Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1867/21 (M. G.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1867/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1867/21, rješavajući apelaciju Mariofila Gagre, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mariofil Gagro zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno rješenje Općinskog suda u Čitluku broj 55 0 I 003379 21 Mal od 21.

aprila 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mariofil Gagro zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno rješenje Općinskog suda u Čitluku broj 55 0 I 003379 21 Mal od 21.

aprila 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mariofil Gagro (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danijel Pervan advokat iz Čitluka, podnio je 28. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 Mal 029820 12 I, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Čitluku kao predmet broj 55 0 I 003379 18 Kom

2. Tražitelj izvršenja (JP ELEKTORPRIVREDA HZHB d.d. Mostar) je 26. januara 2012. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Mal 029820 07 Mal od 29. aprila 2008. godine, protiv apelanta kao izvršenika, radi naplate potraživanja.

3. Općinski sud u Mostaru donio je rješenje o izvršenju broj 58 0 Mal 029820 12 I od 7. februara 2013. godine, protiv kojeg rješanje je 20. februara 2013. godine uložen prigovor od strane apelanta.

4. Općinski sud u Mostaru donio je rješenje broj 58 0 I 029820 12 Kom od 8. marta 2018. godine kojim se oglasio mjesno nenadležnim i predmet je 23. aprila 2018. godine dostavio Općinskom sudu u Čitluku na nadležno postupanje.

5. Općinski sud u Čitluku je 21. aprila 2021. godine donio rješenje broj 55 0 I 003379 21 Mal kojim je apelantov prigovor uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju odbio kao neosnovan.

6. Općinski sud u Čitluku je 16. juna 2021. godine rješenje o izvršenju dostavio na provođenje Federalnom zavodu MIO Mostar, koji je 8. jula 2021. godine obavijestio sud da postupa po istom. Apelacioni navodi

7. Apelant, koji u predmetnom izvršnom postupku ima procesni položaj izvršenika, navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, navodi da mu je predmetnim rješenjem o izvršenju određeno izvršenje na novčanim potraživanjima kod FZ MIO/PIO i to njihovom zapljenom i prijenosom na račun tražitelja izvršenja kao i da je protiv istog rješenja podnio prigovor 20. februara 2013. godine. Navodi da je o predmetnom prigovoru rješeno tek 21. aprila 2021. godine slijedom čega smatra da mu je zbog dugotrajnosti ovog postupka, imajući u vidu da je od izjavljivanja prigovora do donošenja odluke po istome proteklo preko osam godina, početni dug zbog zakonske zatezne kamate i više nego udvostručio, odnosno da mu je nastala šteta zbog povećanja ukupnog iznosa duga koji sada mora isplatiti tražitelju izvršenja. Apelant traži naknadu nematerijalne štete.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom slučaju, apelant se žali na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta, a na osnovu pravosnažne i izvršne presude. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana "nova građanska prava ili obaveze" apelanta, već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, predmetni izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

11. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Ustavni sud prvenstvano zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika i koji se provodi protiv njega na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke kojom je obavezan tražiocu izvršenja isplatiti određeni novčani iznos na ime duga. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv predmetnog rješenja o izvršenju uložio prigovor (20. februar 2013. godine) kao i da je o istom odlučeno prije podnošenja apelacije na način da je (21. aprila 2021. godine) apelantov prigovor uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju odbijen kao neosnovana. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da mu je zbog nerazumne dužine trajanja odlučivanja o njegovom prigovoru povrijeđeno pravo na imovinu iz razloga što su mu se nakon osam godina odlučivanja o njegovom prigovoru povećale zakonske zatezne kamate koje je dužan platiti, i da mu je time nastala šteta zbog povećanja ukupnog iznosa duga. Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je apelant propustom da svoju obavezu izvrši u paricionom roku uzrokovao pokretanje predmetnog izvršnog postupka, te da apelant u predmetnoj apelaciji svoju obavezu iz izvršne isprave ne spori, dok se žali na „dužinu trajanja postupka“, kao i da su mu se zbog odugovlačenja predmetnog izvršnog postupka povećale zakonske zatezne kamate koje je dužan platiti, i da mu je time nastala šteta zbog povećanja ukupnog iznosa duga. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su u okolnostima konkretnog slučaja apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1867/21 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio