Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3487/20 (Federacija Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Uknjižba
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Javna vlast
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Državno vlasništvo
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stvarnim pravima
- Zakon o privatizaciji preduzeća
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća
- Odluka o zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća
- Zakon o privatizaciji preduzeća
- Zakon o izmjenama Zakona o privatizaciji preduzeća
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini · čl. 3
- Odluka o zakonu o izmjenama i dopunama okvirnog Zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini · čl. 3
- Odluka o sprovođenju aneksa "G" sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donose izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3487/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3487/20, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 Dn 013910 20 Gž od 19. augusta 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnio je 25. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 Dn 013910 20 Gž od 19. augusta 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku, Zemljišno-knjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 051-0-Dn-19-002 032 od 9. januara 2020. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 6. oktobra 2020. godine dostavio traženu dokumentaciju, a 11. decembra 2020. godine i rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 008584 20 Rev od 20. oktobra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i predlagača u predmetnom postupku „Ovnak“ d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: predlagač) zatraženo je 4. i 7. marta 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i predlagač su u periodu od 14. do 25. marta 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju su 13. aprila 2022. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja.
5. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Postupajući po zahtjevu predlagača radi upisa vlasništva na nekretninama, rješenjem Općinskog suda broj 051-0-Dn-19-002 032 od 9. januara 2020. godine, dozvoljava se na osnovu notarski obrađenog ugovora o prodaji broj OPU-IP 844/18 od 17. decembra 2018. godine (u daljnjem tekstu: predmetni ugovor o prodaji), „uknjiženo u A pod I kao državno vlasništvo sa 1/1, uknjižba prava korištenja u C/14 lista na nekretninama u A listu el.ul. 1 k.o. Gačice i u C/15 lista“ na nekretninama u A listu el.ul. 5, k.o. Gačice, katastarske čestice bliže navedene u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), u korist predlagača.
8. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je predlagač 6. novembra 2019. godine podnio zahtjev radi upisa prava korištenja na predmetnim nekretninama, te da je na osnovu člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBIH, priložena dokazna dokumentacija: predmetni ugovor o prodaji, koji je zaključen između Mire Babića i drugih, kao prodavaca, i predlagača, kao kupca, potvrda o isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni, te potvrda izdata od strane Federalnog pravobranilaštva broj R.1/20 od 8. januara 2020. godine. Dalje je navedeno da je na osnovu člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, zahtjev provjeren i ispitan, i utvrđeno da se stanje iz pravnog osnova slaže sa stanjem u zemljišnoj knjizi. Istaknuto je da je predmetni ugovor o prodaji ovjeren od strane Kantonalne porezne uprave Novi Travnik, ispostava Vitez od 16. augusta 2019. godine, u skladu sa članom 23. Zakona o porezu na promet nekretnina SBK, te je plaćena sudska taksa. Stoga je Općinski sud utvrdio da zahtjev predlagača i priloženi dokazi ispunjavaju uslove za upis prava vlasništva na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 013910 20 Gž od 19. augusta 2020. godine, odbijena je žalba Federalnog pravobranilaštva i potvrđeno rješenje Općinskog suda.
10. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa prvostepenog suda proizlazi da je na predmetnim nekretninama „ranije kao nosilac prava korištenja bio upisan PS „Vitezit“" d.o.o. Vitez, a da je u A listu bila upisana državna svojina.“ Dalje je navedeno da iz priložene dokumentacije proizlazi da su u izvršnom postupku tražitelji izvršenja (bivši radnici PS „Vitezit“" d.o.o. Vitez), na osnovu pravosnažnih presuda kao izvršnih isprava, podnijeli prijedlog za izvršenje, nakon čega je Općinski sud 18. juna 2015. godine donio rješenje o izvršenju kojim se dozvoljava predloženo izvršenje. Budući da je kao jedan od uslova prema odredbama Zakona o izvršnom postupku bilo potrebno pribaviti saglasnost za prodaju nekretnina koje služe za proizvodnju u namjenskoj industriji, ukazano je da je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) aktom broj 11-24-0178/16 od 9. januara 2017. godine na zahtjev Općinskog suda dalo saglasnost da se izvršenje u predmetu broj 51 0 I 078516 13 I provede na nekretninama upisanim u z.k. uložak broj 1. i z.k. broj 5. k.o. S.P. Gačice, jer predmetne parcele ne služe za proizvodnju naoružanja i vojne opreme. Također je ukazano da su nakon date saglasnosti predmetne nekretnine u izvršnom postupku rješenjem o dosudi od 31. augusta 2018. godine dosuđene tražiteljima izvršenje (njih 105), koji su nakon toga na predmetnim nekretninama bili upisani kao nosioci prava korištenja. Kantonalni sud je naveo da je predlagač od upisanih nosilaca prava korištenja predmetnih nekretnina predmetnim ugovorom o prodaji kupio predmetne nekretnine, nakon čega se prvostepenim rješenjem upisao kao nosilac prava korištenja na predmetnim nekretninama.
11. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, Kantonalni sud je zaključio da je žalba Federalnog pravobranilaštva neosnovana. S tim u vezi, obrazložio je da se Federalno pravobranilaštvo u žalbi poziva samo na odredbu člana 1. stav 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani), ali ne uzima u obzir odredbu člana 3. istog Zakona, koju je citirao. Dalje je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o imovini preduzeće iz oblasti industrije naoružanja koje je obuhvaćeno odredbom člana 3. Zakona o privatizaciji preduzeća. Kantonalni sud je ukazao da u situaciji kada je nadležni organ tj. Federalno ministarstvo svojim aktom od 9. januara 2017. godine dalo saglasnost da se izvršenje u predmetu broj 51 0 I 078516 13 I provede na nekretninama upisanim u z.k. uložak broj 1. i z.k. broj 5. k.o. S.P. Gačice, tada je nadležnom sudu omogućeno da imovinu PS “Vitezit” d.o.o. Vitez proda u postupku izvršenja i dosudi je tražiteljima izvršenja, koji su nakon toga istu imovinu prodali predlagaču. Istaknuto je da bi protivno tumačenje navedene odredbe onemogućilo da se u izvršnom postupku vrši prodaja imovine javnih preduzeća, i preduzeća sa većinskim državnim kapitalom, što nije slučaj, jer se u suštini radi o vlasništvu preduzeća koje može mijenjati titulara. Također je istaknuto da je nad PS „Vitezit” d.o.o. Vitez 14. novembra 2019. godine otvoren stečajni postupak i da je za otvaranje stečajnog postupka Federalno ministarstvo dalo odobrenje. Stoga je Kantonalni sud zaključio da nije bilo nikakvih prepreka da prvostepeni sud na osnovu predmetnog ugovora o prodaji, shodno odredbama člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, na predmetnim nekretninama kao nosioca prava korištenja upiše predlagača, dok je u A listu ostalo uknjiženo državno vlasništvo sa 1/1 dijela. Kantonalni sud je naveo da nije mogao prihvatiti žalbene navode da se radi o državnom poljoprivrednom zemljištu, jer Federalno pravobranilaštvo u navedenom pogledu nije sudu priložilo bilo kakve dokaze. Istaknuto je da su prema podacima iz zk. uložaka 1. i 5 k.o. Gaćice, predmetne nekretnine označene kao „fabrički krug – industrija“, osim jedne parcele, koja je označena kao „Groblje“.
12. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Dn 008584 20 Rev od 20. oktobra 2020. godine, odbačena je apelantova revizija podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda, jer je nedopuštena. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su redovni sudovi legalizirali raspolaganja predlagača koja su protivna Zakonu o stvarnim pravima, Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i Zakonu o privremenoj zabrani. Također smatra da je pozivanje redovnih sudova da zemljišno-knjižni ured ocijeni da se radi o vlasništvu preduzeća koje može mijenjati titulara suprotno načelu zakonitosti i predstavlja stvaranje prave nesigurnosti, te stvaranja mogućnosti da se zemljišnoknjižna stanja nezakonito mijenjaju. Apelant smatra i da su osporene odluke u suprotnosti sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, odnosno da su redovni sudovi prekršili odredbe čl. 3, 4. i 41. navedenog Zakona. S tim u vezi, ukazuje da zakonski zastupnik apelanta nije bio obaviješten niti je sudjelovao u prvostepenom postupku, te da predlagač nije dostavio podobnu ispravu za upis prava vlasništva. Također ukazuje da su osporene odluke neobrazložene, tj. u njima nisu navedeni dokazi na osnovu kojih su donesene. Apelant tvrdi i da prema zemljišnoknjižnim podacima koji se navode u obrazloženju osporenog rješenja, nije moguće utvrditi o kakvom zemljištu se radi. S tim u vezi, ukazuje na čl. 2, 98. i 99. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ukoliko se radi o poljoprivrednom zemljištu. Apelant također smatra da su osporene odluke donesene suprotno odredbama čl. 8, 52, 364, 365. i 367. Zakona o stvarnim pravima, kao i odredbama Zakona o privremenoj zabrani, budući da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao državno vlasništvo. Stoga smatra da Općinski sud nije mogao predmetne akte prihvatiti kao valjan pravi osnov u smislu člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBIH, kao i u skladu sa članom 3. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Apelant također smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH jer ne postoje dokazi osobe koja je do sada raspolagala predmetnim nekretninama. Ističe i da zemljišnoknjižni referent nije uputio predlagača da provede sudski postupak utvrđivanja pravnih slijednika u cilju pribavljanja saglasnosti za provođenje upisa. Apelant ukazuje na odluku Ustavnog suda broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine.
II.Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud smatra apelantove navode paušalnim i neosnovanim. Ističe da je osporeno rješenje doneseno u razumnom roku, te u skladu sa domaćim procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
15. Općinski sud smatra da je donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, te da ne postoji kršenja prava na pravično suđenje i imovinu, kao niti prava na djelotvoran pravni lijek.
16. Predlagač smatra proizvoljnim apelantove navode da se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu ili zemljištu u državnom vlasništvu, te suprotnim sadržaju javnih isprava koje je dostavio uz odgovor na apelaciju. Također navodi da je u predmetnom postupku provjerena podobnost isprave za upis promjena u zemljišnu knjigu.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 i 94/20). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 3.
Pretpostavke za upis (1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.
(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.
To mogu biti:
1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;
2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;
3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;
4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;
5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;
6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.
(3) Pretpostavka za upis je i dokaz o plaćanju sudske takse.
(4) Ukoliko se isprava nalazi kod istog organa koji provodi upis, ne mora se ponovo podnositi. U zahtjevu za upis organ koji obrađuje zahtjev treba da zabilježi gdje se isprava nalazi.
Član 4.
Upis promjene vlasništva Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju odnosno prijenosu.
Član 41. stav 1.
Zainteresovane osobe (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.
Član 42.
Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:
1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.
Član 43.
Odlučivanje o upisu (1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.
(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;
2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;
3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;
4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;
18. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine FBiH” br. 66/13, 100/13, 32/19 i 94/20) Član 8. st. 1.-3.
Dobra od općeg interesa (1) Stvari za koje je posebnim zakonom određeno da su dobra od općeg interesa uživaju posebnu zaštitu.
(2) Stvari od općeg interesa, a koje nisu istovremeno opća dobra, kao što su npr. građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog, historijskog i ekološkog značaja, mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.
(3) Vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na dobrima od općeg interesa dužni su vršiti svoja prava u skladu sa načinom upotrebe i korištenja, propisanim posebnim zakonima.
Član 52.
Pravni osnovi sticanja (1) Sticalac prava vlasništva na nekretnini na osnovu zakona, nasljeđivanja, pravosnažne odluke suda ili konačne odluke drugog nadležnog organa, ovlašten je zahtijevati upis stečenoga prava vlasništva u zemljišne knjige.
(2) Pravo vlasništva stečeno na osnovu nasljeđivanja, zakona, odlukom suda ili drugog nadležnog organa ne može se suprotstaviti pravu treće savjesne osobe koja je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige podnijela zahtjev za upis svoga prava prije nego je osoba koja je stekla pravo vlasništva na osnovu nasljeđivanja, zakona odluke suda ili drugog nadležnog organa zatražila upis svog prava.
Član 364.
Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (1) Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave u prijelaznom periodu vrši se na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom, Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 20/05), Zakonom o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 19/03 i 54/04), Sporazumom o pitanjima sukcesije ("Službeni glasnik BiH /dodatak -Međunarodni Ugovori/ br. 10/2001 i 41/2001), Odlukom o sprovođenju Aneksa "G" sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), Odlukom o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih osoba iz BiH u drugim državama bivše SFRJ ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), međudržavnim ugovorima o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa između država nastalih raspadom bivše SFRJ, te drugim propisima.
(2) Postupak za prodaju nekretnina u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave putem javnog konkursa/nadmetanja se vodi u skladu sa propisima iz stava 1. ovog člana, te posebnim propisima koji uređuju postupanje organa nadležnih za promet i raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana se shodno primjenjuju i na nekretnine koje se nalaze u imovini pravnih osoba u mješovitom vlasništvu.
Član 365.
Poljoprivredno i drugo zemljište, zgrade, stanovi i poslovni prostori (1) Poljoprivredna i druga zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u društvenoj/državnoj svojini ne mogu biti predmet prijenosa, otuđivanja, zamjenjivanja kao i drugog oblika raspolaganja ako su pribavljena u društveno/državno vlasništvo na osnovu:
1)Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list DFJ", broj: 64/45, "Službeni list FNRJ", br. 16/46, 24/46, 99/46, 101/47, 105/48, 4/51, 19/51 i ("Službeni list SRBiH", broj: 41/67);
2)Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH ("Službeni list NRBiH", br. 2/46, 18/46, 20/47, 29/47, 14/51 i ("Službeni list SRBiH", broj:
41/67);
3)Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvene svojine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama "Službeni list FNRJ", broj: 23/53 i "Službeni list SFRJ", broj: 10/65);
4)Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list DFJ", broj: 36/45 i 52/45 i "Službeni list FNRJ", br. 64/46, 104/46, 88/47, 99/48 i 77/49);
5)Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46, 99/46, 35/48, 68/48 i 27/53);
6)Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58, 3/59, 24/61 i 1/63);
7)Osnovnog zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", broj: 28/47), ako raniji vlasnici nisu na ime naknade dobili druge nekretnine;
8)Osnovnog zakona o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posjedima ("Službeni list FNRJ", br. 61/46, 88/47, 106/49 i 4/51);
9)Zakona o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", br. 63/46 i 105/46);
10)Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65, 67/65 i 17/69);
11)Zakona o pravu svojine na poslovnim zgradama i poslovnim prostorijama ("Službeni list SFRJ", br. 23/79, i 26/86);
12)Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj: 40/45);
13)Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj: 61/46);
14)Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 43/59).
(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne djeluje ako je raspolaganje dozvoljeno odredbama posebnih zakona donesenih prije stupanja na snagu ovog zakona.
Član 367.
Nekretnine pribavljene u državno/društveno vlasništvo (1) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su na osnovu odluke državnog organa, a bez pravnog osnova i naknade pribavljene u društvenu/državnu svojinu, kao i na nekretnine koje su na osnovu ugovora o poklonu pribavljene u društvenu/državnu svojinu, a taj ugovor je zaključen pod prinudom.
(2) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su pribavljene ili izgrađene sredstvima budžeta društveno-političkih zajednica, sredstvima za finansiranje zajedničkih potreba, ili sredstvima samodoprinosa.
(3) Propisi kantona koji uređuju korištenje, upravljanje i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrada uskladiće se u roku od 6 mjeseci sa odredbama ovog zakona.
(4) Nekretnine čije pribavljanje ili izgradnja su finansirani sredstvima iz stava 2. ovog člana, a dijelom iz drugih sredstava društvenopravnih osoba, mogu biti u prometu tek kada se utvrde suvlasnički dijelovi.
19. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08 i 22/22). U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom.
U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i 2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine.
U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.
Član 2.
Bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama ovog zakona.
Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.
Član 3.
Imovina i prava preduzeća, registrovana kao takva, koja su predmet privatizacije prema Okvirnom zakonu o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 14/98 i 14/00) i važećih propisa donesenih na osnovu njega, izuzimaju se od privremene zabrane prema ovom zakonu.
Osim toga, Komisija za državnu imovinu osnovana Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/05, u daljem tekstu:
"Komisija") može, na prijedlog zainteresovane strane, odlučiti da određenu državnu imovinu izuzme od privremene zabrane prema ovom zakonu.
Dio državne imovine koja će i dalje služiti za potrebe odbrane se, na osnovu i u skladu s čl. 71-74. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 88/05), također izuzima od privremene zabrane proglašene ovim Zakonom.
20. Zakon o privatizaciji preduzeća („Službene novine Federacije BiH“ br. 27/97, 8/99, 32/00, 45/00, 54/00, 61/01, 27/02, 33/02, 28/04, 44/04, 42/06 i 4/09). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 3. st. 1. i 3.
Izuzetno od odredaba člana 2. ovog zakona, odluku o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju preduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza, osim cestovnog prijevoza, vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informiranja, igara na sreću, industrije naoružanja i vojne opreme, veterinarske djelatnosti i komunalnih djelatnosti na prijedlog Agencije Federacije, donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije).
Preduzeća iz stava 1. ovog člana mogu se privatizirati po posebnim propisima.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 013910 20 Gž od 19. augusta 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, jer je rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelant primio osporeno rješenje, jer je rješenje doneseno 19. augusta 2020. godine a apelacija podnesena 25. septembra 2020. godine, iz čega proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
26. S obzirom na to da je apelant organ javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi je ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu sa tim, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP- 1207/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2. što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
28. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelant osporava odluku Kantonalnog suda kojim je okončan postupak radi upisa prava korištenja predmetnih nekretnina u korist predlagača u zemljišnoknjižnu evidenciju, tvrdeći da predmetne nekretnine predstavljaju državno vlasništvo, te da, shodno tome, na njima, u skladu s odredbama Zakona o privremenoj zabrani, nije moglo biti upisano pravo u korist predlagača. Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava korištenja odlučujući za uživanje i raspolaganje predmetnim nekretninama, Ustavni sud smatra da apelant u predmetnom postupku, u kojem je Federalno pravobranilaštvo, kao zakonski zastupnik apelanta, radi zaštite prava i interesa učestvovalo u dijelu koji se odnosio na žalbeni postupak, uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP-2636/20 od 9. marta 2022. godine i AP-1080/18 od 28. januara 2020. godine, tačka 27, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
29. Apelant, u suštini, tvrdi da je osporena odluka rezultat proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.
30. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedu prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopćeno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
31. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda dozvoljena uknjižba prava korištenja na predmetnim nekretninama u korist predlagača. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud ukazao da se radi o nekretninama na kojima je kao nosilac prava raspolaganja bio upisan PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez, da je na predmetnim nekretninama, uz saglasnost Federalnog ministarstva, provedeno izvršenje i one dosuđene tražiteljima izvršenja (koji su se upisali kao nosioci prava korištenja), koji su zatim predmetnim ugovorom o prodaji, prodali predmetne nekretnine predlagaču. Stoga je Kantonalni sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o imovini preduzeća iz oblasti industrije i naoružanja koje je obuhvaćeno članom 3. Zakona o privatizaciji, te da apelant nije uzeo u obzir odredbu člana 3. Zakona o privremenoj zabrani, koja govori o izuzimanju imovine preduzeća koja su predmet privatizacije. Dovodeći u vezu odredbe Zakona o privremenoj zabrani i Zakona o zemljišnim knjigama FBiH sa odlučenjem Kantonalnog suda i obrazloženjem koje je u vezi sa tim dao, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi elemente proizvoljnosti u postupanju Kantonalnog suda. Naime, Ustavni sud zapaža da je na predmetnim nekretninama i prije donošenja osporene odluke pravo raspolaganja imalo određeno preduzeće, da se nadležno Federalno ministarstvo saglasilo da se na njima provede izvršenje (koje u suštini predstavlja raspolaganje sa predmetnim nekretninama i njihova prodaja), kao i da predmetne nekretnine nisu označene kao poljoprivredno zemljište, već kao „Fabrički krug-industrija“ odnosno „groblje“. Osim toga, Ustavni sud posebno ističe da je prvostepenom odlukom upisano samo pravo korištenja u korist predlagača, dok je u listu A ostalo uknjiženo kao državno vlasništvo sa 1/1. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud u razlozima osporene odluke ne nalazi elemente koji bi ukazivali na arbitrarnost u donošenju osporene odluke i primjeni relevantnih propisa na štetu apelanta, niti u činjenicama predmeta nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Kantonalnog suda u osporenoj odluci.
32. Ustavni sud također smatra neophodnim podsjetiti da je pitanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama koje su u državnom vlasništvu Ustavni sud razmatrao u većem broju svojih odluka. Tako je u Odluci broj AP-1080/18 Ustavni sud zaključio da postoji kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani i arbitrarno je primijenio materijalno pravo smatrajući da Zakon o stvarnim pravima kao lex posterior derogira Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-1080/18 od 28. januara 2020. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Nadalje, u Odluci broj AP-3317/17 od 27. februara 2019. godine, Ustavni sud je, postupajući po apelaciji Bosne i Hercegovine u predmetu koji se odnosio na postupak u kojem je na osnovu odluka općinskog vijeća dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 u korist općine na nekretninama za koje je utvrđeno da su u zemljišnim knjigama upisane kao državno vlasništvo, utvrdio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kada obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s primjenom odredaba čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu (vidi i slične Odluke Ustavnog suda br. AP 176/18 od 23. aprila 2018. godine i AP-3316/17 od 13. februara 2019. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, za razliku od navedenih predmeta, u konkretnom slučaju je nesporno da je na predmetnim nekretninama prethodno bilo upisano pravo korištenja u korist preduzeća, koje je dalje preneseno u izvršnom postupku, kao i da donošenjem osporene odluke nije izmijenjen upis prava vlasništva (u A listu ostalo upisano „državno vlasništvo“) nego samo pravo korištenja. Imajući u vidu navedeno, kao i prethodni zaključak Ustavnog suda da Kantonalni sud nije proizvoljno primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se navedena praksa ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
33. U pogledu apelantovog ukazivanja na odluku Ustavnog suda broj U-1/11, Ustavni sud podsjeća da se navedena odluka odnosila na pitanje donošenja Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja protivno čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, kao i sve specifične okolnosti konkretnog predmeta koje su izložene u prethodnim tačkama Odluke, Ustavni sud smatra da se stavovi izraženi u Odluci broj U-1/11 ne mogu primijeniti u apelantovom predmetu.
34. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na imovinu
35. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim tvrdnjama koje je naveo u vezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, koje je Ustavni sud već analizirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Kantonalni sud naveo detaljne i jasne razloge zbog kojih je u datim okolnostima konkretnog slučaja dozvoljena uknjižba prava raspolaganja na predmetnim nekretninama u korist predlagača, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
37. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine kad se navodi o povredi tog prava zasnivaju na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nema proizvoljnosti u tom pogledu.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić