Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1428/21 (A. P.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1428/21

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1428/21, rješavajući apelaciju Aziza Paljanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Aziz Paljanin.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru po tužbi protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje broj FZ3/2/2- 35-1-500-6/19 od 10. marta 2022. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da preduzme neophodne mjere iz svoje nadležnosti da se po hitnom postupku okonča predmetni upravni spor, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Azizu Paljaninu isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Aziz Paljanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 23. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu priznavanja prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod), Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba za Hercegovačko-neretvanski kanton-Mostar (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) u periodu od 22. februara do 6. aprila 2022. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju, te je 6. aprila 2022. godine od Federalnog zavoda zatraženo da dostavi informacije o statusu predmeta i određenu dokumentaciju. Također, od apelanta je 20. aprila 2022. godine zatraženo da dostavi određenu informaciju.

3. Vrhovni sud i Federalni zavod su dostavili odgovore na apelaciju u ostavljenom roku, te je Federalni zavod dostavio i traženu informacije i dokumentaciju.

4. Kantonalni sud i prvostepeni organ nisu dostavili odgovore na apelaciju.

5. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 30. marta i 12. aprila 2022. godine. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovore, ali je 24. aprila 2022. godine dostavio traženu informaciju.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je 28. septembra 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima po Uredbi o sticanju prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima pripadnika bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane.

8. Prvostepeni organ je donio Rješenje broj 3145748070 od 23. januara 2008. godine kojim nije priznao pravo na starosnu penziju apelantu.

9. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 23. januara 2008. godine.

10. Federalni zavod je Rješenjem broj 01/1-3145748070 od 13. januara 2009. godine odbio žalbu kao neosnovanu izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa od 23. januara 2008. godine.

11. Apelant je tužbom od 27. februara 2009. godine pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 13. januara 2009. godine.

12. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 002587 09 U od 7. oktobra 2009. godine uvažio tužbu, poništio rješenje Federalnog zavoda od 13. januara 2009. godine i prvostepeno rješenje od 23. januara 2008. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

13. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je donio Rješenje matični broj 3145748070 od 25. januara 2010. godine kojim nije priznao pravo na starosnu penziju apelantu.

14. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 25. januara 2010. godine.

15. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2- 3145748070 od 20. maja 2010. godine odbio žalbu kao neosnovanu.

16. Apelant je tužbom od 6. jula 2010. godine pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 20. maja 2010. godine.

17. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 004296 10 U od 17. februara 2011.godine uvažio tužbu, poništio rješenje Federalnog zavoda od 20. maja 2010. godine i prvostepeno rješenje od 25. januara 2010. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

18. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je Rješenjem broj FZ 10/2-3145748070 od 5. marta 2013. godine odbio apelantov zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju.

19. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 5. marta 2013. godine.

20. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2-3145748070 od 19. decembra 2013.godine odbio apelantovu žalbu.

21. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 19. decembra 2013.godine.

22. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 009797 14 U od 16. aprila 2015.godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu.

23. Apelant je 29. maja 2015. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke protiv presude Kantonalnog suda od 16. aprila 2015.godine. Predmetni spis je 8. juna 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu na daljnje postupanje.

24. Vrhovni sud je presudom broj 07 0 U 009797 15 Uvp od 27. februara 2019. godine uvažio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke i preinačio presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 009797 14 U od 16. aprila 2015. godine na način da je uvažio tužbu, poništio rješenje Federalnog zavoda od 19. decembra 2013.godine i prvostepeno rješenje od 5. marta 2013. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

25. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je Rješenjem broj FZ 10/2-3145748070 od 11. oktobra 2021. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za priznavanje prava na starosnu penziju.

26. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 11. oktobra 2021. godine.

27. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2/2-35-1-500-6/19 od 10. marta 2022. godine odbio žalbu.

28. Iz informacije koju je apelant dostavio Ustavnom sudu 24. aprila 2022. godine proizlazi da će apelant tužbom pokrenuti upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 10. marta 2022. godine.

29. Prema stanju apelacionog spisa, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je 28. septembra 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju, ali da do dana podnošenja apelacije nije odlučeno u toj upravnoj stvari, te ističe da postupak traje nedopustivo dugo. Odgovori na apelaciju

31. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je Presudom broj 07 0 U 009797 15 Uvp od 27. februara 2019. godine odlučio o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom 29. maja 2015. godine, zbog ukupnog broja predmeta u Upravnom odjeljenju, te zbog toga što predmete rješava po hronološkom redu prijema spisa

32. Federalni zavod je u odgovoru na apelaciju istakao da je u konkretnom slučaju ispoštovao razumne rokove za postupanje, te da njegovim postupanjem nisu povrijeđena ustavna prava apelanta, pa je predložio da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

33. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

34. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

35. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine ", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelant ističe da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

42. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].

Relevantni principi

43. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).

44. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.

Period koji se uzima u obzir

45. Ustavni sud prije svega zapaža da je predmetni postupak pokrenut apelantovim zahtjevom od 28. septembra 2007. godine i da u momentu donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, predmetni postupak traje 14 godina i sedam mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza dužine trajanja postupka

46. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i upravnom sporu u kojima se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za priznavanje prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Vrhovnog suda i Federalnog zavoda, Ustavni sud konstatuje da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer o ishodu postupka zavisi da li će apelantu biti priznato pravo na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima.

47. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

48. Analizirajući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su organi uprave u dosadašnjem toku postupka donijeli ukupno osam odluka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući u upravnom sporu po tužbama apelanta, donio tri presude, od čega dvije kojima je poništavao kao nepravilne drugostepene i prvostepene odluke koje su donijeli organi uprave i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, donio jednu presudu kojom je preinačio prvostepenu presudu na način da je poništio kao nepravilne drugostepene i prvostepene odluke organa uprave i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Dakle, u konkretnom slučaju organi uprave predmetni postupak nisu vodili efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, jer su njihove odluke kao nepravilne poništene i postupak vraćan u početnu fazu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud tek nakon tri godine i devet mjeseci odlučio o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, računajući od dana podnošenja zahtjeva, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Dakle, prvostepenom organu je tri puta predmet vraćen na ponovno rješavanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38., dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je ponašanje organa uprave i Vrhovnog suda u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka, jer njihovo postupanje nije bilo efektivno, odnosno nije bilo u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

49. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je veoma značajan za apelanta, a traje duže od 14 godina i još nije okončan, ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

50. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

51. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

52. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 900,00 KM.

53. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

54. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak, koji je veoma značajan za apelanta, traje duže od 14 godina i još nije okončan, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neefektivno postupanje organa uprave i Vrhovnog suda koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

55. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1428/21 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio