Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1044/22 (Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća i drugi)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1044/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1044/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu 65 0 Rs 467497 16 Rsž od 3. marta 2021. godine;

Biljana Bjelajac protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 Rs 071472 19 Rsž od 16. aprila 2021. godine;

Hercegovačko-neretvanski kanton protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 155430 16 Rsž od 2. juna 2021. godine;

Dejan Đurđević protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 279194 20 Gž od 28. juna 2021. godine;

M. M. i A. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 392035 16 Gž od 20. maja 2021. godine;

Hercegovačko-neretvanski kanton protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 055225 17 Rsž od 6. oktobra 2021.

godine;

Milenko Zekić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 101343 20 Rsž od 3. marta 2021. godine;

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 000817 21 Gž 7 od 30.

septembra 2021. godine;

Ljubica Švraka protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 288130 20 Gž od 15. septembra 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1044/22

1. Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Almir Gagula advokat iz Sarajeva, podnio je 21. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 467497 21 Rev od 2. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 467497 16 Rsž od 3. marta 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 467497 14 Rs od 18. februara 2016. godine je obavezan apelant da tužiocu (K.M.) na ime razlike za minuli rad za period od 1. novembra 2011. do 30. oktobra 2014. godine isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 18. februara 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 467497 16 Rsž od 3. marta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 3. marta 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 467497 21 Rev od 2. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant izjavio reviziju s pozivom na odredbe člana 237. st. (3) i (4) tačka 1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) označivši pravno pitanje koje glasi: „Da li se naknada za minuli rad obračunava na osnovu svih godina radnog staža ostvarenih kod istog poslodavca“, te je pri tome naveo da postoje različite odluke Općinskog i Kantonalnog suda u vezi identičnog pravnog pitanja, u kojim je utvrđeno da tužilac nema pravo na naknadu u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. S tim u vezi je Vrhovni sud naveo da se pod različitom praksom drugostepenih sudova u smislu odredbe člana 237. stav (4) tačka 1) ZPP-a, na koju se apelant poziva kao razlog izuzetne revizije, ne podrazumijeva različita praksa istog suda, već različita praksa najmanje dva drugostepena suda. Zbog navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu člana 237. stav (4) ZPP-a.

5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 2. decembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije tog datuma. Apelant je 21. marta 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

2. AP-1083/22

6. Biljana Bjelajac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Miroslava Drinić advokat iz Gradiške, podnijela je 24. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 Rs 071472 21 Rev od 14. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Rs 071472 19 Rsž od 16. aprila 2021. godine.

7. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 Rs 071472 18 Rs od 14. oktobra 2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se ponište rješenja tužene (JU Srednja stručna i tehnička škola Gradiška) od 21. marta 2018. i 13. aprila 2018. godine kao nezakonita i da se obaveže tužena da apelanticu vrati na radno mjesto, odnosno poslove prehrambene grupe predmeta (stav I), te da se obaveže tužena da joj na ime naknade plate počevši od 21. marta 2018. godine kao prestanka radnog odnosa isplati određene novčane iznose sa pripadajućim porezima i doprinosima (stav II). Istom presudom je odbijen zahtjev apelantice za određivanjem privremene mjere kojom se nalaže tuženoj da apelanticu vrati na predmetno radno mjesto do odlučivanja po tužbi (stav III), te je obavezana apelantica da tuženoj naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu (stav IV).

8. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 14. oktobra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 72 0 Rs 071472 19 Rsž od 16. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

9. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 16. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 72 0 Rs 071472 21 Rev od 14. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP-a propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da apelantica u tužbi za svoje nenovčano potraživanje nije označila vrijednost predmeta spora, pa samim tim ni preko propisanog iznosa od 30.000,00 KM, kao i da novčano potraživanje apelantice ukupno iznosi 16.856,68 KM i također ne prelazi naprijed navedeni propisani cenzus za dozvoljenost revizije u smislu člana 237. stav (2) ZPP-a. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

10. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelantica drugostepenu presudu od 16. aprila 2021. godine primila 25. maja 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 24. marta 2022. godine.

3. AP-1150/22

11. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, podnio je 30. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 155430 21 Rev od 25. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 155430 16 Rsž od 2. juna 2021. godine.

12. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 155430 14 Rs od 27. maja 2016. godine (vrijednost spora 11.000,00 KM) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice (D.R.) kojim je tražila da se ponište kao nezakoniti rješenje drugotuženog (Odbor državne službe za žalbe Federacije BiH) od 1. avgusta 2014. godine i obavještenje apelanta kao prvotuženog od 11. juna 2014. godine i rješenje o prijemu u radni odnos Z.K. od 11. juna 2014. godine na mjesto „viši referent za operativni rad“ u Upravi za prognanike i izbjeglice Hercegovačko-neretvanskog kantona (stav I). Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se naloži apelantu da izvrši ponovni izbor kandidata po predmetnom konkursu (stav II), odnosno tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tuženi solidarno naknade troškove postupka (stav III).

13. Odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 27. maja 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 58 0 Rs 155430 16 Rsž od 2. juna 2021. godine predmetnu žalbu tužiteljice usvojio i prvostepenu presudu preinačio tako da je usvojio tužbene zahtjeve iz stava I, II i III izreke.

14. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 2. juna 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 58 0 Rs 155430 21 Rev od 25. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je tužiteljica u tužbi naznačila vrijednost spora u iznosu od 11.000,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 2. juna 2021. godine primio 12. jula 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 30. marta 2022. godine.

4. AP-1158/22

16. Dejan Đurđević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Tatjana Ćurlik advokat iz Banjaluke, podnio je 1. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Mal 279194 21 Rev od 15. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 279194 20 Gž 28. juna 2021. godine.

17. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 279194 18 Mal od 30. jula 2020. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi („Euros osiguranje“ a.d. Banjaluka) da mu isplati na ime naknade štete iznos od 1.360,96 KM (stav I), te da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu (stav II).

18. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 30. jula 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 Mal 279194 20 Gž 28. juna 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da se apelant odbija sa tužbenim zahtjevom iz stava I i II izreke, te je obavezao apelanta da tuženom naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

19. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 28. juna 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 Mal 279194 21 Rev od 15. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 1.360,96 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 15. decembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije tog datuma. Apelant je 1. aprila 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

5. AP-1166/22

21. M.M. i A.M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Sulejman Kadić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 4. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 392035 21 Rev od 9. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 392035 16 Gž od 20. maja 2021. godine.

22. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 392035 13 P od 11. aprila 2016. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se naloži tuženom (K.M.) da im na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 20.000,00 KM, kao da im na ime materijalne štete za troškove sahrane isplati iznos od 825,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, te da im naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

23. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 11. aprila 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 392035 16 Gž od 20. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

24. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 20. maja 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 392035 21 Rev od 9. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za oba apelanta, s obzirom da je riječ o formalnim suparničarima čiji je procesni položaj svakog od njih samostalan, iznosi po 20.412,50 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

25. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da su apelanti drugostepenu presudu od 20. maja 2021. godine primili 12. jula 2021. godine, a predmetnu apelaciju su podnijeli 4. aprila 2022. godine.

6. AP-1198/22

26. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, podnio je 4. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 Rs 055225 21 Rev od 27. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 055225 17 Rsž od 6. oktobra 2021. godine.

27. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 Rs 055225 16 Rs od 20. januara 2017. godine je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (V.R.) kojim je tražila da se utvrdi da ima status djelatnika na čekanju posla kod apelanta počevši od 3. aprila 1992. do 6. maja 2000. godine (stav I). Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se obaveže apelant da joj na ime naknade plata u navedenom periodu isplati iznos od 10.681,58 KM sa zakonskim zateznim kamatama (stav II), te da na njeno ime putem nadležnog Federalnog zavoda za PIO za navedeni period isplati doprinose za penzijsko osiguranje za navedeni period u iznosu od 5.711,33 KM (stav III), kao i da joj isplati otpremninu u iznosu od 1.086,45 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav IV). Tužiteljica je obavezana da naknadi troškove postupka apelantu u određenom novčanom iznosu.

28. Odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 20. januara 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 56 0 Rs 055225 17 Rsž od 6. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu tužiteljice usvojio i prvostepenu presudu preinačio tako da je usvojio tužbene zahtjeve iz stava I, II, III i IV izreke, te je obavezao apelanta da tužiteljici naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

29. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 6. oktobra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 56 0 Rs 055225 21 Rev od 27. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP-a propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je tužiteljica u tužbi za nenovčano i novčano potraživanje označila jednu vrijednost spora u iznosu od 15.479,01 KM, iz čega proizilazi da, kada se od ukupne označene vrijednosti spora odbije vrijednost novčanog zahtjeva (15.479,01 KM), vrijednost nenovčanog zahtjeva iznosi nula KM. Nadalje, da apelant drugostepenu presudu pobija u pravosnažnom usvajajućem dijelu koji nakon preciziranja tužiteljice u toku postupka iznosi 17.479,36 KM, što je (zajedno sa nula KM koliko iznosi vrijednost nenovčanog zahtjeva), ispod vrijednosti imovinskog cenzusa iz člana 237. stav (2) ZPP-a kao uslova za dopuštenost revizije. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

30. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 27. decembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 4. aprila 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

7. AP-1264/22

31. Milenko Zekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla, podnio je 7. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 Rs 101343 21 Rev od 18. februara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 101343 20 Rsž od 3. marta 2021. godine.

32. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Rs 101343 20 Rs 3 od 12. avgusta 2020. godine (vrijednost spora 2.221,79 KM) djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, pa je obavezan tuženi (Mješoviti holding „Elektroprivreda Republike Srpske“ Matično preduzeće A.D. Trebinje – Zavisno preduzeće „Rudnik i Termoelektrana Ugljevik“ a.d. Ugljevik), da mu po osnovu manje isplaćenih plata i naknada za period od 1. aprila 2018. do 31. decembra 2019. godine isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Istom presudom je obavezan tuženi da za apelanta za navedeni period uplati doprinose za PIO u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, te da mu naknadi troškove postupka u određenom iznosu.

33. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog izjavljenim protiv presude Osnovnog suda od 12. avgusta 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 Rs 101343 20 Rsž od 3. marta 2021. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

34. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 3. marta 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 80 0 Rs 101343 21 Rev od 18. februara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 2.221,79 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

35. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 3. marta 2021. godine primio 29. marta 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 7. aprila 2022. godine.

8. AP-1266/22

36. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika Bijeljina, podnio je 8. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 000817 21 Rev 4 od 19. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 000817 21 Gž 7 od 30. septembra 2021. godine.

37. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 000817 17 P 4 od 22. decembra 2018. godine (vrijednost spora: 5.000,00 KM) je usvojen tužbeni zahtjev tužioca (A.H.) kojim je tražio da se ponište kao nezakoniti akti apelanta o izrečenoj disciplinskoj mjeri prestanak radnog odnosa, te da se naloži apelantu da ga vrati na rad i rasporedi na poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, kao i da mu isplati naknadu za izgubljene plate za period od 27. avgusta 2007. godine pa sve do vraćanja na rad u određenim novčanim iznosima sa zakonskim zateznim kamatama i doprinosima za PIO, i da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

38. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 22. decembra 2018. godine, Okružni sud je Presudom broj 83 0 P 000817 21 Gž 7 od 30. septembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

39. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 30. septembra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 83 0 P 000817 21 Rev 4 od 19. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je tužilac u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 5.000,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

40. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 30. septembra 2021. godine primio 8. oktobra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 8. aprila 2022. godine.

9. AP-1351/22

41. Ljubica Švraka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupaju Desimir Kevac i Velimir Kevac advokati iz Banjaluke, podnijela je 18. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 288130 20 Rev od 19. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 288130 20 Gž od 15. septembra 2020. godine.

42. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 288130 18 P 4 od 13. septembra 2019. godine (vrijednost spora: 10.500,00 KM) je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da sud obaveže tuženog („Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo) da joj isplati određene novčane iznose na ime duševnih bolova zbog gubitka supruga i troškova nadgrobnog spomenika, sa zakonskom zateznom kamatom, te da da joj naknadi troškove postupka.

43. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 13. septembra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 288130 20 Gž od 15. septembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

44. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 15. septembra 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 288130 20 Rev od 19. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10.500,00 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

45. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelantica drugostepenu presudu od 15. septembra 2020. godine primila 13. oktobra 2020. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 18. aprila 2022. godine.

Spajanje predmeta

46. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1044/22. Apelacioni navodi

47. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U predmetu broj AP-1044/22 apelant se pored navedenog poziva i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok se apelanti u predmetu broj AP-1166/22 pozivaju i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te ističu da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

48. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

49. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetima protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Budući da su sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.

50. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1044/22 (Volkswagen Sarajevo d.o.o… | Sudska praksa | Aktio