Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3244/20 (O. K.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3244/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. svibnja 2022. godine, u predmetu broj AP 3244/20, rješavajući apelaciju Osmana Karahodže, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osmana Karahodže podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 62 0 St 012017 20 Pž od 23. lipnja 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Osman Karahodža (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ustikoline, kojeg zastupa Adela Duraković, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 1. rujna 2020. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 St 012017 20 Pž od 23. lipnja 2020. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 St 012017 19 St od 18. svibnja 2020. godine.
2. Pravomoćnim presudama Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 Rs 030139 18 Rs od 28. prosinca 2018. godine i broj 94 0 Rs 030217 18 Rs od 18. veljače 2019. godine, obvezan je tuženi „FL WOOD“ d.o.o. Brod na Drini (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza, te pretrpljene povrede na radu isplati određene novčane iznose te naknadi troškove postupka.
3. Apelant je 27. ožujka 2019. godine podnio prijedloge za ovrhu, a Osnovni sud je rješenjima broj 94 0 Rs 030139 19 I i broj 94 0 Rs 030217 19 I od 8. travnja 2019. godine dozvolio predloženu ovrhu.
4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 62 0 St 012017 19 St od 25. ožujka 2019. godine pokrenut je prethodni postupak za utvrđivanje razloga i ispitivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad tuženim (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik) na temelju prijedloga zakonskog zastupnika – direktora za otvaranje stečajnog postupka od 11. ožujka 2019. godine.
5. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 62 0 St 012017 19 St od 24. svibnja 2019. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika, imenovan je stečajni upravnik, pozvani su povjeritelji da prijave svoja potraživanja u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u Službenom glasniku Republike Srpske, te su utvrđenja druga prava i obveze u stečajnom postupku. Navedeno rješenje je između ostalog objavljeno u Službenom glasniku Republike Srpske broj 47. od 11. lipnja 2019. godine, na oglasnoj ploči Okružnog privrednog suda, te je izvršena zabilježba otvaranja stečajnog postupka u Odjeljenju privrednog registra Okružnog privrednog suda.
6. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 62 0 St 012017 19 St od 18. svibnja 2020. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova prijava potraživanja od 11. ožujka 2020. godine.
7. Okružni privredni sud je u obrazloženju naveo da je 11. ožujka 2020. godine zaprimio prijavu potraživanja apelanta. Obzirom da je ta prijava potraživanja prispjela nakon održanog drugog ispitnog ročišta, ona je dostavljena na pismeno izjašnjenje stečajnom upravniku, koji je predložio da sud u skladu sa člankom 172. ZOS prijavu potraživanja odbaci kao neblagovremenu. U svezi sa navedenim, Okružni privredni sud je naveo da iz stanja u spisu proizlazi da je prvo ispitno ročište u stečajnom postupku održano 30. srpnja 2019. godine i da je naknadni rok za prijavu potraživanja od tri mjeseca istekao 30. listopada 2019. godine. Imajući u vidu da je apelant podnio prijavu potraživanja putem pošte 6. ožujka 2020. godine, koja je zaprimljena u sudu 11. ožujka 2020. godine, očigledno je da je propustio podnijeti prijavu u zakonom predviđenom iz članka 172. ZOS. Naime, tim člankom je između ostalog propisano je, da povjeritelji mogu prijave potraživanja podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, a prijave podnesene nakon isteka ovog roka će biti odbačene, zbog čega je donesena odluka kao u izreci.
8. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 62 0 St 012017 20 Pž od 23. lipnja 2020. godine žalba apelanta je odbijena kao neutemeljena i potvrđeno je rješenje Okružnog privrednog suda od 18. svibnja 2020. godine.
9. Viši privredni sud je u obrazloženju naveo da prema članku 169. stavak 1. ZOS povjeritelj pismenim putem prijavljuje svoja potraživanja stečajnom sudu i u prijavi navodi propisane podatke. Također, prema članku 172. ZOS, potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje mogu se ispitati na ispitnom ročištu, ako to predloži stečajni upravnik (stavak 1); potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje koja nisu ispitana na ispitnom ročištu i potraživanja prijavljena najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište, mogu se ispitati na jednom ili više posebnih ispitnih ročišta koja će, na prijedlog povjeritelja koji nisu blagovremeno prijavili svoje potraživanje, odrediti stečajni sudac rješenjem, uz uvjet da u roku od 15 dana solidarno uplate predujam za pokriće troškova posebnih ispitnih ročišta (stavak 2); prijave potraživanja podnesene nakon isteka rokova iz stavka 2. ovog članka odbacuju se (stavak 5).
10. Imajući u vidu navedeno, Viši privredni sud je naveo da je u konkretnom slučaju prvo ispitno ročište održano je 30. srpnja 2019. godine, a prijava potraživanja je podnesena tek 11. ožujka 2020. godine, dakle očigledno po isteku roka iz članka 172. stavak 2. ZOS, pa je takva prijava potraživanja neblagovremena. Viši privredni sud je naveo da se apelant u žalbi pozvao na odredbe ZOS kojima su propisane obveze stečajnog upravnika i to: da obavijesti poznate povjeritelje o otvaranju stečajnog postupka, kao i sudove i organe uprave kod kojih se vode sudski i upravni postupci u kojima je stečajni dužnik stranka u postupku (članak 73. stavak 3. točka 6. ZOS) da sačini popis svih dužnikovih povjerilaca za koje je saznao iz knjige i poslovne dokumentacije stečajnog dužnika, prijave njegovih potraživanja ili na neki drugi način (članak 141. ZOS) da sačini popis svih potraživanja radnika i bivših radnika stečajnog dužnika dospjelih do otvaranja stečajnog postupka i dostavi na potpis prijavu njihovih potraživanja u dva primjerka (članak 169. stavak 3. ZOS). U svezi sa time, Viši privredni sud je naveo da su rokovi iz članka 172. ZOS prekluzivni zakonski rokovi, radi se o imperativnim zakonskim normama, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je predmetna prijava neblagovremena.
11. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 62 0 St 012017 19 St od 27. prosinca 2021. godine zaključen je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Apelacijski navodi
12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju.
13. Apelant navodi da je protiv stečajnog dužnika podnio prijedlog za ovrhu i da je u međuvremenu otvoren stečajni postupak, ali da nije ni na koji način u skladu sa člankom 73. ZOS obaviješten da je stečajni postupak u tijeku, te da je nepoznato je li o tome obaviješten i ovršni sud, jer ovršni postupci nisu prekinuti u skladu sa člankom 112. ZOS. Dalje, apelant ističe da je za činjenicu otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom saznao sasvim slučajno nakon čega je odmah podnio prijavu potraživanja koja je odbačena kao neblagovremena osporenim odlukama. Prema mišljenju apelanta, odbacivanjem prijave potraživanja kao neblagovremene krši se njegovo pravo na imovinu i pravo na pravično suđenje jer mu se onemogućuje da ostvari pravomoćno utvrđena potraživanja iz radnog odnosa. Apelant smatra da činjenica da potraživanja nisu prijavljena u roku ne može se staviti njemu na teret, jer je uredno pokrenuo ovršne postupke, te čekao da se pristupi provođenju ovrhe. S druge strane, apelant smatra da su ZOS jasno propisane obveze stečajnog dužnika i stečajnog upravnika, prema kojima je stečajni dužnik bio dužan stečajnom upravniku na uvid dati dokumentaciju o dugovanjima koje ima, a stečajni upravnik je bio dužan sačiniti popis svih potraživanja, te obavijestiti ovršni sud o otvorenom stečaju, nakon čega su sudovi bili dužni prekinuti postupke i o tome obavijestiti apelanta kao tražitelja ovrhe. Apelant također ističe da je od Osnovnog suda koji je donio rješenja u ovršnom postupku 18. kolovoza 2020. godine, zatražio informaciju je li taj sud od strane stečajnog upravnika obaviješten o otvaranju stečaja nad dužnikom ali tu informaciju nisu zaprimili. S obzirom na to, apelant smatra da je propustima drugih osoba ostao uskraćen za mogućnost ostvarivanja svojih potraživanja u stečajnom postupku.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
15. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
16. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
18. U konkretnom slučaju osporenim rješenjima odbačena je kao neblagovremena apelantova prijava potraživanja u stečajnom postupku, budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbom članka 172. stavak 2. ZOS. Dakle, pobijanim odlukama nije meritorno odlučeno o apelantovoj prijavi potraživanja, već je prijava potraživanja odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi razmatrao apelacije podnesene protiv odluka donesenih u stečajnom postupku kojima su prijave potraživanja odbačene kao neblagovremene (vidjeti, Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP 6152/18 od 27. veljače 2019. godine, točka 6, i broj AP 2056/18 od 17. srpnja 2018. godine, toč. 7.-9, dostupne na www.ustavnisud.ba). U tim odlukama, Ustavni sud je istakao da bi se raspravljalo to pitanje uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti prijavu potraživanja ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja prijave potraživanja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova.
19. Stoga, polazeći od navedene prakse i okolnosti konkretnog premeta Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem prijave potraživanja nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio prijavu potraživanja, na temelju koje redoviti sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ona nije ispunjavala formalne uvjete tog pravnog lijeka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da okolnosti da apelant nije obaviješten o otvaranju stečajnog postupka i da nisu prekinuti ovršni postupci, kao ni ukazivanje na navodne propuste stečajnog upravnika, ne mogu biti od utjecaja na odluku o dopustivosti u konkretnom slučaju, obzirom da iz stanja u spisu nesporno proizlazi da je rješenje Okružnog privrednog suda od 24. svibnja 2019. godine, kojim je otvoren stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika i pozvani povjeritelji da prijave svoja potraživanja, između ostalog objavljeno u Službenom glasniku Republike Srpske, na oglasnoj ploči Okružnog privrednog suda, te je izvršena zabilježba otvaranja stečajnog postupka u Odjeljenju privrednog registra Okružnog privrednog suda, zbog čega okolnosti na koje se apelant poziva ne mogu opravdati neblagovremeno podnošenja prijave potraživanja izvan zakonom propisanih prekluzivnih rokova. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogući, zbog čega se apelacija ne može razmatrati.
20. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić