba sklopljena između „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina, čiji je zakonski zastupnik D.Š., i D.Š., a u cilju prikrivanja imovine od vjerovnika. Apelanti navode da „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina nema druge imovine, osim predmetne nekretnine, koja je na „manipulativan“ način otklonjena od vjerovnika „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina, pa i od apelanata kao takvih. Apelanti ukazuju da ništavost sudske nagodbe obuhvata i ništavost svih posljedica nastalih ništavim sticanjem. Konkretno, ništavost svih upisa nastalih ništavom osnovom, a pogotovo kada se ima u vidu da je dalje raspolaganje bilo dobročino i nenaplatno, pa se i ne postavlja pitanje savjesnosti sticanja i povjerenja u zemljišne knjige. Apelanti navode da osporena odluka štiti ništav upis i njegove posljedice i toleriše „očitu malverzaciju“ prikrivanja imovine od strane D.Š. pred vjerovnicima formalnim darovanjem sinu, uz zadržavanje prava koja čine obim vlasničkih prava. Apelanti smatraju da su sudovi donijeli pogrešnu odluku kada su odbili njihov zahtjev i da je besmisleno što su ih uputili da posebnom tužbom traže brisanje nečega što ne postoji.
Relevantni propisi
12. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 - OUS FBiH i 94/20 - Rješenje US FBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 41. stav (1) i (3) Zainteresovane osobe (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.
(3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.
Član 42.
Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:
1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.
Član 43. stav (2) tač. 3) i 4) Odlučivanje o upisu (2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;
4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23), niti da supstituišu redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja odluke Kantonalnog suda slijedi da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 41. i 42. Zakona o zemljišnim knjigama. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja odluke Kantonalnog suda slijedi da je presudama Općinskog suda i Kantonalnog suda utvrđeno da je sudska nagodba ništava, ali da nije naloženo i brisanje upisa do kojeg je došlo na osnovu takve nagodbe. Nadalje, da iz obrazloženja odluke Kantonalnog suda slijedi da je posljedica ništavosti sudske nagodbe brisanje upisa izvršenog u zemljišnoj knjizi na osnovu ništave nagodbe, ali da brisanje takvog upisa, mora biti utvrđeno pravosnažnom odlukom u parničnom postupku, kakvu odluku apelanti nisu priložili. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić