Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1217/22 (M. E.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1217/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1217/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Mulo Elezović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mulo Elezović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 K 145182 22 Kž od 28. februara 2022. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mulo Elezović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je 5. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 145182 22 Kž od 28. februara 2022. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 145182 22 Kpp od 24. februara 2022. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca.

3. Odlučujući o žalbi branioca apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 24. februara 2022. godine, Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 K 145182 22 Kž od 28. februara 2022. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu prikupljenih dokaza pravilno utvrdio da je ispunjen opšti uslov za određivanje pritvora iz člana 132. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BD BiH) jer se apelant osnovano sumnjiči kao izvršilac krivičnog djela Ubistvo iz člana 163. stav (1) Krivičnog zakona Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: KZ BD). Nadalje, da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su ispunjeni i uslovi za posebne pritvorske razloge iz člana 132. stav (1) tačka a) ZKP BD BiH, s obzirom na postojanje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva apelanta, što bi onemugućilo ili znatno otežalo vođenje krivičnog postupka, odnosno iz tačke b), jer bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogao uništiti ili sakriti dokaze koji su važni za krivični postupak. U vezi sa navedenim, Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud adekvatno primijenio citirane odredbe ZKP-a BD BiH, a da pri tome nije počinio njihovu povredu, niti je iste pogrešno primijenio. Konačno, da je i Apelacioni sud imao u vidu činjenicu da je pritvor najteža mjera budući da ista najteže i pogađa lica kojima se izriče, te je pri tome imao u vidu i činjenicu da je apelant osoba starije životne dobi, ali je u ovom trenutku mjera koju je izrekao prvostepeni sud nužna kako bi se sa sigurnošću obezbijedilo njegovo prisustvo i omogućilo nesmetano vođenje krivičnog postupka.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, navodi da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na odbranu i pristup sudu, jer mu nisu dostavljeni podaci i dokazi koje je tražio od Osnovnog suda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da apelant osporava odluku o određivanju pritvora, te da se pri tome poziva isključivo na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. S obzirom na to, te imajući u vidu da je apelacija podnijeta putem stručnog lica, apelantovog pravnog zastupnika advokata Osmana Mulahalilovića, Ustavni sud će u konkretnom slučaju razmatrati predmetnu apelaciju u odnosu na pravo na koje se apelant pozvao u apelaciji.

8. U odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da osporeno rješenje ne predstavlja odluku koja je rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, već je donesena odluka o određivanju pritvora apelantu, kojom je riješeno samo jedno proceduralno pitanje. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjena.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1217/22 (M. E.) | Sudska praksa | Aktio